Sadržaj

Radnička prava i koronavirus

Covid-19 nije i ne može biti isprika za zaobilaženje prava i obveza iz Zakona o radu niti za kršenje konkretnih prava i obveza koji su ugovoreni individualno ugovorom o radu ili kolektivnim ugovorom između sindikata i poslodavca. Poštivanje sklopljenih ugovora osnovno je pravno načelo, a za nepoštivanje prava iz radnog odnosa radniku je na raspolaganju sudska zaštita (čl. 133. Zakona o radu). Ako se ugovor o radu ili kolektivni ugovor ne može ispoštovati, obje strane moraju se dogovoriti u vezi s njegovom izmjenom ili ga jedna strana mora otkazati, pod predviđenim okolnostima i uz poštivanje određenih prava za stranu kojoj se ugovor otkazuje (npr. otkazni rok, otpremnina, ugovorna zabrana natjecanja itd.).

Zakon o radu je apstraktni okvir kojim se daje minimum općih prava i obveza za sve radne odnose kao takve, bez obzira na to koliko se oni razlikuju i koliko se razlikuju okolnosti u kojima se oni događaju. Zbog toga je Zakon o radu dovoljno fleksibilan i prikladan da se kroz njegovo tumačenje rješavaju sve situacije u radnim odnosima, pa i one koje su do prije nekoliko mjeseci bile nezamislive, kao što je ova u kojoj smo se našli zbog pandemije COVID-19. Činjenica da je poslodavcima otežano poslovanje može stvoriti potrebu da im država osigura pomoć ili prilagodbu u poslovanju, no ne može biti opravdanje da poslodavci ne izvrše obveze koje su ugovorom preuzeli prema radnicima, jer radnici ne dijele s poslodavcem rizik poslovanja. Preuzete ugovorne obveze i Zakon o radu moraju se poštovati, no hoće li se poslodavci i dalje kretati u okvirima Zakona, ovisi o tome koliko će radnici biti spremni braniti svoja prava.

Kako je poslodavac jača strana u ugovornom odnosu, radnici koji su organizirani u sindikat nalaze se u povoljnijoj poziciji od nečlanova jer s poslodavcem onda niste jedan na jedan, nego svoje interese branite zajedno, a sindikalna organiziranost daje vam i određena posebna prava u obrani vaših prava.

Naime, ni zaštita prava putem suda ni inspekcija rada (čiji je posao nadzor nad poštivanjem propisa, a ne zaštita ugovornog odnosa između radnika i poslodavca) ne mogu zamijeniti trud koji vi kao radnici trebate uložiti kako biste svakodnevno branili svoja prava i tako spriječili da dođe do situacije u kojoj vam je potrebna sudska zaštita iz radnog odnosa. Kako se kao radnik jedan na jedan teško možete obraniti od poslodavca koji vam je odlučio uskratiti neko pravo – tako Zakon o radu daje i jamči mogućnost sindikalnog organiziranja radnika. A to znači i mogućnost kolektivnoga pregovaranja i izbora sindikalnoga povjerenika koji ima pravo i dužnost štititi i promicati prava i interese članova sindikata. Ovo je vrijeme samo naglasilo važnost poznavanja vaših radničkih prava i organiziranja u njihovu zaštitu. Iskoristite tu mogućnost!

Svrha postojanja sindikata je u prvom redu unaprjeđivanje radničkih prava. U svrhu osiguravanja djelotvorne zaštite prava iz radnog odnosa i u vezi s njim, sindikati pružaju i pravnu pomoć temeljem uplate članarine i na temelju toga što članstvo u sindikatu omogućuje pristup relevantnim informacijama i pravnim izvorima kod nekog poslodavca (pravilnik o radu, kolektivni ugovor, te jednostrane odluke poslodavaca poput onih o godišnjem odmoru ili o preraspodjeli radnoga vremena).

Radnici koji nisu članovi sindikata mogu se u vezi s odredbama u Zakonu o radu informirati na ovim stranicama, a pravno savjetovanje i zastupanje mogu dobiti od pružatelja pravne pomoći (ovlaštena udruga i pravna klinika kao pružatelj besplatne pravne pomoći), ili od odvjetnika.

Rad u novim okolnostima epidemije COVID-19

Epidemija COVID-19 i dalje je itekako prisutna. Što treba znati o sprečavanju zaraze na radnom mjestu?

Provođenje mjera zaštite na radu

Poslodavac je dužan prilagoditi mjere zaštite na radu s obzirom na procijenjeni rizik. Za rad u mnogim djelatnostima izdane su posebne upute ili preporuke koje su dostupne na ovoj poveznici. Dodatne preporuke mogu se pronaći i ovdje ovdje.

Poslodavci se također moraju pridržavati Odluke o nužnim epidemiološkim mjerama kojima se ograničavaju okupljanja.

Od 13. listopada 2020. na snazi je Odluka o nužnoj mjeri obveznog korištenja maski za lice ili medicinskih maski, kojom je proširen popis djelatnosti i situacija u kojima je obavezno korištenje maski tijekom radnog vremena.

Maske se moraju nositi pravilno, tako da cijelo vrijeme pokrivaju usta i nos. Osim svih situacija u kojima radnici dolaze u kontakt sa strankama i drugim osobama koje ne rade kod istog poslodavca, upotreba maski obavezna je i u uredima u kojima se ne može održati fizička udaljenost od 2 metra.

Maske, kao i općenito svu drugu zaštitnu opremu, dužan je osigurati i troškove snositi poslodavac. Poslodavac je također obavezan provoditi kontrolu korištenja maski.

Poslodavci su obavezni zabraniti dolazak na radna mjesta radnicima koji imaju povišenu tjelesnu temperaturu i smetnje s dišnim organima, a posebno suhi kašalj i kratki dah.

Poslodavac u svakom slučaju mora osigurati pridržavanje osnovnih mjera zaštite kao što su:

• održavanje udaljenosti najmanje jednog i pol metra između ljudi, a u zatvorenim prostorima dva metra,
• mogućnost pridržavanja higijenskih mjera kao što je pranje i dezinfekcija ruku, te osiguravanje dezinficijensa,
• redovito provjetravanje zatvorenih prostora u kojima boravi više ljudi, dezinficiranje površina koje se često dodiruju rukama, i dezinfekcija prostorija između sastanaka.

Od 27. listopada 2020. svim poslodavcima je preporučeno:

• smanjiti fizički kontakt između zaposlenika, kad god je to moguće,
• uvesti rad od kuće, kad je to moguće s obzirom na narav posla,
• uvesti klizno radno vrijeme gdje je to moguće,
• organizirati rad u smjenama, odnosno skupinama gdje je to moguće i
• smanjiti broj fizičkih sastanaka na najmanju moguću mjeru.

Kontrolu provedbe ove odluke i kontrolu pridržavanja preporuka i uputa Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo provode službenici Ravnateljstva civilne zaštite, inspektori Državnog inspektorata, policijski službenici i stožeri civilne zaštite.

Još jednom, poslodavac je dužan snositi sve troškove zaštite na radu i ne smije za njih teretiti radnike.

Poslodavci bi prilagodbu mjera zaštite na radu trebali dogovarati s radničkim predstavnicima, ponajprije s povjerenicima radnika za zaštitu na radu. Povjerenika radnika za zaštitu na radu biraju radnici između sebe i njegova/njezina uloga je zastupanje interesa radnika na području zaštite na radu, te praćenje primjene mjera zaštite na radu.

Ako smatrate da vaš poslodavac ne provodi adekvatne mjere zaštite, a niste u mogućnosti u vezi s tim organizirati se kao radnici, odnosno obratiti se svom sindikalnom povjereniku ili nekom od radničkih predstavnika, možete ga prijaviti Državnom inspektoratu - sektoru za nadzor zaštite na radu, putem ove poveznice.

Također, ako propisane mjere zaštite zdravlja i sigurnosti na radu nisu provedene, imate pravo odbiti raditi, i za vrijeme dok se mjere zaštite zdravlja i sigurnosti na radu ne provedu imate pravo na naknadu plaće (čl. 95. Zakona o radu). Prekid rada zbog nemogućnosti osiguravanja mjera zaštite može odrediti i poslodavac.

Rad od kuće

Nakon što su mnogi radili od kuće, većina radnika ipak se u jednom trenutku vratila na svoje radno mjesto. Ako ste uslijed epidemije nastavili raditi od kuće, važno je da to pitanje, ako već niste, regulirate svojim ugovorom o radu. Rad od kuće uređen je čl. 17. Zakona o radu (Rad na izdvojenom mjestu rada) kojim se određuju i sva pitanja koja je nužno takvim ugovorom urediti (oprema, naknada troškova). Više o tome pročitajte ovdje.

Ne postoji pravo radnika da radi od kuće. Raditi od kuće možete samo ako je to uređeno Vašim ugovorom o radu, na drugi način ili ako Vam poslodavac to odobri.

U svakom slučaju, ako radite od kuće po nalogu/odobrenju poslodavca, poslodavac je dužan osigurati uvjete za rad i voditi brigu o organizaciji posla. Vaše radno vrijeme i dalje je ugovoreno u jednakom trajanju i jednakom rasporedu (osim ako ne dogovorite s poslodavcem neki fleksibilniji aranžman), te imate pravo na sve odmore predviđene zakonom (stanka, dnevni odmor, tjedni odmor, godišnji odmor). Poslodavac je i dalje obveznik organizacije i provođenja zaštite na radu i dužan je voditi računa o vašoj sigurnosti i zdravlju.

Plaće i COVID-19

Plaća može biti ugovorena ili kolektivnim ugovorom kao ugovorom kojim radnici organizirani u sindikat s poslodavcem uređuju plaće i druga pitanja ili individualno, ugovorom o radu kojim ste i zasnovali radni odnos s poslodavcem. Ako vašega poslodavca ne obvezuje kolektivni ugovor, vaša plaća može biti navedena u točnom mjesečnom iznosu (npr. 7000 kuna bruto), ili pozivajući se na dokument kojim je poslodavac interno uredio plaće - pravilnik o radu, plaćama, ili dokument sličnog naziva. Svaki poslodavac kojeg ne obvezuje kolektivni ugovor, a zapošljava više od 20 radnika, mora donijeti takav pravilnik.

Za bilo kakav odgovor na pitanje kako vam poslodavac može umanjiti plaću, potrebno je prvo znati i razumjeti kako je uređena vaša plaća kod vašega poslodavca i kako se plaća obračunava.

No poslodavac ni u kojemu slučaju ne smije obračunati i isplatiti manju plaću od one koja je ugovorena - radilo bi se o kršenju ugovora. Zbog toga je bilo kakvo umanjenje plaće moguće samo ako se izmijeni ugovor kojim je plaća ugovorena. Poslodavac ne može umanjiti plaću ni samom izmjenom pravilnika - i za to vam mora ponuditi dodatak (aneks) ugovora o radu jer to nije plaća koju ste ugovorili potpisivanjem ugovora o radu. Ako vaš poslodavac želi izmijeniti plaću ugovorenu kolektivnim ugovorom, sindikat će kontaktirati svoje članove u vezi sa zauzimanjem stava u pregovorima.

Nitko vas ne može prisiliti kako biste dali svoj pristanak na izmjene ugovora kojima vam se mijenja plaća - odluku o tome donosite sami s obzirom na okolnosti.
Ako vam je poslodavac isplatio manju plaću od one koja je ugovorena, povrijedio je vaše pravo iz radnog odnosa i imate mogućnost i pravo tražiti sudsku zaštitu. Članovi sindikata mogu se obratiti svom sindikalnom povjereniku za pomoć u vezi s kontrolom obračuna, reagiranje prema poslodavcu i pravo na pravnu pomoć i besplatno pravno zastupanje.

Plaća se isplaćuje do datuma navedenoga u vašem ugovoru o radu (dan dospjelosti), a poslodavac vam je u roku 15 dana od isplate dužan dostaviti obračun (platnu listu). Čim poslodavac ne isplati plaću na dan dospjelosti, ostvarujete pravo na zaštitu svog prava sudskim putem. Možete se obratiti i Državnom inspektoratu koji poslodavcu može naložiti izdavanje obračuna neisplaćene plaće s kojim se onda može pokrenuti ovrha, ili isplatu plaće, no samo do iznosa zakonske minimalne plaće.

Potpore za očuvanje radnih mjesta

Poslodavci u djelatnostima koje su najugroženije imaju na raspolaganju nekoliko mjera za očuvanje radnih mjesta. Više o mjerama možete pročitati ovdje: http://mjere.hr/

Poslodavcima je na raspolaganju potpora  za očuvanje radnih mjesta kojima je zbog epidemije narušena gospodarska aktivnost.

Tijekom listopada, studenoga i prosinca 2020. poslodavac može dobivati:

• potporu od 2.000,00 do 4.000,00 kuna mjesečno po radniku koji radi u punom radnom vremenu (ili razmjerni dio tog iznosa ovisno o broju sati rada za radnike koji rade u nepunom radnom vremenu) i
• doprinos za mirovinsko osiguranje temeljem individualne kapitalizirane štednje (2. stup).

Uvjet je pad prihoda od najmanje 40 posto, pri čemu visina potpore ovisi o postotku pada prihoda (najniži iznos za pad od najmanje 40 posto, a najviši za pad od najmanje 60 posto).

Potporu mogu dobiti i poslodavci koji zbog odluka stožera civilne zaštite (nacionalnog, županijskog idr.) ili epidemiologa ne mogu obavljati svoju djelatnost.

Ako im je obavljanje djelatnosti onemogućeno u trajanju od 1 do 14 dana, imaju pravo na iznos potpore od 2.000,00 kuna po radniku u tom mjesecu. Ako je obavljanje djelatnosti onemogućeno u trajanju od 15 i više dana, imaju pravo na iznos potpore od 4.000,00 kuna po radniku mjesečno.

Do kraja 2020. moći će se koristiti i Potpora za očuvanje radnih mjesta – skraćivanje radnog vremena. Namijenjena je poslodavcima sa 10 ili više radnika kod kojih je došlo do privremenog smanjenja posla. Takvi poslodavci mogu privremeno smanjiti puno radno vrijeme za najviše 70%, pri čemu država sufinancira neodrađene sate. Poslodavac je i dalje dužan isplatiti ugovorenu ili propisanu plaću, kao da je radnik radio puno radno vrijeme.

O smanjenju radnog vremena poslodavac kojeg obvezuje kolektivni ugovor dužan je sklopiti sporazum sa sindikatom – potpisnikom ugovora. Ako poslodavca ne obvezuje kolektivni ugovorom, Sporazum se može potpisati ili sa radničkim vijećem ili sa sindikat koji kod poslodavca djeluje. Ako kod poslodavca nema niti sindikata, niti radničkog vijeće, poslodavac će odluku o podnošenju zahtjeva i skraćivanju radnog vremena donjeti sam i o odluci i rasporedu rada obavijestiti radnike. Još jedan razlog za sindikalno organiziranje!

COVID-19 i raskid radnog odnosa

Vaš radni odnos može prestati istekom vremena ako imate ugovor na određeno (i s poslodavcem ne sklopite novi ugovor o radu koji se na njega nastavlja), ili otkazivanjem ugovora o radu. Ako imate ugovor na određeno, on se prije datuma isteka može otkazati zbog redovnih razloga samo ako je takva mogućnost izričito predviđena u samom ugovoru - inače takav otkaz nije valjan. Ugovor na neodređeno prestaje tako da ga jedna strana otkaže, ili na drugi zakonom predviđeni način (odlazak u mirovinu, smrt neke od strana itd.).

Po prestanku radnog odnosa poslodavac vam je dužan:
- izdati potvrdu o vrsti poslova koje ste obavljali i trajanju radnog odnosa,
- uručiti primjerak odjave s mirovinskog osiguranja.

Otkaz ugovora o radu

Radni odnos traje i proizvodi prava i obveze do njegova prestanka. Kad radni odnos prestaje zbog otkaza ugovora o radu od strane poslodavca, on prestaje:

• nakon što je poslodavac dostavio radniku pisani otkaz ugovora o radu, te
• nakon što je istekao otkazni rok koji je počeo teći danom dostave otkaza.

Sve navedeno mora biti zadovoljeno. Samo usmeno otkazivanje ne proizvodi nikakve učinke, a vaša prava i obveze iz radnog odnosa zasigurno ne mogu završiti sa samim danom na koji ste preuzeli ili mogli preuzeti otkaz - imate pravo biti plaćeni za vrijeme otkaznoga roka. Otkazni rok se ugovara, osim ako se ne radi o nezadovoljavanju na probnom roku - iznosi minimalno 14 dana. Minimalni zakonski rokovi nalaze se u čl. 122. ZOR-a i ovise o broju godina za vrijeme kojih je radnik radio kod poslodavca. Na otkazni rok nemate pravo samo ako ste dobili izvanredni otkaz, zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili druge činjenice zbog koje daljni nastavak radnog odnosa više nije moguć.

Poslodavac za otkazivanje ugovora mora imati opravdani razlog, koji se tiče ili vas ili razloga poslovanja. I u uvjetima epidemije COVID-19, otkaz mora imati obrazloženje i iz njega mora biti jasno kako je zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga prestala potreba za obavljanjem posla (takozvani poslovno uvjetovani otkaz). Nije dovoljno samo konstatirati da je poslovanje otežano, nego točno objasniti na koji je način i zašto prestala potreba za obavljanjem nekoga posla. Kako bi vas poslodavac otpustio zbog vašeg ponašanja, potrebno je da vas najprije pisano upozori na obvezu koje se ne pridržavate, ukaže na mogućnost otkaza i omogući vam iznošenje obrane.

Ako smatrate kako postoji mogućnost da otkaz ugovora o radu nije zakonit jer postoji zabrana otkazivanja (npr. trudnoća), nije poštovana procedura ili zato što poslodavac nema opravdani razlog za otkazivanje ugovora, bez odgode kontaktirajte svoj sindikat ili pružatelja pravne pomoći ovlaštenog za zastupanje. Potrebno je djelovati brzo i obratiti se poslodavcu pisanim zahtjevom za zaštitu prava u roku 15 dana jer u suprotnome gubite pravo osporavanja zakonitosti otkaza na sudu.Zakon predviđa i mogućnost da radni odnos prestane i sporazumom između radnika i poslodavca, no nikako ne preporučujemo da potpisujete taj sporazum ako vam ga poslodavac nudi. Time gubite mogućnost za osporavanje otkaza ugovora pred sudom, pravo na otpremninu, a možete izgubiti i pravo na novčanu naknadu od Hrvatskoga zavoda za zapošljavanje. Poslodavac će vam možda ponuditi potpisivanje otkaza ugovora o radu i to možete učiniti jer to ne znači da se s njime slažete, nego samo potvrđujete da ste ga primili, no pazite da ne potpišete sporazumni raskid radnog odnosa. Ako niste sigurni što potpisujete, ili ne znate koje su moguće posljedice, posavjetujte se s nekim prije potpisivanja.

Otpremnina

Pravo na otpremninu imate:

• ako vam se ugovor o radu otkazuje,
• kod poslodavca ste radili dulje od 2 godine,
• ugovor o radu se otkazuje zbog povrede obveze iz radnog donosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika).

Iznos otpremnine ne može biti manji od jedne trećine prosječne mjesečne plaće koju ste ostvarili u posljednja 3 mjeseca po svakoj navršenoj godini rada kod poslodavca (moguće je da je ugovoren veći iznos). Ako nije drukčije određeno, ukupan iznos ne može biti veći od 6 prosječnih mjesečnih plaća.

Prijava na Hrvatski zavod za zapošljavanje i novčana naknada za nezaposlenost

Na Hrvatskome zavodu za zapošljavanje možete se prijaviti u evidenciju nezaposlenih kao tražitelj zaposlenja, što znači da imate i određene obveze. Prijave se trenutno vrše preko e-maila, o čemu više možete pročitati ovdje.

U evidenciju se svakako morate prijaviti ako ostvarujete pravo na novčanu naknadu (za slučaj nezaposlenosti). Zahtjev je potrebno podnijeti u roku 30 dana od prestanka radnog odnosa. Pravo na novčanu naknadu za vrijeme nezaposlenosti stječe nezaposlena osoba koja u trenutku prestanka radnog odnosa ima najmanje 9 mjeseci rada u posljednja 24 mjeseca.

Pravo na novčanu naknadu ne možete ostvariti ako:

• ste sami otkazali radni odnos (osim u slučaju izvanrednog otkaza zbog ponašanja poslodavca)
• je radni odnos prestao sporazumno
• je radni odnos prestao sudskom nagodbom
• je radni odnos prestao zbog nezadovoljenja na probnom radu, zbog skrivljenoga ponašanja radnika ili izvanrednim otkazom zbog teške povrede radne obveze.

Više o novčanoj naknadi i podnošenju zahtjeva u ovim okolnostima, možete pročitati ovdje.

Prijava na Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje

U roku 30 dana morate Hrvatskome zavodu na zdravstveno osiguranje prijaviti status nezaposlene osobe kako biste nastavili ostvarivati pravo na zdravstveno osiguranje.

Sumnja na zarazu, naknada u slučaju bolovanja i samoizolacije

Ako se loše osjećate, a naročito ako razvijete simptome karakteristične za COVID-19, poput povišene tjelesne temperature, kašlja, otežanog disanja, bolova u mišićima i opće slabosti, ne dolazite na posao. Javite se svojem obiteljskom liječniku telefonom.

Prema odluci koja je na snazi od 27. listopada 2020., poslodavci su obavezni zabraniti dolazak na radna mjesta radnicima koji imaju povišenu tjelesnu temperaturu i smetnje s dišnim organima, a posebno suhi kašalj i kratki dah. 

Ako navedene simptome počnete pokazivati za vrijeme boravka na poslu, a sumnjate da ste bili u kontaktu s potvrđeno zaraženom osobom ili ste boravili u nekoj od zemalja pogođenih pandemijom, o tome morate obavijestiti svojega poslodavca. Bez odgode konktaktirajte telefonom svojega liječnika ili dežurnog epidemiologa u zavodu za javno zdravstvo.

Ako je to potrebno, liječnik obiteljske medicine može vam utvrditi privremenu nesposobnost za rad (otvoriti bolovanje). To ste dužni javiti poslodavcu bez odgode, a potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad dostaviti u roku 3 dana. Za vrijeme privremene nesposobnosti za rad, bilo zbog toga što vam je postavljena sumnja na COVID-19, potvrđena zaraza COVID-19 ili zbog nekog drugog razloga, ostvarujete pravo na naknadu u visini od 70% prosjeka vaše mjesečne plaće u posljednja 3 mjeseca, ili više ako je to ugovoreno kolektivnim ugovorom. Ako ste se s COVID-19 zarazili na radnome mjestu, imate pravo na naknadu u visini 100% plaće, kao da je riječ o ozljedi na radu, no to je potrebno dokazivati.

Ako vam je odlukom nadležnoga tijela određena samoizolacija ili ste smješteni u karantenu, obvezni ste o tome obavijestiti liječnika obiteljske medicine putem telefona ili e-maila, koji vam može utvrditi privremenu nesposobnost za rad (otvoriti bolovanje) kako biste ostvarivali pravo na naknadu plaće. O tome bez odgode obavijestite i poslodavca. Za vrijeme trajanja izolacije imate pravo na naknadu plaće na teret sredstava Hrvatskoga zavoda u iznosu 100% od osnovice za naknadu plaće, s time da mjesečni iznos naknade plaće ne može za puno radno vrijeme iznositi više od 4.257,28 kuna. Zahtjev za naknadu plaće u ovom slučaju podnosite sami Hrvatskome zavodu za zdravstveno osiguranje na e-mail adresu izolacija@hzzo.hr prema sljedećim uputama.

Pravo na naknadu plaće ima i roditelj djeteta kojem je određena mjera samoizolacije, a ostvarivat će je po osnovi privremene nesposobnosti ili privremene spriječenosti za rad radi njege člana obitelji – djeteta, gdje će visina naknada ovisiti o starosti djeteta.

Ako imate mogućnost rada od kuće i/ili s poslodavcem dogovorite tu mogućnost i u uvjetima samoizolacije, možete nastaviti raditi od kuće kako biste i dalje ostvarivali pravo na redovnu ugovorenu plaću. O tome morate obavijestiti svojega liječnika koji vam u tom slučaju neće utvrđivati privremenu nesposobnost za rad.

Koronavirus i mentalno zdravlje

• Zabrinuti ste ili tjeskobni zbog koronavirusa?
• Nedostaju vam obitelj i prijatelji?
• Teško vam se prilagoditi na rad od kuće?
• Strah vas je da ćete se odlaskom na posao zaraziti ali ne možete si priuštiti gubitak prihoda?
• Zabrinuti ste da ćete zbog posljedica epidemije ostati bez posla?
• Zabrinuti ste jer je vama ili nekome od vaših bližnjih određena mjera samoizolacije?
• Oboljeli ste od koronavirusa i osjećate kako vas okolina stigmatizira?

Situacija u kojoj se nalazimo zbog epidemije koronavirusa za sve nas je nova i izazovna, kako u profesionalnom tako i u osobnom životu. Zabrinuti smo zbog svojega i zdravlja bližnjih, zbog financija, te zbog mjera koje su nam uvelike promijenile rutine na poslu i u svakodnevnom životu. Mjere samoizolacije, fizičke distance, ograničenja kretanja, škola kod kuće, rad od kuće i gubitak radnoga mjesta samo su neke promjene koje zahtijevaju našu prilagodbu. Potres koji je 22. ožujka 2020. godine zadesio Zagreb i okolicu kod mnogih je izazvao strah i pojačao već prisutan osjećaj nesigurnosti i nedostatka kontrole, a mnogi su bili prisiljeni napustiti svoje domove.

U ovome tekstu donosimo vam niz savjeta za prevladavanje ovih izazova izrađenih na temelju preporuka Hrvatskoga zavoda za javno zdravstvo, Hrvatske psihološke komore i Odsjeka za psihologiju Filozofskoga fakulteta u Zagrebu.Epidemija može izazvati niz stresnih reakcija (npr. nesanicu, smanjeni osjećaj sigurnosti, pojačanu uznemirenost i anksioznost), traženje žrtve i stigmatizaciju, zdravstveno rizična ponašanja (pojačanu uporabu duhana, alkohola ili drugih sredstava ovisnosti), pojačanu neravnotežu između radnoga i privatnoga života (pretjerana predanost poslu u situaciji nošenja s jakim stresom), pojavu psihosomatskih simptoma (npr. nedostatak energije, tjelesna nelagoda, opći bolovi),te ponašanja kao što su povećana i nekontrolirana uporaba medicinskih sredstava zaštite. Sve to može u velikoj mjeri narušiti naše mentalno zdravlje, pogoršati postojeće mentalne poremećaje i ograničiti našu mogućnost ostvarivanja punih osobnih potencijala i uspješnog nošenja sa stresom, te umanjiti radnu produktivnost i doprinos zajednici u kojoj živimo.

Ne zaboravimo, sve emocije i reakcije koje u ovoj situaciji imamo normalna su reakcija na nenormalne okolnosti.

Iako puno toga možete sami napraviti kako biste si pomogli, nekima je u toj prilagodbi na novonastalu situaciju potrebna pomoć. Pojedinci koji osjećaju neprestanu nervozu, dugotrajnu tugu ili druge dugotrajne reakcije koje nepovoljno utječu na njihov posao ili međuljudske odnose, trebali bi potražiti pomoć i savjet stručnjaka za mentalno zdravlje.

Ne ustručavajte se potražiti pomoć!

Kontakt podaci za besplatnu psihološku pomoć dostupni su na poveznici: https://www.hzjz.hr/savjetovaliste-za-mentalno-zdravlje/

Kako se nositi sa strahom i upravljati negativnim emocijama?

COVID-19 novi je virus o kojemu još uvijek nemamo dovoljno informacija i znanja, a te nepoznanice dodatno pojačavaju naš doživljaj opasnosti, straha i neizvjesnosti. Strah pritom može biti reakcija na stvarnu prijetnju ili prijetnju koju očekujemo na temelju vlastitih procjena rizika i opasnosti. Strah nam tijekom epidemije u određenoj mjeri može pomoći da budemo oprezniji i ponašamo se odgovornije prema vlastitom i zdravlju drugih, ali pretjerani strah i panika mogu više štetiti nego koristiti (i privatno i poslovno). Stoga je jako važno „upravljati“ našim doživljajem rizika i straha.

Evo nekoliko preporuka psihologa:

• Suočite se s emocijama i prihvatite ih. U redu je osjećati se loše, osjećati strah, tugu, ljutnju ili nešto drugo. Razmislite koju emociju doživljavate i imenujte je. Zapišite sve što vas muči. Budite što konkretniji. Postavljajte si jednostavna pitanja, npr.: Postoji li razlog zbog kojega je moguće da sam ja osobno u povećanom riziku od zaraze? Jesam li bio/la u kontaktu s mogućim slučajevima zaraze? Na taj način smanjujemo mogućnost doživljaja rizika i povećane prijetnje na nesvjesnoj i instinktivnoj razini, odnosno racionalnije promišljamo o mogućoj opasnosti.
• Definirajte što je pod vašim utjecajem. Brige razvrstajte na one na koje možete utjecati i one na koje ne možete. Usmjerite se na sve što je pod vašim utjecajem – tako uspostavljate osjećaj kontrole i prestajete biti bespomoćni u odnosu na izazove.
• Tražite i pratite samo provjerene i vjerodostojne izvore informacija. Informirajte se, ali ne pretjerano i stalno. Birajte sadržaje koji vas umiruju, zabavljaju i odmiču vam pažnju od situacije koja je oko nas. Suzdržite se od dijeljenja neprovjerenih informacija jer time samo pridonosite širenju panike.
• Budite odgovorni. Pridržavajte se preventivnih mjera i načina smanjenja rizika da se vi ili članovi obitelji i druge bliske osobe ne zarazite. Promišljajte o načinima kojima možete zaštititi sebe i druge, o tome kako pridonijeti smanjenju rizika i širenju zaraze, koristi li vam to i kako, te činite li time dobro sebi i drugima? I ovdje je važno donositi odluke na temelju vjerodostojnih informacija stručnjaka. Na taj način odgovorno se ponašamo prema svojemu zdravlju, ali i zdravlju drugih osoba.
• Brinite o vlastitome zdravlju. Osvijestite važnost brige i ulaganja u vlastito zdravlje, uvedite promjene i prihvatite zdrave stilove života, koji pridonose općenito boljem očuvanju zdravlja, ali i boljoj zaštiti od zaraznih i drugih bolesti. Briga o vlastitome zdravlju podrazumijeva brigu o mentalnome i tjelesnome zdravlju.
• Pružite podršku onima koji su pod većim strahom i zabrinutošću. Ne zaboravimo, ne reagiraju svi jednako na situacije potencijalne prijetnje za zdravlje: neki pojedinci bit će više, a neki manje uznemireni, i nećemo se svi istim tempom vraćati u uobičajeni ritam života. Svakome je njegov strah realan i treba im pomoći, umiriti ih, ne osuđivati i ne podcjenjivati njihove emocije. Potičite optimizam, ali pritom nemojte negirati realne opasnosti.
• Međusobno se povežite i pružajte podršku i pomoć, ali uvažavajući sve preporuke zdravstvenih i drugih nadležnih institucija, posebno fizičke distance. U tome nam može pomoći i suvremena tehnologija i kanali komuniciranja. U slučaju potrebe za dodatnom psihološkom podrškom i pomoći, organizirani su telefoni za psihološku, odnosno psihosocijalnu pomoć: https://www.hzjz.hr/savjetovaliste-za-mentalno-zdravlje/

Kako se nositi s gubitkom posla i nezaposlenošću?

Nažalost, tijekom epidemije koronavirusa mnogi su ostali bez posla, a prave ekonomske posljedice tek slijede. Gubitak posla jedan je od najvećih uzročnika stresa, a u situaciji epidemije svakako pojačava doživljaj stresnosti i smanjuje naš osjećaj kontrole nad situacijom. Kako ćemo se nositi s gubitkom posla ovisi o našoj procjeni šansi da se ponovno zaposlimo i o tome smatramo li da nas je poslodavac nepravedno otpustio. U trenutnoj situaciji, nezaposlenost pojačava egzistencijalne strahove i smanjuje kapacitete ljudi za uspješnim nošenjem sa stresnim okolnostima, zbog gubitka prihoda i statusa u društvu, druženja s kolegama i osjećaja korisnosti. Zbog toga trpi mentalno i tjelesno zdravlje, trpe čitave obitelji, a posebno su ranjive osobe s nižim kvalifikacijama i osobe s djecom.

U takvim okolnostima, psiholozi preporučuju:

• Prihvatite da se nalazite u izuzetno zahtjevnoj situaciji, uvažite osjećate koje imate i suočite se s njima. Dajte si vremena da ih proživite.
• Razmišljajte na način da i dobre i loše stvari prolaze, pa će tako i ovo proći, te pokušajte pokazati snagu.
• Kontaktirajte s bliskim osobama koje vas razumiju, s kojima se osjećate sigurno razgovarati o tome kako se osjećate, s optimističnim osobama i osobama koje imaju iskustvo otkaza i sličnih teških situacija.
• Uspostavite rutinu i vremenski strukturirajte dan i aktivnosti u njemu.
• Usmjeravajte pažnju na potrebe drugih i pomoć drugima. Volontirajte. Povećat ćete krug kontakata i steći nova iskustva, te imati važan osjećaj doprinosa društvu.
• Skrbite se za sebe. Budite fizički aktivni i pripazite na prehranu. Već i kratka šetnja može biti korisna za vas, i tjelesno i mentalno.
• Ne prepuštajte se katastrofičnim mislima i nemojte stalno pratiti (negativne) vijesti.
• Usmjerite se na stvari koje možete, a ne samo na one koje ne možete učiniti. Pričajte o stvarima koje možete poduzeti, a ne uvijek iznova o stvarima koje su se već dogodile i nad kojima nemate nikakvu kontrolu.
• Razmislite o vašim kompetencijama. Analizirajte svoje znanje, vještine, afinitete. Ažurirajte životopis, razmislite gdje se vidite u budućnosti i u koja znanja i vještine želite ulagati – danas je dostupan veliki broj besplatnih online tečajeva i edukacija koji vam mogu pomoći u pronalasku novoga posla.
• Aktivno tražite novi posao. Oglasite prijateljima i poznanicima da ste u potrazi za poslom. Bavite se nečime što je u vašoj struci ili probajte nešto novo.
• Nemojte gubitak posla tumačiti kao vlastiti neuspjeh i dopustiti da vas on definira. Pokušajte ga prihvatiti kao izazov i priliku kako biste preispitali vlastite želje i sposobnosti.

Kako se nositi s nesigurnošću posla?

U ovim trenucima, mnogi od nas strahuju od gubitka trenutnog posla ili pogoršanja uvjeta rada, u smislu smanjenja plaće, promjena u radnome vremenu, ograničenih mogućnosti napredovanja, narušenih odnosa s kolegama i slično. Mnogi, nažalost, svakodnevno iščekuju gubitak posla, osjećaju veliku neizvjesnost i izostanak kontrole, bespomoćnost. Sve to utječe na motivaciju za rad, učinak, stavove prema nadređenima i kolegama, ali i dovodi do pogrešaka u radu, što može prouzročiti ozljede na radu, pa i gubitak posla zbog učinjenih propusta.

Uz gubitak posla, nesigurnost posla prepoznata je kao jedan od najvažnijih izvora stresa na radnome mjestu jer ima dalekosežne nepovoljne učinke na radnike, tvrtke i gospodarstvo u cjelini. Negativne posljedice izraženije su u vremenima ekonomske krize, kada je i inače ponuda slobodnih radnih mjesta slabija. Posebno su ranjivi stariji radnici, teže zapošljive osobe, osobe koje su ranije bile dugotrajno nezaposlene, osobe kojima je posao važan dio identiteta.

Što možete učiniti:

• Tražite socijalnu podršku od prijatelja, obitelji, bliskih kolega.
• Analizirajte mogućnosti nalaska novoga posla ako ostanete bez trenutnog.
• Odmorite se i psihološki odmaknite od posla nakon završetka radnoga vremena.

Pronađite vrijeme za sebe i stvari koje vas odmaraju i vesele.I naravno,ako još niste, učlanite se u sindikat i zaštitite svoja prava. Zajedno sa sindikatom osigurajte da poslodavac poduzme sve potrebne mjere i korake kako bi se ostvarila pravodobna i transparentna komunikacija, spriječili neopravdani otkazi, omogućilo veće sudjelovanje radnika u organizaciji rada – time ćete bolje kontrolirati osjećaj nesigurnosti: http://sssh.hr/hr/uclani-se.

Kako se nositi s radom od kuće?

Od početka epidemije koronavirusa, mnogim radnicima poslodavac je odredio ili odobrio rad od kuće. Za mnoge je to nova i neobična situacija, koja sa sobom nosi niz izazova: radnicima koji rade od kuće često nedostaje jasna granica između radnog i slobodnog vremena, tjelesna aktivnost i socijalni kontakti. Takav rad često je zamoran i pojačava doživljaj socijalne izolacije i gubitak dnevne rutine. Mnogi kod kuće nemaju osnovne uvjete i preduvjete za takav rad, što se negativno odražava na psihičko zdravlje kao i na motivaciju za rad i produktivnost.

Preporuke psihologa za radnike koji rade od kuće:

• Uspostavite vremensku strukturu dana s početkom i krajem radnoga vremena, te stankama. Ne zaboravite: vaše radno vrijeme i dalje je ugovoreno u jednakom trajanju i jednakom rasporedu (osim ako ne dogovorite s poslodavcem neki fleksibilniji aranžman), te imate pravo na sve odmore predviđene zakonom. Više o vašim pravima i savjetima za rad od kuće doznajte na poveznici:
• Ako je to moguće, prošećite prije i nakon posla kako biste uspostavili jasniju granicu između radnoga i privatnoga vremena.
• Pokušajte pronaći mirno mjesto na kojemu možete neometano raditi. Ako imate malu djecu, dogovorite s partnerom/partnericom podjelu radnoga vremena i brige o djeci.
• Ostanite u kontaktu s kolegama, njegujte odnose, koristeći video pozive i ostale tehničke mogućnosti.
• Nastojte održati radni moral – odjenite se i dotjerajte kao da fizički idete na posao.
• Ne budite strogi sami prema sebi; prihvatite da radni uvjeti nisu optimalni, pa tako i vaša motivacija, kreativnost i učinak možda neće biti na najvišim razinama.

I naravno, ako još niste, učlanite se u sindikat. Zajedno sa sindikatom osigurajte da poslodavac poštuje vaša prava, osigurava vam uvjete za rad i organizira rad sukladno zakonski predviđenim obvezama: http://sssh.hr/hr/uclani-se .

Preporuke za najizloženije radnike

Epidemija koronavirusa zorno nam je pokazala važnost i vrijednost rada i radnika, te naglasila koji su radnici i službe ključni za normalno funkcioniranje života, društva i gospodarstva. Brojni radnici rade pod velikim pritiskom, rade duže nego inače, većim intenzitetom i izloženi su posebno velikim stresovima i rizicima.

Dugotrajna izloženost visokom pritisku može ostaviti snažnije posljedice, i zbog toga je upravljanje vlastitim stresom i psihosocijalnom dobrobiti od izrazite važnosti, jednako kao i briga o fizičkome zdravlju.

U nošenju s izazovima mogu vam pomoći sljedeće preporuke psihologa:

• Brinite o sebi. Pobrinite se za svoje osnovne potrebe. Osigurajte odmor tijekom rada, koristite stanku na koju imate pravo, jedite redovito i ostanite u kontaktu s obitelji i prijateljima. Izbjegavajte štetne strategije suočavanja poput duhana, alkohola ili drugih supstanci jer one dugoročno mogu narušiti vašu psihičku i fizičku dobrobit.
• Prisjetite se stvari i ponašanja koje su vam u prošlosti olakšavale nošenje sa stresom  - mogu vam koristiti i sada, iako je situacija drukčija.
• Budite u kontaktu. Obavljajući posao na prvoj liniji obrane od koronavirusa, izloženi ste virusu i nažalost, neki od vas mogu zbog stigme izloženosti virusu doživjeti udaljavanje obitelji, prijatelja ili kolega, što može dodatno otežati situaciju u kojoj se nalazite. Zbog toga je važno: ostanite povezani s najbližima koristeći tehničke mogućnosti koje danas imamo na raspolaganju. Razgovarajte s kolegama – možda oni imaju slična iskustva.
• Osvijestite kako se osjećate. Okolnosti u kojima živimo i radimo nisu normalne, ali naše reakcije i osjećaji na takve okolnosti jesu.
• Osigurajte si prijeko potreban odmor i opuštanje od posla. U stankama razmišljajte o sadržajima koji nisu vezani uz probleme na poslu. Prije spavanja, radite stvari koje vas vesele i koje su vam ugodne; izvodite vježbe opuštanja. Spavajte barem osam sati dnevno.
• Radnici koji rade pod posebnim emocionalnim pritiskom, poput zdravstvenih radnika, trebaju upravljati emocijama tako što će situacije tumačiti u skladu s okolnostima, a ne kao vlastitu krivnju, fokusirati se na pozitivne stvari i razmišljati o privremenosti ove situacije.
• Potražite pomoć. Ako osjetite da je stres postao prekomjeran, obratite se stručnoj osobi kako biste dobili odgovarajuću podršku i spriječili posljedice kroničnog stresa na vaše mentalno i fizičko zdravlje i na vaš rad.

I naravno, ako još niste, učlanite se u sindikat. Zajedno sa sindikatom osigurajte da poslodavac poštuje vaša prava, osobito radno vrijeme i pravo na stanke i odmore, te da vam osigura nužnu zaštitnu opremu i stručnu psihosocijalnu podršku : http://sssh.hr/hr/uclani-se

Stigmatizacija i diskriminacija zaraženih

Što je stigma?

U kontekstu zdravlja, društvena stigma je negativno etiketiranje osobe ili skupine ljudi koji dijele neke osobine i imaju određenu bolest. U situaciji epidemije epidemije i pojačane prijetnje, a tako i straha od zaraze virusom, stigmatizacija zaraženih i oboljelih je nažalost učestala. Stigma može značiti da se zaražene osobe etiketira kao opasne ili neodgovorne, pripisuju im se negativne osobine, da postaju žrtve stereotipa, diskriminacije, da ih se odbacuje i izolira pa i da gube status zbog toga što, stvarno ili navodno, imaju neku vezu s određenom bolesti.

Takvo postupanje može negativno utjecati na oboljele: osim fizičkih posljedica bolesti, zaraženi se nose i s osudom okoline, osjećaju se loše i manje vrijedno. Osim njih, stigma utječe i na one koji skrbe za njih, na njihovu obitelj, prijatelje i na širu zajednicu. Žrtve stigme mogu biti i osobe koje nisu oboljele ali ih se iz nekog razloga povezuje s bolešću ili oboljelima.

Aktualna epidemija Covid-19 dovela je do stigmatizacije i diskriminirajućeg ponašanja prema ljudima iz određenih etničkih skupina i svih onih za koje se zna ili smatra da su bili u kontaktu s virusom.

Zašto se javlja stigma?

Stigma se obično javlja zbog neznanja, straha i sklonosti da strah povezujemo s „drugima“. Strah od zaraze i nesigurnost izazvana nedovoljnim poznavanjem novoga virusa i načina njegovog uspješnog zaustavljanja i liječenja razumljivo izazivaju tjeskobu, zbunjenost, strah i paniku.

Strah od nepoznatog nas čini sklonijima da ga povezujemo s drugima, što onda vodi nastanku predrasuda, širenju štetnih stereotipa i stigmatizacije određenih skupina ljudi, posebno zaraženih odnosno oboljelih. Oboljelima se katkada pripisuje kako su sami krivi i odgovorni za oboljevanje, čime je i njihova stigmatizacija jača.

Koje su posljedice stigmatizacije?

Na zdravstveno stanje oboljele osobe, osim same bolesti, nerijetko utječe i odnos društva prema oboljelima. I prije epidemije koronavirura, zarazne su bolesti  bile razlog stigmatizacije oboljelih i njihovih obitelji (npr. HIV), što je dovodilo do raznih prepreka u ostvarivanju ljudskih prava, uskraćivanja usluga i dobara, ali i različitih oblika diskriminacije u brojnim područjima društvenog života.

Osim odgovornosti za vlastito obolijevanje, zaražene se često okrivljuje za širenje bolesti, što onda dovodi i do njihove diskriminacije. To se događa i onima koji su preboljeli virus ili su pušteni iz (samo)izolacije i više ne predstavljaju opasnost za druge.

Stigma poprima različite oblike, od izbjegavanja i izrugivanja do odbacivanja i izoliranja zaraženih osoba, ali i onih koje dijele neke karakteristike s njima (npr. predrasude prema osobama azijskog porijekla ili osobama koje su bile u kontaktu sa zaraženom osobom). Stigma može dovesti i do povrede prava oboljelih.

Posljedice stigme su brojne, za pojedince i za širu zajednicu. S obzirom da stigmu oboljelih prate strah i očekivanje odbacivanja, to vodi do nepovjerenja u sustav i u podršku zajednice u kojoj bi osoba trebala potražiti pomoć.

Kod pojedinca stigma izaziva sram, dovodi do skrivanja bolesti kako bi se izbjegla diskriminacija i druge neugodnosti i neželjene reakcije.

Stigma tako ima štetne posljedice na čitavo društvo jer skrivanje bolesti može imati pogubni učinak na zdravlje pojedinca, ali i na javno zdravlje i uspješnost mjera koje se provode u borbi protiv epidemije.

Kao što se svatko može zaraziti i oboljeti, tako i svako može biti meta predrasuda. Zato je važno zajedno se boriti protiv virusa, pružati podršku te spriječiti stigmatizaciju oboljelih.

Kako spriječiti stigmatizaciju oboljelih?

Da bismo spriječili stigmatizaciju, važno je smanjiti njene uzroke, a to su strah i neznanje. To možemo postići traženjem i dijeljenjem provjerenih i pouzdanih informacija (npr. od nadležnih institucija i tijela poput Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo) o djelovanju virusa i načinima smanjenja opasnosti od zaraze, odnosno općenito povjerenjem u zdravstveni sustav i stručnjake.

Umjesto stigmatizacije, budimo tolerantni i pokažimo razumijevanje i empatiju prema oboljelim članovima naše zajednice.

U tome je od ključne važnosti primjerena komunikacija. Neke riječi i izrazi mogu imati negativno značenje, jačati stereotipe i strah, te poticati stigmatizaciju i diskriminaciju. Izbjegavajte nazivati oboljele „koronašima“, „žrtvama korone“, izbjegavajte izraze poput „kineski virus“ i slično, kao i širenje glasina i neistina.

Važna je i zaštita privatnosti osobnih, zdravstvenih podataka, štiteći one informacije iz kojih bi se mogle prepoznati testirane i zaražene osobe.

Iznimno je važno ne osuđivati. Osuđivanje i optuživanje zaraženih i određenih skupina za širenje zaraze može biti štetno. Time se pojačava stigma, te istovremeno smanjuje oprez ostalih jer misle kako je to tuđi problem i kako se zaraza njima ne može dogoditi. Budimo na čistu: svi smo u riziku od zaraze od Covid-19.

Osobe koje su se oporavile potrebno je uključiti u donošenje odluka i planiranje mjera i iskoristiti njihovo dragocjeno iskustvo. Time se može podići razina svijesti i smanjiti stigma i diskriminacija. Dijeljenje njihovih pozitivnih priča, ali i priča kojima iskazujemo suosjećanje i empatiju također može biti ohrabrujuće i blagotvorno za mentalno zdravlje ostalih.

Virus ne smije biti opravdanje za diskriminaciju. Solidarnost s drugima trebali bismo iskazivati svakodnevno, a posebno u situacijama kakva je epidemija.

Oboljelima i osobama u izolaciji važno je osigurati podršku i omogućiti socijalni kontakt, uz poštivanje svih mjera zaštite od zaraze.

Povreda prava

Stigma je uzrok mnogih povreda ljudskih prava. Međunarodno i nacionalno pravo (Međunarodni pakt za gospodarska, socijalna i kulturna prava, Zakon o suzbijanju diskriminacije) zabranjuju diskriminatorno postupanje prema osobama temeljem njihova zdravstvenog stanja ili pogrešne predodžbe o tome.

Obveza je države osigurati da zdravstveno stanje osobe ne bude prepreka za ostvarivanje ljudskih prava, poput prava na zdravstvenu zaštitu.

I Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) preporučila je da se zarazne bolesti ne povezuju s određenim geografskim regijama, upravo kako bi se spriječile povrede ljudskih prava osoba za koje se sumnja da jesu ili bi mogle biti zaraženi koronavirusom.

Povezivanje s određenom geografskom regijom, ali i skupinom osoba, etnicitetom, bojom kože, obrazovanjem ili imovinskim stanjem može dovesti do izolacije cijelih zajednica, izlažući ih tako različitim oblicima neželjenog i neprihvatljivog postupanja, uključujući i prijetnjama i nasilju.

Mjere zaštite ljudskih i radničkih prava jednako su važne kao i mjere zaštite od širenja zaraze.  Epidemija je izazvala ogromnu ekonomsku i socijalnu krizu te je dovela do velikih poremećaja na tržištu rada. Brojni su radnici ostali bez posla ili su im prihodi znatno smanjeni. Važno je osigurati da osobe oboljele od Covid-19 ne budu suočene sa stigmom kada se vrate na posao.

Ako mislite da vam je povrijeđeno neko pravo, obratite se sindikatu i svom sindikalnom povjereniku. Članovi sindikata imaju pravo i na besplatnu pravnu pomoć. Ako niste član/ica sindikata, možda je vrijeme da o tome razmislite. Pravno savjetovanje i zastupanje možete dobiti i od pružatelja pravne pomoći (ovlaštena udruga i pravna klinika kao pružatelj besplatne pravne pomoći), ili od odvjetnika (kojeg ćete morati platiti). Moguća povrede prava možete prijaviti i Državnom inspektoratu.