Iskustvo rada na određeno u Hrvatskoj: Nejednako postupanje, niže plaće i lošiji uvjeti rada

Kao odgovor na nedostatak sustavnih istraživanja o radu na određeno u Hrvatskoj, Institut za društvena istraživanja u Zagrebu (IDIZ) i Savez samostalnih sindikata Hrvatske (SSSH) u utorak su organizirali događaj na kojem su predstavljeni rezultati istraživanja o iskustvu rada na određeno u Hrvatskoj, te je održana i panel rasprava s predstavnicima sindikata, znanstvene zajednice i Vlade RH.

Istraživanje je provođeno, a njegovi rezultati predstavljeni tijekom procesa izrade novoga Zakona o radu, u sklopu kojeg socijalni partneri intenzivno pregovaraju, suglasni da je rad na određeno jedan od najvećih problema na tržištu rada u Hrvatskoj.

Rezultati istraživanja

Istraživanjem je obuhvaćen pravni okvir rada na određeno, komparativna analiza s drugim državama članicama Europske unije, analiza dosadašnjih spoznaja o radu na određeno u Hrvatskoj, te izvorno istraživanje o iskustvu rada na određeno u Hrvatskoj, autorica Jelene Ostojić s Filozofskog fakulteta u Zagrebu, Sunčice Brnardić, savjetnice za radno i socijalno pravo SSSH, asistentice na Institutu za društvena istraživanja Katarine Jaklin, te voditelja istraživanja Tea Matkovića (IDIZ). U izvornom istraživanju sudjelovalo je 764 ispitanika starijih od 18 i mlađih od 65 godina.

Hrvatska - rekorder po rastu broja ugovora na određeno i njihovoj kratkotrajnosti

Dobro su poznati, ali prerijetko spominjani podaci kako je rad na određeno u Hrvatskoj izuzetno raširen, a po broju ugovora na određeno vrijeme, Hrvatska se nalazi pri vrhu zemalja članica Europske unije.

Ostojić je iznijela podatak kako je od 2009. do 2019. godine Hrvatska bilježila uvjerljivo najveći i najintenzivniji rast rada na određeno vrijeme, da bi 2019. godine, Hrvatska imala udio zaposlenih na određeno vrijeme koji je smješta na peto mjesto među državama članicama Europske unije.

Još detaljniji uvid u opseg ovoga problema nudi podatak kako je 2000. godine udio radnika koji je u pravnim osobama radio na određeno iznosio 8,4 posto, 2010. godine 12,1 posto, a 2020. godine čak 16,2 posto. Porazan je i podatak kako do 80-ih godina prošloga stoljeća iskustvo rada na određeno nije imalo 85 posto radnika, dok je u posljednjih pet godina (2015. - 2020.) taj broj znatno i višestruko niži - 23 posto.

Trajanje ugovora na određeno priča je za sebe - po tom je kriteriju Hrvatska uvjerljivo najgora. Od 2008. godine, Hrvatska je iznad prosjeka Europske unije po broju kratkotrajnih ugovora na određeno vrijeme (do tri mjeseca), a od 2013. smo po tome kriteriju na prvome mjestu u EU, s iznimkom 2020. godine.

Šire gledano, ugovori o radu u Hrvatskoj uglavnom su kratkotrajni - između 80 i 90 posto njih kraće je od godinu dana, dok je prosjek takvih ugovora o radu u Europskoj uniji 60-ak posto.

Takav, izrazito prekarni rad s ugovorima na određeno do tri mjeseca, u ukupnoj je zaposlenosti u Hrvatskoj 2019. godine iznosio 6,1 posto.

Perspektive i razlozi rada na određeno

Porazni rezultati, nažalost, ne zadržavaju se samo na rasprostranjenosti ugovora na određeno vrijeme. Oni pokazuju i kako Hrvatska spada među države Europske unije s najmanjom vjerojatnosti povoljne tranzicije, odnosno ishoda u kojem radnik nakon ugovora na određeno bude zaposlen na neodređeno vrijeme. Pritom je vrijedno spomenuti i kako je vjerojatnost takvog ishoda značajno manja za radnike između 40 i 64 godine života.

Velika većina ispitanika odgovorila je kako rade na određeno vrijeme jer ne mogu pronaći stalan posao. S tim povezano, a vrlo važno za uspješno rješavanje problema rada na određeno vrijeme je i pitanje probnoga rada koje se vrlo često koristi kao opravdanje za zapošljavanje na određeno vrijeme. Čak 38 posto posljednjih zaposlenja na određeno korišteno je umjesto probnoga rada. Takva praksa, kako je SSSH istaknuo u priopćenju za medije, predstavlja izravnu zloupotrebu ovakvog oblika ugovora o radu jer probni rad nije zakonski dozvoljen razlog zapošljavanja na određeno vrijeme, već u tu svrhu služi institut probnoga rada unutar zapošljavanja na neodređeno.

Iskustvo rada na određeno u Hrvatskoj

Iskustvo rada na određeno u Hrvatskoj

Razlike u negativnim posljedicama posla između stalno i privremeno zaposlenih

U svrhu produbljivanja nalaza istraživanja SSSH iz 2018. i 2019. godine koji su pokazali kako osobe zaposlene na određeno, između ostalog, imaju niža primanja, manje edukacija i usavršavanja, rjeđe ostvaruju pravo na naknadu na prijevoz, božićnicu, uskrsnicu, te češće rade u smjenama, nedjeljom i blagdanima, ovo istraživanje ponudilo je potpuniji uvid u negativne posljedice koje rad na određeno ima na druge aspekte života.

Naime, iako se u Zakonu o radu izričito navodi kako uvjeti rada i mogućnosti usavršavanja moraju biti jednaki za osobe koje rade na određeno i neodređeno vrijeme, 24 posto ispitanika ovoga istraživanja s iskustvom rada na određeno vrijeme smatra kako nisu imali jednaku plaću kao i osobe zaposlene na istim i sličnim radnim mjestima na neodređeno. 22 posto ih smatra kako nisu mogli jednako birati termine godišnjeg odmora i slobodnih dana, a 17 posto posvjedočilo je kako nisu mogli jednako ostvariti pravo na bolovanje.

Razlike su još očitije kada je riječ o pristupu financijskim uslugama poput kredita, minusa i rata - 34 posto zaposlenih na određeno smatra kako im je pristup navedenim uslugama izrazito otežan, u odnosu na osobe zaposlene na neodređeno (devet posto).

Indikativan je podatak i kako su radnici s nižim stupnjem obrazovanja češće predmetom nejednakoga postupanja, te rjeđe svjedoče pozitivnom ishodu zapošljavanja na neodređeno vrijeme nakon rada na određeno.

Stoga Jaklin zaključuje kako je rad na određeno u Hrvatskoj daleko od iznimke, a prisutan je i trend njegove normalizacije i zloupotrebe.

„Mehanizmi koji bi trebali osigurati jednakost zaposlenih na određeno i neodređeno ne funkcioniraju, a razlike u negativnom utjecaju i posljedicama posla na privatni život se s dobi (pogotovo kod radnika i radnica starijih od 35 godina) samo povećavaju."

Panel rasprava

S ciljem poticanja šire javne rasprave, osviještenosti o ovome problemu i zajedničkog promišljanja o mogućim rješenjima, provedena je i panel rasprava.

Problema raširenosti ugovora na određeno vrijeme svjesni su i u Ministarstvu rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike. Pomoćnik ministra Dražen Opalić naglasio je kako je cilj Ministarstva ograničiti broj ugovora o radu na određeno vrijeme i spriječiti zloupotrebe. To će, smatraju u Vladi, postići zakonskim prepoznavanjem povezanih poslodavaca, ograničavanjem dopuštenoga broja sklopljenih ugovora na određeno na tri, unutar već postojećeg zakonskog vremenskog ograničenja koliko uzastopni ugovori na određeno mogu trajati od tri godine, ali i produljenjem trajanja prekida rada koji se ne računa kao prekid razdoblja od tri godine koliko ukupno smije trajati rad na određeno vrijeme. Taj prekid, odnosno razmak između dva uzastopna ugovora na određeno (a koji ne prekida ukupno trajanje rada na određeno), produžio bi se s dva na tri mjeseca.

Iskustvo rada na određeno u Hrvatskoj

Ana Milićević Pezelj, Dražen Opalić, moderator Darko Šeperić, Teo Matković, Andrija Henjak

Opalić je naglasio i kako Vlada želi poslodavcima učiniti zapošljavanje na neodređeno s probnim rokom atraktivnijim, zanimljivijim i financijski održivijim. Napominje i kako se trenutno ne razmišlja o izričitome navođenju slučajeva u kojima je moguće sklopiti ugovor o radu na određeno vrijeme.

Iako to jesu određeni iskoraci, sindikati smatraju da oni nisu dovoljno odlučni i učinkoviti da se broj ugovora o radu značajno smanji. U konzultativnom procesu o izmjenama Zakona o radu, ali i u formalnim pregovorima, uložili su svoje prijedloge - smanjenje ukupnog trajanja svih uzastopnih ugovora o radu na dvije godine i produljenje prekida između uzastopnih ugovora na određeno koji ne prekidaju ukupno trajanje rada na određeno, i to s dva na šest mjeseci. Jedan od prijedloga sindikata je i uvođenje otpremnine nakon dvije godine rada na određeno, ali i prebacivanje tereta dokazivanja s radnika na poslodavca u slučaju kada je zapošljavanje na određeno vrijeme suprotno odredbama Zakona.

Vodeći je problem, smatra Opalić, u zloupotrebi ugovora na određeno vrijeme, koja postoji unatoč sankcijama za poslodavce koji to prakticiraju, pogotovo ondje gdje ne djeluju sindikati.

Izvršna tajnica SSSH za socijalni dijalog i javne politike Ana Milićević Pezelj smatra kako bi podaci o raširenosti ugovora na određeno i njihovom trajanju mogli biti još porazniji jer se u službenu statistiku ne ubrajaju poslodavci s manje od deset zaposlenih. Naglasila je kako je unatoč tome što je rad na određeno vrijeme Zakonom o radu definirano kao iznimka, i dan danas, kada postoji nestašica radnika u Hrvatskoj, oko 90 posto novozaposlenih osoba prijavljuje se na određeno vrijeme, što govori kako se ugovori o radu na određeno vrijeme ne koriste sukladno Zakonu o radu.

Tezu koja se često može čuti o rigidnosti i nefleksibilnosti hrvatskog radnoga zakonodavstva, temeljem koje je rad na određeno i doživio intenzivan rast, Milićević Pezelj smatra neutemeljenom, navodeći podatak kako je indeks zakonske zaštite zaposlenja u Hrvatskoj vrlo nizak, a od usporedivih zemalja, niži je samo u Mađarskoj.

Smanjivanju broja ugovora o radu na određeno vrijeme bi, smatra Milićević Pezelj, pridonio razvoj mehanizama državne potpore poduzećima koja imaju privremene poremećaje s poslovanjem jer ne bi moralo dolaziti do otpuštanja radnika kako bi se tvrtka financijski oporavila.

Voditelj istraživanja Teo Matković s Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu spominje kako istraživanjem nisu obuhvaćeni strani radnici koji se po definiciji zapošljavaju na određeno vrijeme i s trenutnih oko 70.000 radnika, čine sve značajniji dio hrvatskog tržišta rada. Unatoč zabrinjavajućim podacima o nejednakome postupanju prema radnicima s obzirom na ugovor na koji rade, Matković ističe kako su primijećeni i neki pozitivni nalazi, među kojima i onaj da nije otkrivena eksploatacijska praksa, u smislu da su radnici na određeno "getoizirani" na određenim poslovima i radnim mjestima, a nije prisutan ni veći strah od gubitka posla.

Dekan Fakulteta političkih znanosti Andrija Henjak smatra kako se rast rada na određeno posebno ističe među mladima, te naglašava kako se ekonomski model Hrvatske ne temelji na pokušaju ostvarivanje više dodane vrijednosti, na industriji i na izvozu. Zbog toga, smatra Henjak, ne čudi velik broj radnika na određeno vrijeme jer je poslodavcima isplativije takvo zapošljavanje. Henjak smatra kako problemu rada na određeno doprinosi i dominacija sektora usluga koji je vrlo sezonalan, ali i činjenica da tvrtke malo ulažu u vlastitu radnu snagu.

Cijelo predstavljanje rezultata istraživanja i panel rasprave možete pogledati na sljedećoj poveznici: https://www.youtube.com/watch?v=5brL3EiWKDw, a letak u PDF formatu možete preuzeti OVDJE.

Predstavljanje rezultata istraživanja održalo se u okviru projekta „Rad po mjeri čovjeka“, sufinanciranog sredstvima Europske unije iz Europskog socijalnog fonda.

 

Podijeli

Vezane vijesti

1 2 3 10
Trg kralja Petra Krešimira IV. 2,
10 000 Zagreb

email: radpomjeri@sssh.hr
© Copyright 2020 - All Rights Reserved
Powered by Panda komunikacije
Rad po mjeri čovjeka projekt je SSSH s ciljem informiranja radnica i radnika o njihovim pravima te o važnosti i načinu sindikalnog organiziranja.
Izradu ove stranice sufinancirala je Europska unija iz Europskog socijalnog fonda.
Sadržaj stranice isključiva je odgovornost Saveza samostalnih sindikata Hrvatske.
linkedin facebook pinterest youtube rss twitter instagram facebook-blank rss-blank linkedin-blank pinterest youtube twitter instagram