Hrvatska, čije gospodarstvo uvelike ovisi o turizmu i ove godine se nada velikoj zaradi u tom sektoru. Predpandemijska 2019. godina polučila je odlične rezultate, a prema podacima Porezne uprave, do sada je u 2022. ostvareno više od 1,9 milijuna dolazaka i 6,2 milijuna noćenja, što je oko 80 % rezultata ostvarenih u rekordnoj 2019. Covid-19 više nije glavna prijetnja dobroj turističkoj sezoni, no ruska agresija na Ukrajinu i naravno kroničan nedostatak turističkih radnika mogli bi poljuljati ovogodišnju sezonu. Bez obzira što se već godinama upozorava na alarmantno stanje, procjenjuje se da trenutno u uslužnom sektoru nedostaje oko 35 tisuća radnika, među kojima najviše konobara, kuhara, sobara, recepcionara i ostalih radnika.
Rezultat je to dugogodišnje nebrige i zanemarivanja jednog od najkompetitivnijih sektora gospodarstva. S jedne strane hrvatski radnici koji su ranije masovno odlazili "odraditi sezonu" na Jadran, sada zarađuju na zapadnoeuropskim tržištima, dok je s druge strane sve manje radne snage koja stiže iz susjednih BiH, Srbije i Makedonije. Nadomjestak postaju radnici iz azijskih zemalja poput Nepala, Filipina i Indije gdje je standard lošiji nego u Hrvatskoj, a ovdje dolaze samo kako bi se kasnije lakše uputili u zapadne zemlje gdje su plaće veće. Važno je istaknuti kako strani radnici imaju veće teškoće u obavljanju turističkih djelatnosti, jer turizam podrazumijeva kontakt, lokalno iskustvo, kulturu podneblja i razumijevanje konteksta, što njima nedostaje.
Ravnatelj Instituta za turizam, Damir Krešić objašnjava kako je za zaustavljanje ovog negativnog trenda potrebna strategija koju bi uz državu trebali krojiti sindikati i poslodavci. U sektoru turizma jest potpisan granski kolektivni ugovor, kao i nedavna dopuna Kolektivnog ugovora u ugostiteljstvu, no bez jasne vizije i dugoročnog planiranja razvoja sektora i dalje ćemo gledati odljev radne snage te sve veće potrebe za uvozom radnika iz dalekih zemalja. U razvoju takve strategije trebaju sudjelovati svi dionici unutar uslužnih djelatnosti, no posebno sektor obrazovanja koji je odskočna daska mladih u svijet rada. Potrebna nam je planska proizvodnja kadra kojeg bismo zadržali adekvatnim uvjetima, jer ih u protivnom uzalud školujemo, naglašava Krešić.
Uz obrazovni sustav bitna je i regulacija tržišta rada kojom bi se omogućili bolji radni uvjeti i plaće za radnike u sektoru turizma. Ove je godine potpisan novi kolektivni ugovor u ugostiteljstvu čime su se nakon dugo vremena plaće i materijalna davanja osjetno povećala. Ovisno o složenosti poslova, bruto plaća je povećana od 5 do 12 %. Porast plaće će najviše osjetiti radnici na jednostavnim i manje zahtjevnim poslovima poput spremačica, čistačica, servira, portira, sobarica, pomoćnih konobara i pomoćnih kuhara. Zahtjevnijim i vrlo zahtjevnim poslovima se bruto plaća povećala za 5 do 6%, a među ta zanimanja spadaju konobari, kuhari, recepcionari i ostali.
Plaće u turističkim djelatnostima su generalno i dalje premale, uzmemo li u obzir radno vrijeme koje je nerijetko dulje od osam sati dnevno. U pravilu jedan dio plaće se uplaćuje preko računa, a ostatak "na ruke", tako da se manja količina novca prelijeva u mirovinsko osiguranje radnika. Sezonski turistički radnici nemaju jednake mogućnosti kao ostali, jer rade svega nekoliko mjeseci godišnje, primanja su im povremena, rade fizički zahtjevan posao za koji nisu adekvatno plaćeni i teško planiraju egzistenciju. Zapadna Europa je postala naizgled jedino rješenje za bolje plaće i pravednije uvjete rada.
Uz masovno iseljavanje radne snage, u Hrvatskoj je značajan problem i infrastruktura u koju se ne ulaže dovoljno da bi bila dostatna za sve veći broj turista pa stručnjaci na području turizma postavljaju pitanje može li Hrvatska uopće podnijeti velik broj turista bez infrastrukture i radne snage. Ipak, i ove godine se od turizma očekuje puno, a neki turistički radnici prognoziraju čak i bolje rezuzltate od rekordne 2019. godine kada je u Hrvatskoj ostvareno blizu 109 milijuna noćenja.
Izvor DW: Nema turizma bez zadovoljnih radnika
