Ja sam Renata Čepo iz Osijeka, imam 30 godina, završila sam Ekonomski fakultet u Osijeku, a danas radim kao voditeljica projekta. Članica sam Samostalnog sindikata radnika u komunalnim i srodnim djelatnostima Hrvatske (SSKH) u poduzeću kojem radim, a posljednje dvije godina sam i sindikalna povjerenica u svojoj podružnici.

Za pitanje radničkih prava i sindikat počela sam se zanimati još tijekom studija kada sam se prvi put susrela s povredom prava dok sam radila studentske poslove. 

Tijekom studija radila sam različite studentske poslove, većinom preko studentskih ugovora. Jednom prilikom na molbu prijateljice vodila sam plesni trening u njezinom studiju. Prijateljica mi je tada ponudila volonterski ugovor, s tri mjeseca probnog roka. Nakon što sam odradila ta tri mjeseca, za svoj rad nisam bila plaćena. Naime, tada nisam znala da mi prijateljica prema volonterskom ugovoru nije bila dužna ništa platiti. Moje neiskustvo i neznanje što točno znači volonterski ugovor je bilo dovoljno da me, čak prijateljica, prevari.

Nakon studija posao u struci

Nakon studija tražila sam posao u struci. Još na razgovoru za trenutni posao tražila sam  prijedlog ugovora o radu, zatim Pravilnik o radu kako bi saznala na koji način se u poduzeću radi te sam se raspitivala postoji li kolektivni ugovor na razini poduzeća. Negativno radno iskustvo tijekom studija koje sam imala potaknulo me je da ovoga puta, pri zapošljavanju u struci, imam drugačiji pristup, da postavljam pitanja i informiram se o svim izvorima prava koja kao radnica imam na svom budućem radnom mjestu. Vjerujem da kada bi mladi bili više upoznati sa svojim pravima, da bi onda znali postavljati prava pitanja na razgovoru za posao.

Zato je Savez samostalnih sindikata Hrvatske pripremio vodič o radničkim pravima za mlade pod nazivom Mali vodič za veliku borbu. Svim mladima koji tek traže svoj prvi posao zasigurno će pomoći u informiranju o svojim radničkim pravima. 

Kada sam se zaposlila u struci prvo sam tražila razgovor s tadašnjim sindikalnim povjerenikom kako bih se informirala o poslu, uvjetima rada te ulozi sindikata u poduzeću. Kada sam dobila ugovor na neodređeno odlučila sam se učlaniti u sindikat.

Posao u struci sam dobila i na tom radnom mjestu radim već šest godina. Nakon što sam odradila stručno osposobljavanje bez zasnivanja radnog odnosa, dobila sam ugovor  na neodređeno. Odmah sam se učlanila u sindikat. Na početku sam bila pasivna članica sindikata. S obzirom da imam ugovor na neodređeno i siguran posao, bila sam zadovoljna svojim poslom. Ipak, smatrala sam i dalje smatram da mi kao radnici, iako imamo određena prava, uvijek moramo ta prava  nastaviti štititi jer uvijek postoji mogućnost da ti ih netko oduzme. 

S obzirom da je moj sindikat (SSKH) udružen u sindikalnu središnjicu Savez samostalnih sindikata Hrvatske, prvi kontakt sa sindikatom, a posebno s mladima u sindikatu bilo je kada sam 2017. godine sudjelovala na izbornoj skupštini Sekcije mladih SSSH. To sudjelovanje zainteresiralo me za angažman u sindikatu te sam nastavila sudjelovati na različitim edukacijama i aktivnostima sindikata. 

Ako želiš saznati više o tome što je sindikat i koja prava imaš posjeti web stranicu radpomjeri.eu. Ako vjeruješ da zaslužuješ posao po mjeri čovjeka i želiš znati koliko je tvoj posao dobar posao i po tvojoj mjeri, klikni i ispuni upitnik.

S 29 godina postala sam najmlađa sindikalna povjerenica u svom sindikatu

Nakon četiri godine što sam radila na ovom radnom mjestu, našem direktoru je istakao mandat. Ubrzo nakon dolaska novog direktora, atmosfera u poduzeću se promijenila. Taj novi direktor ne samo da se obrušio na mene već se obrušavao na sve radnike. Pritom nije kršio zakonom predviđena prava, npr. nije isplaćivao plaću ili ukidao pauzu, već nas je vrijeđao, omalovažavao naš rad, a meni osobno je govorio da se ne smijem smijati,  svaki posao koji bi odrađivala govorio mi je da neću uspjeti i svim silama se trudio da mi na bilo koji način ospori moj rad i da mi kao nadređeni oteža posao.

Kada mi je novi direktor rekao da se ne smijem smijati na poslu odlučila sam uzeti stvari u svoje ruke.

U to vrijeme bili su izbori u sindikalnoj podružnici i odlučila sam se kandidirati za sindikalnu povjerenicu. Vjerovala sam da kao mlađa osoba mogu potaknuti druge da se bore za svoja prava, i da mogu na neki drugačiji, kreativniji način riješiti probleme u poduzeću.

Iako dosta ljudi ima negativnu sliku o sindikatu, moj stav je da je to zato što se ljudi ne žele sami potruditi saznati više o sindikatu i da se sami nisu angažirali da se zajednički s drugim kolegama bore za bolja prava. Sindikat su svi njegovi članovi. Zato sam se i kandidirala i s 29 godina sam izabrana za sindikalnu povjerenicu. Postala sam najmlađa povjerenica u svom sindikatu.

Kada sam s 29 godina izabrana za sindikalnu povjerenicu, znala sam da sam kao sindikalna povjerenica zakonski zaštićena zbog svog sindikalnog rada i da kroz ovu funkciju mogu lakše biti glas radnika na radnom mjestu. Uz to sam vjerovala da kroz tu funkciju mogu kvalitetnije djelovati i utjecati na poslodavca. Tako je i bilo.

Saznaj više o ulozi sindikalnog povjerenika i kako postati sindikalni povjerenik/ica. 

Moji savjeti za mlade radnike

Kao sindikalna povjerenica znala sam da se sama ne mogu izboriti. Unutar sindikalne podružnice, na razini poduzeća, jako je bitna podrška kolega. Vezano za našu situaciju unutar poduzeća odlučili smo se zajednički boriti, jako puno smo razgovarali o našoj situaciji, i u uredu i izvan ureda. Postepeno smo se počeli suprotstavljati našem nadređenom. Zbog našeg zajedništva i zajedničkog otpora da ne podržavamo takvo ponašanje situacija se ubrzo smirila, naš nadređeni nas je prestao omalovažavati i umanjivati naš rad. On sada zna da smo mi tu zajedno, da zajedno nastupamo, da on protiv nas svih ne može. I to je prava radnička borba.

Za kraj svoje sindikalno i radničko iskustvo želim pretočiti u par riječi i savjeta za mlade radnike i radnice.

Smisao sindikalizma i sindikalno organiziranih radnika je to da kao radnici individualno ne možemo puno postići, ali da zajednički možemo puno više. Kada bi svi radnici u Hrvatskoj to osvijestili i razumjeli, mislim da bi položaj radnika bio puno bolji i da ne bi mladi odlazili i tražili bolje poslove u zemljama Europske unije. Borba za kvalitetno radno mjesto, za rad po mjeri čovjeka je srž sindikalne borbe. Zato se mladi trebaju organizirati unutar sindikata i nastaviti boriti za sebe i svoje kolege.

Moji savjeti mladim radnicima i radnicama su:

1. Informirajte se o svojim radničkim pravima – snaga je u znanju o radničkim pravima.

2. Organizirajte se u borbi za svoja prava – organizirani radnici su najsnažniji alat u borbi za rad po mjeri čovjeka.

3. Budite promjena koju želite vidjeti u sindikatu – ako ti se nešto ne sviđa u sindikatu, mijenjaj ga, kandidiraj se za sindikalnog povjerenika ili povjerenicu.