U posljednjih nekoliko mjeseci u Sjedinjenim Američkim Državama sindikati su organizirali dva velika štrajka, no kako su se odvijali u vrijeme midtermsa medijski nisu bili previše eksponirani, dapače političari su činili sve kako bi sindikati bili što manje u vijestima. Radi se o skorom štrajku željezničara i štrajku zdravstvenih i obrazovnih radnika na UCLA.
Sindikat željezničara protiv neplaćenog bolovanja
Željeznica koja objedinjuje više od 225 tisuća kilometara pruge od krucijalne je važnosti za američko gospodarstvo. Godišnje se njome preveze 3.3 milijuna tona ugljena, ruralnim dijelovima (oko 80 posto ukupnog teritorija) prevoze benzin i dizel, te oko trećinu izvoza prevozi se željeznicama. Da je željeznica nezaobilazna u SAD-u dokazuje i zakon iz 1926. godine koji Kongresu i predsjedniku SAD-a omogućava da prekinu štrajk željezničara, ukoliko isti ugrožava međudržavni promet roba. Takva blokada se zadnji puta dogodila 1992. za vrijeme predsjednika Busha starijeg, aktualni predsjednik Biden je tada bio protiv blokade.
Posljednjih 30 godina američke željeznice uključene su u proces robotizacije i smanjenja broja radnika, pa na primjer, kompozicijom vagona dugom čak pet kilometara, upravljaju samo dvije osobe. Glavni zahtjev sindikata bio je 15 dana plaćenog bolovanja, jer su do sada za kraće bolesti i odlaske doktoru koristili slobodne dane. Prije midtermsa u rujnu, predsjednik Biden je predložio da se željezničarima dozvoli jedan dan plaćenog bolovanja, samo kako bi spriječio potencijalan štrajk za vrijeme izbora.
Izbori su prošli, no 115 tisuća željezničara nije zadovoljno jer se od rujna nisu pomakli s mrtve točke, čak ni sramotna odluka o jednom plaćenom danu nije potvrđena u Kongresu i Senatu. Štrajk je najavljen za 9. prosinca, a nakon upozorenja Udruženja američkih željeznica na enormne gubitke, Donji dom zastupnika velikom većinom glasova potvrđuje Bidenovu nagodbu sa sindikatima. Tako željezničari dobivaju samo jedan dan bolovanja, podiže se puno političke prašine, a mali dioničari najavljuju borbu protiv ove odluke koja bi ih godišnje stajala 1.5-2 posto zarade.
Sindikat automobilskih radnika pomogao sveučilišnim radnicima
U otprilike isto vrijeme na zapadnoj obali SAD-a sveučilišni radnici sa UCLA, uglavnom oni bez redovnog profesorskog statusa, doktorandi ili docenti koji desetljećima nisu vidjeli povišicu, a rade na jednom od skupljih američkih sveučilišta. Mnogi od njih moraju primati socijalnu pomoć kako bi preživjeli, a njihove su plaće slične onima radnika u Walmartu. Njihovi zahtjevi bili su stopostotno povećanje plaća, no nakon mjesec i pol prosvjednih akcija i štrajkova odobreno im je 55 postotno povećanje.
Do prije 30 godina sveučilišni radnici bili su cijenjeni u društvu, no otada se njihove plaće i prava drastično režu i postaju društvena skupina na margini siromaštva. U tom periodu uništen je i sindikat, pa su ovaj štrajk organizirali pod vodstvom United Autoworkers of America, sindikata radnika u automobilskoj industriji. Broj radnika u automobilskoj industriji je u stalnom padu, nadomještaju se robotima, pa je njihov sindikat tražio druge izrabljivane skupine kojima bi mogao pomoći u borbi za radnička prava.
Istraživanja provedena od strane Bureau of Labor Statistics pokazuju da je samo 10 posto radnika u privatnom sektoru član sindikata, no istovremeno istraživanja javnog mnijenja potvrđuju da građani SAD-a sve više podržavaju rad sindikata. Popularnost se može mjeriti s onom iz 1960ih, a čak je 70 posto ispitanih građana izjavilo da podržavaju sindikate.
Fotografija: UAW
UAW Statement on Ratification of Contracts at University of California | UAW
Povezani članci:
Radnici Apple Storea pristupili sindikatu
