„Informacija je moć“ – tvrdnja je koju često čujemo, gotovo jednako često kao i sintagmu „informacijska pismenost“, kao jednu od brojnih zvonkih fraza današnjega informacijskoga doba i društva znanja. No je li informacija doista moć, i koga zaista osnažuje? Što doista podrazumijevamo pod pojmom „informacijska pismenost“, te još važnije – koja je i kakva njezina vrijednost za radnike?

Informacijska pismenost kao vještina i kao kritička svijest

Pojam informacijske pismenosti danas je dobro etabliran i poznat, uglavnom u znanstvenom diskursu, primarno u okvirima matične domene informacijskih i komunikacijskih znanosti. Iako često u upotrebi, u širem javnom diskursu taj je pojam i dalje odveć apstraktan, njegovo značenje (a time i vrijednost) nije sasvim jasno, a nerijetko se i (pogrešno) svodi na informatičku pismenost.

Informacijska pismenost pojam je i koncept nastao sedamdesetih godina 20. stoljeća u SAD-u, uslijed razvoja informacijske tehnologije i prateće informacijske eksplozije, zajedno s gospodarskim napretkom i zaokretom prema neoliberalizmu, što je zahtijevalo vještine i znanja koja će omogućiti snalaženje u preobilju informacija, ali i potpomoći veću produktivnost, konkurentnost, veći profit i brži napredak. Danas je, međutim, sve zastupljenije poimanje informacijske pismenosti prema kojem se informacijska pismenost ne svodi samo na vještine pronalaženja i korištenja informacija već podrazumijeva i njihovo vrednovanje, odnosno kritičku osviještenost i etičko korištenje informacija. Prema takvom poimanju, informacijska pismenost snažno je povezana s osnaživanjem, socijalnom pravdom i građanskim aktivizmom, potvrđujući time svoju ulogu i vrijednost u širem društvenom kontekstu.

Istraživanje informacijske pismenosti u kontekstu radničkih prava

Iako je informacijska pismenost predmetom brojnih istraživanja, uglavnom provođenih u okvirima matične domene knjižničarstva i informacijskih znanosti te obrazovanja, rijetka su istraživanja koja su se bavila njenom vrijednosti u širem društvenom kontekstu, a još rjeđa – točnije rečeno, nepostojeća – ona koja su u fokusu imala vezu informacijske pismenosti i razine radničkih prava, perspektivu radnika i ulogu informacijske pismenosti u osnaživanju radnika u svrhu zaštite radničkih prava. Tu prazninu prepoznala je autorica članka, koja je za potrebe diplomskoga rada na Odsjeku za informacijske i komunikacijske znanosti Filozofskoga fakulteta u Zagrebu, uz financijsku potporu Zaklade Friedrich Ebert, provela istraživanje koje je imalo za cilj ispitati vrijednost informacijske pismenosti u širem društvenom kontekstu, osobito u kontekstu radničkih prava te važnost informiranih i informacijski pismenih pojedinaca.

Istraživanje je provedeno tijekom travnja 2021. godine, na nacionalno reprezentativnom uzorku od 500 ispitanika-radnika zaposlenih temeljem ugovora o radu, kvantitativnom metodologijom, korištenjem metode online istraživanja; podatke je prikupila agencija Hendal. Istraživanjem su se ispitivali obrasci informacijskog ponašanja radnika, razina informiranosti radnika o radničkim pravima, te se pokušalo utvrditi postoje li razlike u razini informiranosti i informacijskom ponašanju među različitim kategorijama radnika, uključujući i ovisno o članstvu u sindikatu. Također su istraživani načini na koje se radnici informiraju o svojim radničkim pravima kao i načini na koje koriste informacije i jesu li spremni aktivno se uključiti u borbu za svoja radnička prava i interese.

Rezultati istraživanja: članovi sindikata bolje su informirani o pravima, a prava im se rjeđe krše

Provedeno istraživanje dalo je niz zanimljivih rezultata koji će ovdje biti samo dijelom prikazani. Cjelovito istraživanje i rad o informacijskoj pismenosti u kontekstu radničkih prava dostupni su na poveznici.

Prema ostvarenom uzorku ispitanika istraživanja, sindikat djeluje kod poslodavaca 48 % ispitanika, od kojih 46 % navodi kako su članovi sindikata. Na ukupnom uzorku – bez obzira djeluje li kod poslodavca sindikat ili ne – većina zaposlenih (76 %) nisu članovi sindikata.

Istraživanje je pokazalo kako većina radnika prilično visoko procjenjuje svoju upoznatost s radničkim pravima, pri čemu članovi sindikata iskazuju značajno bolju upoznatost s radničkim pravima (i pojedinim elementima radničkih prava) u odnosu na nečlanove sindikata. Članovi sindikata također rjeđe percipiraju kako su im uskraćene informacije, kako nemaju dovoljno informacija, kako ne znaju procijeniti koje su informacije relevantne ili gdje ih potražiti. Djelovanje sindikata na razini poslodavca općenito pozitivno utječe na informiranost radnika o radničkim pravima: radnici kod čijeg poslodavca djeluje sindikat u odnosu na one kod kojih ne djeluje sindikat iskazuju bolju upoznatost s pravima.

Informiranost o radničkim pravima u snažnoj je korelaciji s povredom prava i aktivnom borbom za prava. Povredu prava doživjelo je 38 % ispitanika, a gotovo 20 % ne zna jesu li im prava bila povrijeđena. Radnici koji su pozitivnije ocijenili upoznatost s radničkim pravima u većoj mjeri navode kako im prava nisu bila povrijeđena, dok je veća učestalost povreda prava zabilježena kod onih ispitanika koji slabije procjenjuju upoznatost s pravima. Također, ispitanici koji su bolje informirani o radničkim pravima češće traže zaštitu prava, i to češće korištenjem tužbe uz pomoć sindikata. Radnici koji su bolje upoznati s pravima također su skloni zalaganju za prava, uglavnom aktivnim predlaganjem izmjena u pravilniku o radu i kolektivnom ugovoru, kao i aktivnim sudjelovanjem u sindikatu. Ujedno, radnici koji su informiraniji o pravima smatraju kako informiranost o pravima utječe na kvalitetu radnog mjesta. S druge strane, većina ispitanika koja nije spremna aktivnije se založiti za zaštitu i unapređenje radničkih prava iskazala je manju upoznatost s pravima. Glavni razlozi zbog kojih su ti radnici nespremni založiti se za višu razinu prava su strah, defetizam i fatalizam.

Očekivano, radnici su relativno pasivni kad je riječ o traženju i provjeravanju informacija o radničkim pravima: podjednako ih dobivaju od poslodavaca i sami traže; aktivniji su jedino kada misle da su im prava povrijeđena ili kada nisu sigurni koja prava imaju. Radnici se najčešće informiraju o osnovnim pravima i uvjetima (godišnji odmor, visina plaće, radno vrijeme, druga materijalna prava), a najmanje u vezi sindikalnog organiziranja i prava na štrajk. Iako tek manji postotak ispitanika navodi kako se ne informira o radničkim pravima, zabrinjavajuće je kako gotovo polovica takvih ne prepoznaje potrebu za informiranjem.

82 posto radnika smatra kako im treba biti dostupno više informacija o radničkim pravima.

Istovremeno, velika većina ispitanika smatra kako bi im trebalo biti dostupno više informacija o radničkim pravima, u čemu vide najveću odgovornost poslodavca. Poslodavac je i inače, uz internet, najčešći izvor traženja i provjeravanja informacija, ali i traženja zaštite prava te ujedno i izvor informiranja o radničkim pravima u kojega ispitanici imaju značajno najveće povjerenje – veće nego u sindikat i znatno veće nego u državu.

Kao glavne probleme u informiranju ispitanici ističu česte izmjene propisa, percepciju nedobivanja potpunih i istinitih informacija i percepciju svjesnog uskraćivanja informacija. No, iako relativno visoko ocjenjuju vlastite informacijske kompetencije, radnici ipak prepoznaju potrebu za dodatnom edukacijom i podrškom na tom području i to prije svega o tome gdje pronaći informacije o radničkim pravima te osobito o tome kako ta prava zaštititi.

Što to znači za sindikalni rad?

Provedeno istraživanje potvrdilo je i nalaze nekih ranijih istraživanja SSSH, ali i ono što je dobro znano iz prakse: sindikat čini razliku! Članovi sindikata bolje su informirani o pravima, znaju vrijednost tih informacija, a tamo gdje djeluje sindikat rjeđe su i povrede radničkih prava, a radnici skloniji založiti se za svoja prava. Razlike u informiranosti ne samo da dovode do češćih povreda prava slabije informiranih radnika već mogu imati posljedice i za ostale radnike, uslijed dampinga i prelijevanja negativnih učinaka. Za sindikat to znači kako mora ustrajati u informiranju, osvješćivanju i educiranju radnika o važnosti sindikalnog organiziranja i sindikata i njegove uloge, kao i o važnosti informiranosti o pravima (što je SSSH prepoznao u svojem konceptu Rad po mjeri čovjeka i zbog čega je i pokrenuo stranicu radpomjeri.eu), ali i o vjerodostojnosti i pouzdanosti informacija: informacije doista jesu moć, a vještine i znanja njihovog pronalaženja, kritičkoga vrednovanja i korištenja – informacijska pismenost – potvrđuju se doista vještinom za preživljavanje u današnjem vremenu preobilja informacija i post-istine.

To među ostalim podrazumijeva i potrebu da se uhvatimo u koštac s gotovo paradoksalnom situacijom u kojoj je poslodavac radnicima istovremeno i ključni autoritet u informiranju o radničkim pravima i ključni razlog zašto se aktivnije ne informiraju i ne zalažu za svoja prava (zbog straha od otkaza, odmazde i sličnih posljedica) te da ispitamo koji su sve razlozi tomu, uključujući istražimo i u što većoj mjeri uklonimo prepreke sindikalnom organiziranju. Pred sindikate to stavlja važnu zadaću izgradnje kritičke svijesti kod radnika (i inzistiranje na kvalitetnijem obrazovnom sustavu koji će njegovati takav pristup i općenito promovirati vrijednosti rada) u cilju njihovog osvješćivanja i osnaživanja kako bi bili u stanju prepoznati opresiju i pružiti joj otpor. Osim educiranja i osvješćivanja radnika, ali i sindikalnih povjerenika, to zahtijeva i educiranje samih poslodavaca na području radničkih prava te njihovo poticanje na proaktivnije i benevolentnije informiranje radnika, ali i inzistiranje na sustavnom inspekcijskom nadzoru i sprečavanju i sankcioniranju ponašanja poslodavaca kojima se radnike odvraća od informiranja i traženja zaštite prava, kao i diskriminatornih i sličnih praksi poslodavaca.

I ovo je istraživanje pokazalo kako radnici često nisu svjesni svojega potlačenog položaja i kako djeluju suprotno svojim interesima, među ostalim i iskazivanjem pasivnosti, straha, defetizma i fatalizma. Takva svijest i takav fatalizam posebno su zabrinjavajući u kontekstu zaštite radničkih prava jer radnici ne prepoznaju nepravdu i ne vjeruju kako je promjena moguća. A znamo da jest! Širenje svijesti o pozitivnim ishodima i utjecajima sindikalnoga rada i borbe ključni su u razbijanju takvih predrasuda, a tako i u unapređenju radničkih prava općenito. Ne treba zaboraviti ni na važnost osnaživanja demokracije na radnome mjestu kako bi se radnicima omogućio glas na radnom mjestu i utjecaj na uvjete i organizaciju rada, za što su i sami iskazali spremnost aktivnijeg zalaganja. Aktivni i informirani radnici i građani te razumijevanje moći informacija temeljni su preduvjet postizanja boljih prava i socijalne pravde, a tako i dostojanstvenoga života odnosno rada po mjeri čovjeka; uloga sindikata u tome je nezamjenjiva.

Rezultate istraživanja pročitajte na poveznici.

Izvršna tajnica SSSH Dijana Šobota je u travnju 2021. provela istraživanje o informacijskoj pismenosti u kontekstu radničkih prava. Istraživanje je provedeno na nacionalno reprezentativnom uzorku od 500 ispitanika-radnika zaposlenih temeljem ugovora o radu, kvantitativnom metodologijom (online anketa), u suradnji s agencijom Hendal i uz potporu Zaklade Friedrich Ebert. Istraživanjem su se ispitivali obrasci informacijskog ponašanja radnika, razina informiranosti radnika o radničkim pravima, razlike u razini informiranosti i informacijskom ponašanju među različitim kategorijama radnika, uključujući i ovisno o članstvu u sindikatu, te spremnost radnika da se aktivno uključe u borbu za svoja radnička prava i interese.

Rad po mjeri objavljuje blogove koji se bave popularizacijom i kritičkim promišljanjem tema vezanih uz radnička prava, radničko organiziranje i sindikalizam. Stavovi autora izneseni u blogovima nisu nužno i službeni stavovi izdavača stranice SSSH. Imate ideju o kojoj želite pisati i objaviti blog na Radu po mjeri? Javite nam se na [email protected].