Klimatske promjene nepobitna su činjenica. Svakoga dana svjedočimo njihovom utjecaju na okoliš, sigurnost i dostupnost hrane i vode, kao i na javno zdravlje. Naravno, ni svijet rada ne može proći neokrznut. Štoviše, klimatske promjene, kao i mjere za njihovo ublažavanje (npr. prestanak korištenja fosilnih goriva) i prilagodbu na njih (npr. zaštita od poplava), već sada snažno utječu na radnike i svijet rada, a u godinama koje su pred nama taj će se utjecaj samo povećavati.
Zbog svojih klimatskih i geografskih obilježja, Hrvatska je u tom pogledu posebno osjetljiva, a zbog strukture gospodarstva sa značajnom ulogom turizma i izrazito ranjiva. Pokazala je to i studija „Klima i rad“, koju je za SSSH i Zakladu Friedrich Ebert izradila znanstvenica Ana-Maria Boromisa. Studija identificira niz načina na koje klimatska kriza pogađa hrvatske radnike i radna mjesta, prijeteći produbljivanju društvenih i ekonomskih razlika, ali ukazuje i na prilike koje se otvaraju, te na ulogu sindikata.
Najranjiviji sektori u kojima se može očekivati značajna promjena radnih uvjeta su energetika, vodni resursi, građevinarstvo, poljoprivreda, šumarstvo, ribarstvo, turizam i zdravstvo/zdravlje.
Radnici i radna mjesta sve više su ugroženi pogoršavanjem uvjeta rada zbog izloženosti ekstremnim vremenskim uvjetima, gubitka radnih sati, te smanjivanja potreba za nekim radnicima i pojedinim uslugama, nestankom nekih poslova, kao i nužnošću migracija. Pritom neće svi biti pogođeni jednako: najpogođeniji su siromašni radnici, oni koji rade u neformalnom gospodarstvu, sezonski i povremeni radnici, samozaposleni, te zaposleni u mikro i malim poduzećima. Najizloženiji su sektori koji najviše ovise o prirodnim resursima i klimi, kao što su energetika, poljoprivreda i turizam, dok bi se najveći pritisak mogao osjetiti u sektorima koji su nužni za oporavak, poput hitnih službi. Kad je riječ o regijama, najugroženije su slabije razvijene regije, osobito ruralna područja pogođena depopulacijom i nedostatkom radnika.
Najpogođeniji će biti siromašni radnici, oni koji rade u neformalnom gospodarstvu, sezonski i povremeni radnici, samozaposleni, zaposleni u mikropoduzećima i malim poduzećima.
Istovremeno, u Hrvatskoj postoji značajan potencijal za stvaranje zelenih radnih mjesta. Predviđa se kako će doći do povećanja potražnje za pojedinim uslugama, ponajprije hitnih službi, kao i stvaranja novih radnih mjesta, primjerice vezano uz obnovljive izvore energije, te održavanje i rekonstrukciju ključne infrastrukture. To otvara brojne mogućnosti za radnike, ali stvara i potrebu za njihovom prekvalifikacijom ili razvojem novih specifičnih znanja i vještina.
Samo 12 posto građana smatra kako su klimatske promjene važno europsko, a 5 posto kako su važno nacionalno pitanje (na razini EU‑a ti udjeli iznose 20 i 15 posto).
Za sindikate je stoga pitanje klimatske krize i klimatskih promjena od vitalnog interesa. Zelena tranzicija zahtijeva hitne mjere za ublažavanje i prilagodbe, ali vođene načelima pravedne tranzicije koja će u središtu imati radnike, treba se usredotočiti na zaštitu najranjivijih i transformirati naša društva i radna mjesta u održiva i dostojanstvena. Socijalni partneri, a posebice sindikati kao predstavnici radnika, moraju biti aktivno uključeni u kreiranje tih mjera i osiguranje pravedne tranzicije. To je prepoznato i u studiji koja ističe kako su Hrvatskoj hitno potrebna bolja javnopolitička rješenja i njihova dosljedna provedba, pri čemu ta rješenja, da bi bila kvalitetna, trebaju biti rezultat suradnje Vlade, poslodavaca i sindikata. Studija predlaže i niz preporuka za sindikate, uključujući informiranje i osvješćivanje radnika o klimatskim promjenama i njihovim posljedicama, zatim stvaranje preduvjeta za sindikalno organiziranje u sektorima u nastajanju, te razvoj planova transformacije i programa jačanja kompetencija radnika za zelenu i digitalnu tranziciju.
Razmjeri problema su golemi i zabrinjavajući, no ne smijemo dopustiti da nas paraliziraju. Kao što studija pokazuje, klimatskim promjenama se može i mora upravljati, prilike postoje i ne smijemo ih propustiti ako želimo sačuvati ne samo budućnost rada nego i budućnost uopće.
Dijana Šobota
Fotografija: teksomolika/ Freepik
