Zajedno smo jači!

Što je sindikat?

Sindikat je grupa radnika koji se dobrovoljno udružuju kako bi zaštitili i unaprijedili interese članova.

Sindikati nude niz usluga članovima uključujući pregovaranje o boljoj plaći i radnim uvjetima, pružanje besplatne savjetodavne pomoći te pravnog zastupanja.

Zbog članstva u sindikatu i sindikalnog djelovanja ne smijete dobiti otkaz ni biti stavljeni u nepovoljniji položaj. Uz pravo na slobodno učlanjivanje i sindikalno djelovanje, među sindikalna prava ubrajaju se i pravo na kolektivno pregovaranje te pravo na štrajk.

Korist od djelovanja sindikata imaju svi radnici i društvo u cjelini jer npr. prava koja sindikati ostvare u kolektivnom pregovaranju uživaju svi, a ne samo članovi sindikata. Osmosatni radni dan, pravo na plaćeno bolovanje i godišnji odmor danas smatramo normalnima, no oni su rezultat dugogodišnje borbe sindikata.

Sindikati se ne bore samo za bolje uvjete rada, već im je cilj izgradnja pravednijeg društva kroz postizanje pune zaposlenosti, temeljene na kvalitetnim radnim mjestima. Zalažemo se i za smanjenje nejednakosti, prvenstveno kroz izgradnju kvalitetnog i dostupnog sustava socijalne sigurnosti, uključujući brigu države za nezaposlene, siromašne i nemoćne te mirovinsko i zdravstveno osiguranje za sve.

Što dobivaš učlanjenjem?

Brojne su prednosti članstva u sindikatu: osim što kroz sindikat možeš poboljšati uvjete rada i svoja radna prava, omogućen ti je i besplatni pristup pravnom savjetovanju i zaštiti te edukaciji. Niz istraživanja pokazuje da članovi sindikata više zarađuju od nečlanova, imaju bolju zdravstvenu zaštitu, teže dobivaju otkaz te ostvaruju i druge prednosti u odnosu na nečlanove.

Iako su danas mnoga prava radnika zaštićena zakonom, u praksi se ta prava ne poštuju uvijek. Kao pojedinac ne možeš mnogo utjecati na svojega poslodavca, ali radnici zajedno, organizirani u sindikat, imaju znatno veću snagu.

Najvažnije usluge koje sindikat pruža članovima su:

• kolektivno pregovaranje i sklapanje kolektivnih ugovora, s ciljem utvrđivanja cijene rada i drugih prava vezanih uz rad
• nadzor primjene kolektivnih ugovora i drugih propisa i pravnih akata koji uređuju radne odnose
• organiziranje industrijskih akcija, uključujući štrajk
• pružanje pravne zaštite članovima
• unapređenje radnih i životnih uvjeta te zaštita života i zdravlja na radu
• zaštita od diskriminacije na radu ili u vezi s radom po bilo kojoj osnovi
• promicanje, ostvarivanje i zaštita sindikalnih prava i sloboda, posebice prava na djelovanje i zaštitu sindikalnih povjerenika,
• sindikalno obrazovanje i osposobljavanje,

Kako bi mogao učinkovito predstavljati svoje članove i promicati njihove interese, sindikat mora biti financijski neovisan o državi i poslodavcima. Sredstva od sindikalne članarine koriste se za sindikalne aktivnosti na razini podružnice, sindikata i Saveza samostalnih sindikata Hrvatske, na plaće profesionalno zaposlenih u sindikatima koji pružaju pravnu i stručnu pomoć članovima i sindikalnim povjerenicima, na održavanje ureda, informiranje članova, organiziranje edukacija za sindikalne predstavnike i članove sindikata, pružanje solidarnih pomoći članovima sindikata i drugo.

Učlani se - pronađi svoj sindikat!

Članom sindikata postaješ učlanjivanjem, bilo da se obratiš sindikalnom povjereniku u svom poduzeću ili podružnici, bilo da sam odlučiš učlaniti se ispunjavanjem pristupnice. Učlaniti se možeš u jedan od 24 sindikata okupljenih u SSSH, a čak ako na tvom radnome mjestu ne postoji sindikalna podružnica, možeš se i pojedinačno učlaniti.

Ima li vas više koji želite postati članovima sindikata, naši će vam sindikati pružiti svu potrebnu pomoć kako biste osnovali sindikalnu podružnicu.

Postani članom sindikata:

• ako želiš biti prijavljen te primati redovitu i poštenu plaću za svoj rad
• ako želiš da ti prekovremeni rad bude plaćen
• ako želiš da ti poslodavac uplaćuje doprinose za mirovinsko i zdravstveno osiguranje
• ako želiš imati pravo na godišnji odmor
• ako želiš bolje uvjete rada
• ako želiš imati besplatnu pravnu pomoć da bi zaštitio i unaprijedio svoja prava

Snaga i uspjesi sindikata prvenstveno ovise o broju članova sindikata, njihovoj informiranosti, organiziranosti i spremnosti da sudjeluju u zajedničkim akcijama, uključujući štrajk i prosvjed. Stoga svaki član sindikata može i treba doprinijeti povećanju broja članova sindikata. Zašto je važno biti član sindikata pročitajte u našoj publikaciji "Zašto biti članom sindikata i kako to objasniti drugima".

Učlani se jer Zajedno smo jači!

Postani sindikalni povjerenik!

Četiri su razine sindikalnog organiziranja radnika:

• sindikalna podružnica
• sindikat
• sindikalna središnjica
• međunarodne sindikalne asocijacije

Sindikat je temeljna i najvažnija razina sindikalnog organiziranja, koju u Hrvatskoj može organizirati najmanje 10 radnika. Unutar sindikata mogu se osnivati sindikalne podružnice, koje najčešće okupljaju sve članove koji rade kod istog poslodavca. Svi članovi u podružnici demokratski biraju sindikalnog povjerenika, koji ih predstavlja prema poslodavcu te osigurava komunikaciju između članova podružnice i središnjeg ureda sindikata. Za razliku od podružnice, sindikat ima pravnu osobnost: potpisivanjem pristupnice radnik postaje članom sindikata, a ne sindikalne podružnice.

Sindikalne središnjice, poput SSSH, obuhvaćaju veći broj sindikata koji djeluju u različitim područjima odnosno djelatnostima te se prvenstveno bave problemima koji se odnose na sve ili veliku većinu radnika učlanjenih u sindikate koji pripadaju određenoj središnjici. Radi zaštite i promicanja prava radnika, u globaliziranom društvu nužna je međunarodna povezanost sindikata, a posebno na razini Europske unije kojoj Hrvatska pripada.

Budući da je sindikat demokratska organizacija, članovi sindikata u sindikalnoj podružnici sami biraju sindikalne povjerenike koji ih predstavljaju prema poslodavcu, omogućujući im da se njihov glas čuje, kako bi na taj način zajednički lakše riješili probleme koji ih muče na radnome mjestu.

Uloga sindikalnog povjerenika

Sindikalni povjerenik je radnik koji je u radnom odnosu kod poslodavca te predstavlja prvi i najčešći kontakt članova sa sindikatom. Nije nužno da svaki povjerenik odmah posjeduje sva znanja i vještine koje su potrebne za uspješno obavljanje funkcije sindikalnog povjerenika. Važnije od toga je biti motiviran i spreman učiti i razvijati se, a u tome mu može, i mora, pomoći sindikat.

Sindikalni povjerenik organizira podružnicu i njezine aktivnosti te je odgovoran za cjelokupni rad podružnice. Sindikalnog povjerenika biraju svi članovi u podružnici, a svi članovi ujedno se mogu i kandidirati za obavljanje te uloge. Izbor se provodi na skupštini sindikalne podružnice, a povjerenik se obično bira na razdoblje od četiri godine.

Sindikalni povjerenik može biti razriješen dužnosti ako postupa suprotno statutu, aktima i drugim odlukama sindikata; ako mu članovi koji su ga izabrali izglasaju nepovjerenje; ili ako sam to zatraži.

U većim podružnicama, osim povjerenika često postoji i sindikalno povjereništvo koje mu/joj pomaže u obavljanju poslova i provođenju aktivnosti podružnice.

Prava i obveze

Budući da su sindikalnoga povjerenika izabrali članovi, on ima odgovornost i prema članovima kao pojedincima, i prema sindikatu kao organizaciji. Među ostalim, jednom ili više puta godišnje sindikalni povjerenik podnosi pisano izvješće o radu te financijsko izvješće članovima podružnice. Povjerenik je odgovoran osigurati komunikaciju između članova u podružnici i središnjeg ureda sindikata, što uključuje dostavu potrebnih izvještaja i informacija prema središnjem uredu, ali i prijenos informacija od središnjeg ureda prema članovima u podružnici.

Sindikalni povjerenik, ima pravo kod poslodavca štititi i promicati prava i interese članova sindikata. Sindikalni povjerenik ima pravo koristiti dio plaćenog radnog vremena za potrebe sindikalnog rada. Točna količina toga vremena obično je definirana kolektivnim ugovorima (granskim ili kućnim), i često ovisi o broju članova sindikata u podružnici. Kolektivnim ugovorima također se često propisuje i broj radnih dana godišnje koje sindikalni povjerenik može iskoristiti za potrebe sindikalne edukacije.

Sindikalnom povjereniku za vrijeme obavljanja dužnosti sindikalnog povjerenika (i šest mjeseci nakon prestanka obavljanja te dužnosti), bez suglasnosti sindikata nije moguće:

• otkazati ugovor o radu ili
• na drugi način staviti sindikalnog povjerenika u nepovoljniji položaj u odnosu na njegove dosadašnje uvjete rada.

Pristupanje potencijalnim članovima

Važna zadaća sindikalnog povjerenika je stalno učlanjivati i ostale radnike u sindikat. Stoga na sve ostale radnike treba gledati kao na potencijalne članove sindikata.

Ako se radnik nije pristao učlaniti odmah nakon što smo mu pristupili, to ne znači da treba odmah odustati. Možda prvi pristup nije bio u pravi trenutak - na to je moglo utjecati osobno raspoloženje, zaokupljenost drugim problemima i razni drugi čimbenici. Osim toga, ne mora se svatko kome pristupite odmah učlaniti - za početak je dovoljno osobu i zainteresirati. Ako je osoba spremna desetak minuta razgovarati o sindikatu, i to je već dobar početak, a takav razgovor vrijedi nastaviti drugom prilikom.

Kako bi olakšali rad sindikalnim povjerenicima i radničkim predstavnicima te poboljšali njihovu komunikaciju s potencijalnim i sadašnjim članovima sindikata i uredom, SSSH je razvio aplikaciju koju možete preuzeti ovdje. Mobilna aplikacija SSSH Zajedno smo jači namijenjena je prvenstveno sindikalnim povjerenicima, članovima sindikalnih povjereništava, radničkim predstavnicima i aktivistima sindikata udruženih u Savez samostalnih sindikata Hrvatske ( SSSH), s ciljem da im omogući dodatnu podršku u njihovom sindikalnom radu.

Ako želite saznati više o tome zašto je važno biti član sindikata i kako to objasniti drugima, proučite brošuru za aktivne članove sindikata i sindikalne povjerenike pod nazivom: Zašto biti član sindikata i kako to objasniti drugima.

Kolektivno pregovaranje

Temeljni alat koji sindikat koristi u predstavljanju članova i poboljšanju njihovih radnih uvjeta jest kolektivno pregovaranje. Kolektivno pregovaranje je proces pregovora između sindikata, kao predstavnika radnika, i jednog ili više poslodavaca radi postizavanja dogovora o reguliranju plaća, radnog vremena i drugih radnih uvjeta.

Iako su mnoga radna prava propisana Zakonom o radu, kolektivnim ugovorima ona se detaljnije uređuju, a cilj sindikata je ugovoriti višu razinu prava od one koja je zajamčena zakonom. Također, kolektivnim ugovorom uređuju se i druga pitanja koja su važna za određenu djelatnosti ili uvjete rada kod pojedinog poslodavca, a koja nisu propisana zakonima.

Kolektivni ugovori sklapaju se na različitim razinama. Tako imamo granske kolektivne ugovore, koje sindikat sklapa s udrugom poslodavaca iz određene grane, odnosno sektora, djelatnosti (npr. Kolektivni ugovor za graditeljstvo). Takvi ugovori obvezuju sve poslodavce koji su članovi udruge poslodavaca koja ih je sklopila. Ministar nadležan za rad može proširiti primjenu takvog ugovora na sve poslodavce koji posluju u djelatnosti na koju se ugovor odnosi. Također, česti su kolektivni ugovori sklopljeni na razini jednog poslodavca, koje nazivamo kućnim kolektivnim ugovorima.

Prava ostvarena kolektivnim ugovorom dobivaju svi radnici, a ne samo oni učlanjeni u sindikat. Više o procesu, ciljevima i važnosti kolektivnog pregovaranja pročitajte u našim publikacijama:

• Obilježja sustava kolektivnog pregovaranja
• Praktični priručnik o kolektivnom pregovaranju
• Što je baza kolektivnih ugovora i kako ju koristiti
• Komparativna analiza sustava kolektivnog pregovaranja

Povijest i sadašnjost sindikata

Mnoga prava koja danas uzimamo „zdravo za gotovo“ i koja su ugrađena u zakone, postoje kao rezultat dugogodišnje borbe sindikata. Osmosatni radni dan, pravo na plaćeno bolovanje i godišnji odmor danas smatramo normalnima, no potkraj 19. stoljeća članovi sindikata bili su hapšeni, pa čak i strijeljani, jer su se borili za ova prava.

Povijest sindikata

Sindikati su nastali tijekom industrijske revolucije u 19. stoljeću kada radnici postaju svjesni da se sami, kao pojedinci, ne mogu zaštititi niti suprotstaviti poslodavcima. Tada su sindikati bili ilegalni, a prvi snažni sindikati s velikim brojem članova nastali su početkom 19. stoljeća u Velikoj Britaniji, gdje su u potrazi za poslom uslijed industrijske ekspanzije u gradove nahrupili ljudi iz ruralnih područja, uključujući žene i djecu, te imigranti. Radeći cjelodnevno u teškim uvjetima, počeli su se boriti za bolje uvjete rada i veće plaće, a njihovi štrajkovi najčešće su krvavo gušeni. U 60-tim i 70-godinama radnici se organiziraju u mnogim zemljama tražeći osmosatno radno vrijeme te dolazi do masovnih demonstracija i nasilnih gušenja prosvjeda, u kojima su mnogi radnici izgubili živote. Do kraja 19. stoljeća sindikati se legaliziraju u mnogim zemljama.

Hrvatski sindikalni pokret nastaje i razvija se po uzoru na slične pokrete u Austriji i Njemačkoj.

U Zagrebu je 1870. godine stvoren prvi hrvatski radnički sindikat. Sindikat tipografskih radnika. Uskoro nakon toga osnivaju se i sindikati brojnih drugih djelatnosti, a u isto vrijeme organizirani su prvi štrajkovi, uglavnom sa zahtjevom za kraćim radnim vremenom.

Od početka 20. stoljeća sindikati u zapadnoj Europi postaju sve masovnije organizacije, a vrhunac članstva, snage i društvenog utjecaja dosežu nakon 2. svjetskog rata. Između 1945. i sredine 1970-ih godina, sindikati u zapadnom svijetu dali su veliki doprinos poboljšanju životnog standarda radnika, kako rastom realne vrijednosti plaća izborenim putem kolektivnih ugovora, tako i doprinosom reformama koje su stvorile modernu socijalnu državu i javne sustave zdravstvenog i mirovinskog osiguranja.

U Hrvatskoj između 1945. i 1990. g. sindikati su imali drukčiju društvenu ulogu nego danas i više su bili usmjereni na pružanje različitih socijalnih usluga članovima nego na pregovaranje o plaćama i uvjetima rada.

Sindikati u suvremenom društvu

Od kraja 1970-ih godina sindikati u zapadnom svijetu suočeni su sa sve većim izazovima, zbog liberalizacije tržišta (uključujući tržište rada), globalizacije i prevladavajućih tzv. neoliberalnih ekonomskih politika. Za hrvatske sindikate to znači da su nakon 1990. bili suočeni s dvostrukim izazovom – transformacijom i modernizacijom koju je zahtijevao prelazak u tržišnu ekonomiju i demokratski politički sustav, ali istodobno i sa sličnim problemima i izazovima koji muče sindikate na zapadu. Tada se hrvatski sindikati reformiraju u demokratske, nezavisne organizacije radnika, a sustav radnih odnosa razvija se u smjeru onakvoga kakav postoji u zapadnim zemljama.

U zadnja dva stoljeća svijet i uvjeti u kojima radimo i živimo znatno su se promijenili, ali suprotstavljeni interesi radnika i poslodavaca, kao i potreba za zajedničkim djelovanjem radnika, postoje i dalje. Financijsku, ekonomsku i socijalnu krizu koja je potkraj prvoga desetljeća 21. stoljeća zahvatila Europu i mnoge dijelove svijeta, nisu uzrokovali radnici, nego upravo neodgovorni investitori, bankari, poslodavci i političari koji su brinuli samo o svojim kratkoročnim interesima, a ne o dobrobiti radnika i građana.

Stoga su nam sindikati i zajednička borba radnika za pravednije i odgovornije društvo jednako potrebni kao i bilo kada ranije u povijesti.

Za što se izborio sindikat?

Osmosatno radno vrijeme, zdravstveno i mirovinsko osiguranje, plaćeno bolovanje i godišnji odmor, zaštita na radu i još mnogo toga rezultat su rada i borbe sindikata. Sindikati i danas svakodnevno i aktivno utječu na razinu radnih prava članova sindikata i drugih radnika – uglavnom putem kolektivnih ugovora. Samo zbog kolektivnih ugovora mnogi radnici u Republici Hrvatskoj danas imaju pravo na:

• naknadu za troškove prijevoza
• dodatno plaćeni prekovremeni rad
• dodatak na osnovi radnoga staža
• regres (naknadu za godišnji odmor i/ili božićnicu)
• jubilarnu naknadu
• darove u naravi, tzv. poklon - bonovi
• naknadu za rođenje djeteta i sl.

Pravo na slobodu članstva u sindikatu i slobodu sindikalnog djelovanja jedno je od prvih i najznačajnijih prava za koja se sindikalni pokret u svojoj povijesti izborio. To znači da u Hrvatskoj, kao i u svim demokratskim državama, nitko ne smije biti kažnjen, niti stavljen u nepovoljniji položaj zbog članstva u sindikatu i sindikalnog djelovanja. To se posebno odnosi na odluke poslodavaca u vezi zapošljavanja i otkaza, promjene radnog mjesta, uvjeta rada, napredovanja i plaće. Među sindikalna prava ubrajaju se i pravo na kolektivno pregovaranje te pravo na štrajk.

Temeljne vrijednosti sindikata

Sindikalni pokret zasniva se na vrijednostima zajedništva i solidarnosti. Sindikati se zalažu i bore za socijalnu pravdu, odnosno društvo u kojem sve osobe uživaju jednaka prava i imaju jednake mogućnosti dostojanstveno živjeti od svog rada, ostvariti svoje potencijale i ravnopravno sudjelovati u svim aspektima društvenog, ekonomskog, političkog i kulturnog života.

Izgradnja socijalno pravednoga društva podrazumijeva, među ostalim, dosezanje pune zaposlenosti, temeljene na kvalitetnim radnim mjestima, kao glavnoga cilja ekonomske politike. Ona također znači kvalitetan i dostupan sustav socijalne sigurnosti (uključujući brigu države za nezaposlene, siromašne i nemoćne, te mirovinsko i zdravstveno osiguranje za sve), kao i niz drugih javnih politika kojima se smanjuju ekonomske i društvene nejednakosti, te promiču šanse pojedinaca i skupina koje se nalaze u nepovoljnom društveno-ekonomskom položaju.

Ljudska prava i ljudsko dostojanstvo, kao i jednakost i nediskriminacija, nedjeljive su od koncepta socijalne pravde. Za sindikate je posebno važno aktivno se boriti protiv svakog oblika diskriminacije, odnosno za jednaka prava i jednako postupanje prema svim osobama, bez obzira na njihov spol, nacionalnost, vjeroispovijed, invaliditet ili seksualnu orijentaciju.

Slobodno i aktivno sindikalno djelovanje zahtijeva društvo u kojem postoje sloboda, demokracija, pluralizam i tolerancija. Demokracija ne znači samo pravo glasa za sve građane, nego i pravo na aktivno sudjelovanje u drugim sferama društvenog života. Zbog toga se sindikati posebno zalažu za industrijsku demokraciju, odnosno pravo radnika na suodlučivanje. Pluralizam znači da svatko ima pravo na svoje mišljenje.

Pluralizam ne može funkcionirati bez tolerancije, odnosno prihvaćanja različitosti među pojedincima i skupinama, bez obzira radi li se o različitim mišljenjima, stavovima, vrijednostima, osobnim izborima ili obilježjima na koja pojedinac ne može utjecati.

Kratka povijest SSSH

Savez samostalnih sindikata Hrvatske (SSSH) osnovan je 13. svibnja 1990. godine, u vrijeme kada je, paralelno s političkim promjenama i uvođenjem višestranačke demokracije, započeo i proces demokratske reforme sindikata. Iako je SSSH pravni sljednik bivšeg Saveza sindikata Hrvatske (SSH), na osnivačkom kongresu sudjelovali su kako reformirani "stari" sindikati, tako i novoosnovani sindikati, što je jedinstveni slučaj u svim tranzicijskim zemljama.

Odmah po završetku Osnivačkog kongresa, započela je akcija novog učlanjivanja – svaki član dotadašnjih sindikata SSH dobrovoljno je potpisivao pristupnicu odgovarajućem granskom sindikatu.

Od svog osnivanja do danas, SSSH je ostao najbrojnija i najsnažnije organizirana sindikalna središnjica u Hrvatskoj, te je bio pokretač i predvodnik svih najznačajnijih i najvećih sindikalnih akcija u Hrvatskoj. SSSH je također najaktivnija i najprepoznatljivija hrvatska sindikalna središnjica na međunarodnoj razini. Od 1996. godine SSSH je član Međunarodne konfederacije sindikata (ITUC). Pridruženi je član Europske konfederacije sindikata (ETUC) od 1998. g, te punopravni član od 2004. g.

Od osnutka do danas SSSH je održao osam kongresa, a vodilo ga je ukupno šestoro predsjednika i predsjednica.

Vizija društvene uloge sindikata SSSH

Savez samostalnih sindikata Hrvatske zalaže se za širu uključenost sindikata u oblikovanje i provedbu svih javnih politika koje utječu na radna i socijalna pitanja, te općenito na kvalitetu života i razinu demokracije u društvu. To znači da vjerujemo da sindikati trebaju biti uključeni u odlučivanje ne samo o radnom zakonodavstvu i ekonomskim politikama, nego i o mirovinskom, zdravstvenom i obrazovnom sustavu i mnogim drugim pitanjima.

Naša misija

SSSH štiti i unapređuje radnička prava i ukupnu dobrobit svojih članova i svih radnica i radnika, kroz dijalog, aktivizam i zagovaranje, vođen vrijednostima pravednosti, jednakosti, solidarnosti i zajedništva.

Naša vizija

Rad po mjeri čovjeka.

Temeljne vrijednosti kojima se SSSH vodi u svom radu su: ravnopravnost, međusobno poštovanje i uvažavanje, solidarnost, demokracija i vrijednost znanja.

Za što se zalaže SSSH:

• postizanje pune zaposlenosti kao glavni cilj ekonomske politike,
• smanjivanje nejednakosti u društvu kao glavni cilj socijalne politike,
• povećanje razine plaća i smanjivanje razlike u plaćama, uključujući povećanje minimalne plaće,
• kvalitetan i dostupan sustav javnog zdravstva,
• javni mirovinski sustav temeljen na solidarnosti među generacijama,
• kvalitetno i besplatno obrazovanje i cjeloživotno učenje,
• odgovarajući sustav socijalne zaštite i suzbijanje siromaštva,
• unapređenje industrijske demokracije, odnosno radničkog suodlučivanja,
• sloboda sindikalnog organiziranja i kolektivnog pregovaranja,
• kvalitetna zaštita sigurnosti i zdravlja na radu,
• dobro upravljanje javnim sektorom,
• participativno demokratsko društvo,
• suzbijanje svih oblika diskriminacije.

Više o Savezu samostalnih sindikata Hrvatske možete saznati u Brošuri SSSH.

Javno djelovanje sindikata

Zagovaranjem i predlaganjem rješenja sindikati utječu na javne politike; kroz socijalni dijalog pregovaraju s poslodavcima i vladom; provode javne kampanje, organiziraju štrajkove, organiziraju i sudjeluju u javnim raspravama, objavljuju stručne publikacije.

Sindikati i javne politike

U pokušaju utjecanja na javne politike, sindikati su posebno usmjereni na ekonomsku i socijalnu politiku, ali i na niz drugih politika koje utječu na razinu ljudskih prava i demokracije u društvu, kao i općenito na javne usluge koje država pruža građanima.

Na području ekonomske politike, sindikati se prije svega zalažu za mjere koje potiču zapošljavanje, odnosno imaju za cilj postizanje pune zaposlenosti. Danas su vlade uglavnom usmjerene samo na postizanje rasta gospodarstva (tj. rasta bruto društvenog proizvoda), no važno je znati da ekonomski rast ne prati uvijek i porast zaposlenosti, odnosno otvaranje novih radnih mjesta. Ako se rast BDP-a događa najvećim dijelom kroz rast prihoda i dobiti financijskog sektora, radnici i obični građani često uopće ne uživaju korist od takvog rasta.

Sindikati se zalažu za aktivnu socijalnu politiku čiji je cilj socijalna zaštita za sve građane i smanjenje nejednakosti u društvu. Socijalna politika ne vodi se samo socijalnim naknadama – porezni sustav također je prvorazredni instrument socijalne politike, jer izravno utječe na raspodjelu društvenog bogatstva. Sindikati se tradicionalno zalažu za progresivni porez na dohodak, odnosno princip da oni koji zarađuju više moraju i više pridonositi društvu.

Zdravstveni i mirovinski sustav također su iznimno važna pitanja za sindikate. U oba slučaja, radi se o sustavima koje nije moguće ustrojiti na tržišnim principima, jer u tom slučaju dolazi do velikih društvenih nepravdi, a i neracionalnog trošenja društvenog bogatstva. Sindikati se zalažu za kvalitetan i dostupan sustav javnog zdravstva, koji će osigurati pravo na zdravlje za sve građane, kao i javni sustav mirovinskog osiguranja, koji će osigurati dostojan život u starosti za sve.

Privatizacija zdravstvenog i mirovinskog sustava, ili samo pojedinih njihovih dijelova, u brojnim se zemljama pokazala kao promašaj. Rezultat je obično rast troškova i smanjenje kvalitete i opsega zdravstvene zaštite, odnosno razine mirovina. Zdravlje i sigurnost u starosti nisu nešto na čemu bi itko trebao zarađivati profit.

Sindikatima su također važne i druge javne usluge koje pruža država, poput obrazovnog sustava, ili skrbi za djecu i starije. Sindikati se zalažu za besplatno obrazovanje za sve, kao i za kvalitetne usluge skrbi za djecu i starije, koje su osobito važne za ostvarivanje jednakosti žena i muškaraca u svijetu rada.

Za izgradnju moderne, ekonomski i socijalno uspješne države, od iznimne je važnosti uspostava vladavine prava, kao i dobrog upravljanja u javnom sektoru. Nažalost, političke elite u Hrvatskoj loše upravljaju javnim sektorom (državnom upravom, javnim službama i javnim poduzećima) za što su same krive. Još gore, rezultate svog lošeg upravljanja elite koriste kao izgovor za potrebu privatizacije, umjesto da pokušaju unaprijediti kvalitetu i razinu odgovornosti kojom se upravlja javnim sektorom.

Sindikati se također zalažu i za unapređenje ljudskih prava i razvoj demokratskog društva, budući da ovi ciljevi proizlaze iz temeljnih vrijednosti sindikata. To znači da se sindikati, između ostalog, zalažu za jednakost muškaraca i žena u svijetu rada i svim ostalim sferama društvenog i privatnog života, ukidanje svih oblika diskriminacije po bilo kojoj osnovi, slobodu izražavanja i javnog okupljanja, demokratske političke procese koji potiču aktivno sudjelovanje građana u oblikovanju i provedbi javnih politika, odgovornost i transparentnost javnih vlasti i drugo.

Socijalni dijalog

Socijalni dijalog, u širem smislu, obuhvaća sve oblike pregovaranja, konzultacija i razmjene informacija između sindikata i poslodavaca i njihovih udruga, kao i između sindikata, udruga poslodavaca i vlada, od temama od zajedničkog interesa na području ekonomske i socijalne politike.

Bipartitni socijalni dijalog

SINDIKATI + POSLODAVCI/UDRUGE POSLODAVACA

• kolektivno pregovaranje
• različitih oblici suradnje, uključujuću bipartitna vijeća, sporazume, zajednička mišljenja i zajedničke aktivnosti
• neformalne konzultacije

Tripartitni socijalni dijalog

SINDIKATI + UDRUGE POSLODAVACA + VLADA

• institucionalni dogovori o konzultiranju socijalnih partnera o propisima i javnim politikama (Gospodarsko-socijalno vijeće)
• sudjelovanje socijalnih partnera u određenim državnim i javnim tijelima
• neformalne konzultacije između javnih vlasti i socijalnih partnera

Bipartitni socijalni dijalog prirodan je rezultat položaja koji poslodavci i sindikati zauzimaju na tržištu rada. Osiguranje primjerene razine plaća i uvjeta rada temeljni je cilj djelovanja sindikata, a kolektivno pregovaranje je glavni alat kojim se ono postiže. Štrajkovi i druge industrijske akcije legalno su i legitimno sredstvo pritiska na poslodavce, no njihov je cilj prisiliti poslodavca da prihvati zahtjeve sindikata. U konačnici, cilj je sindikata postići dogovor s poslodavcima jer samo tako mogu utjecati na plaće i radne uvjete svojih članova.

Tripartitni socijalni dijalog počiva na uvjerenju da je uključivanje socijalnih partnera u procese oblikovanja javnih politika korisno i za javne vlasti, i za društvo u cjelini. Pronalazak konsenzusa između Vlade, sindikata i poslodavaca puno je poželjniji način donošenja odluka u društvu od jednostranog odlučivanja.

Sudjelovanje u socijalnom dijalogu ne umanjuje sposobnost sindikata da se u zalaganju za interese svojih članova koriste i drugim metodama suradnje i pritiska, kao što su savezništva s drugim društvenim organizacijama, javno zagovaranje, industrijske akcije, prosvjedi, lobiranje i drugo.

Ostali oblici javnog djelovanja sindikata

U zalaganju za svoje ciljeve, odnosno prava i interese radnika članova sindikata, sindikati i sindikalne središnjice koriste se i brojnim drugim sredstvima. Svi ti različiti načini na koje sindikati nastoje utjecati na javno mišljenje i procese donošenja odluka normalan su dio funkcioniranja svakog demokratskog društva.

Neki od ostalih oblika javnog djelovanja sindikata

• prosvjedi i druge slične javne akcije
• provođenje javnih kampanja putem medija i društvenih mreža
• medijski nastupi
• sudjelovanje u političkim i stručnim raspravama, tribinama, konferencijama i sličnim skupovima
• izdavačka djelatnost

Budućnost sindikata

Uslijed deindustrijalizacije i sve većeg udjela usluga u ekonomiji, širenja nesigurnih i neformalnih oblika rada, dužeg obrazovanja i drugih trendova, zadnjih desetljeća članstvo u sindikatima značajno je smanjeno diljem svijeta.

Globalizacija, ubrzani tehnološki napredak i klimatske promjene pred sindikate stavljaju nove izazove: nužna je brza i stalna prilagodba novim načinima povezivanja radnika radi zajedničkih interesa. Kapital nikada nije bio povezaniji, a liberalizacija tržišta dovela je do utrke u smanjenju troškova angažiranjem jeftine radne snage u nerazvijenim zemljama, negativno utječući na prava radnika. Sve je više honorarnih i privremenih poslova, (lažnog) samozapošljavanja, poslova sa skraćenim radnim vremenom i platformskih poslova te je sve teže organizirati takve radnike.

Stoga je najveći izazov za sindikate kako prevladati suprotstavljene ciljeve do kojih dolazi zbog potrebe da se sa sve manjim sredstvima brane sve ugroženija prava sadašnjeg članstva te nužnog ulaganja u rad na povećanju broja članova među mladima, neformalno zaposlenima, honorarcima, samozaposlenima i drugim oblicima nesigurnog rada.