U sklopu eksperimenta koji se provodio od 2015. do 2019. godine na Islandu, radnici su primali istu plaću za manji broj odrađenih sati. Rezultat: "iznimno uspješan", rekao je voditelj studije Will Stronge.

Među zaključcima studije navodi se kako je produktivnost radnika koji su sudjelovali u eksperimentu ostala ista ili se povećala. Kao rezultat toga, sindikati su ispregovarali promjene u radnom vremenu te je velika većina radnika (86 posto) na Islandu prešla s 40-satnog radnog tjedna na 35-satni, uz isti iznos plaće.

Radnici koji su radili skraćeno pokazivali su niže razine stresa i preopterećenosti te su postigli kvalitetniju ravnotežu privatnog i poslovnog života, uz više vremena za obitelj, druge aktivnosti i hobije.

"Ovo je najobuhvatnije istraživanje skraćenja radnog vremena u javnom sektoru, a rezultati su iznimno pozitivni i izvan svih očekivanja", rekao je Stronge.

Istraživanjem je obuhvaćeno 1 posto islandskih radnika (oko 2 500) u predškolskom odgoju, administrativnim poslovima i bolnicama.

U Hrvatskoj je, s druge strane, potpuno drugačija priča. Hrvatska je, uz Grčku, zemlja Europske unije u kojoj se najdulje radi. Istraživanje koje je proveo Savez samostalnih sindikata Hrvatske (SSSH) pokazuje kako 97 posto radnika radi u punom radnom vremenu od 40 sati tjedno, dok pet dana u tjednu radi 71 posto, a šest dana 21 posto ispitanika. Posebno je poražavajuć podatak da dvije trećine ispitanika ponekad radi prekovremeno, a od njih, 38 posto prekovremeno radi jednom tjedno ili češće.

O temi skraćivanja radnoga vremena govorila je i savjetnica SSSH za radno i socijalno pravo Sunčica Brnardić koja smatra kako je to dobar smjer u kojem bi definitivno trebalo ići. Pri implementaciji takvog smjera, smatra Brnardić, trebalo bi usvojiti sektorski pristup. To znači da sve djelatnosti, pa i tvrtke nemaju jednaku potrebu za radom te da bi u skladu s time trebalo regulirati radno vrijeme kroz kolektivne ugovore. Takav trend postoji u zemljama sa snažnom tradicijom sindikalnog organiziranja radnika gdje je skraćeno radno vrijeme izboreno kolektivnim ugovorima. Takva je iskustva potrebno preslikati i na Hrvatsku - kroz sindikalno organiziranje i poticanje zakonskog okvira koji omogućuje kolektivno pregovaranje te mogućnost da radnici da sami pregovaraju o svojem radnom vremenu.