Kako sam se suprotstavila nasilju na radnom mjestu

Autor:
radpomjeri.eu

Radim u jednom hotelu na obali kao čistačica. Majka sam dvoje malodobne djece od kojih je jedno dijete  sa posebnim potrebama. Godinama radim na ugovoru za stalnog sezonca i svake godine strahujem hoće mi se ugovor za stalnog sezonca produžiti.

Svoj posao obavljam savjesno i odgovorno.

Unatoč tome, doživjela sam niz omalovažavanja svog rada kroz sustav ocjenjivanja nadređenih i kolega.  Zbog toga sam bila prisiljena svakodnevno fotografirati svoj rad kako bi imala dokaze da svoj posao obavljam kako treba. Trudila sam se, šutjela, trpjela i pretrpjela puno toga što nisam trebala, jer sam bila svjesna situacije i nisam htjela izazivati dodatne probleme. Zbog financijske situacije bilo mi je važno da mi se ugovor za stalnog sezonca produži.

Žene trpe nasilje na radnom mjestu i često šute

Kako je sve krenulo?

Doživjela sam niz situacija uznemiravanja i nasilja na radnom mjestu, od verbalnog, spolnog do psihičkog zlostavljanja. To je trajalo godinama. Ponižavalo me se kao ženu i kao radnicu. To je bio oblik psihičkog terora i spolnog uznemiravanja, od strane muškog kolege, kao i prijetnje i uznemiravanja od nadređenog voditelja hotela.

Često sam slušala tijekom cijelog ljeta od kolega prijetnje direktora da će me on potjerati, a na sastancima me hvalio. Strahovala sam za svoj posao. Slobodnih dana tijekom ljeta sam dobila više od ostalih, ali nikad vikendom. Kad sam u više navrata pitala zašto dobivam toliko slobodnih dana, optužilo me se da provociram, a kasnije se iz radne liste vidjelo da sam bila u pravu jer sam bila u minusu sa satima. Pri ocjenjivanju mog rada dobivala sam neopravdano loše ocjene. Moj šef je sav nasmijan došao u restoran i pred svima komentirao moje ocjene koje ne odgovaraju izrečenim hvalospjevima. Time mi se direktno prijetilo da neću biti dalje u statusu stalnog sezonca.

Razlog svemu tome je bio taj što sam se usudila suprotstaviti starijim muškim kolegama i što sam javno, dopisima prema menadžmentu iznosila činjenice koje su govorile o nasilju koje smo trpjele na svojim radnim mjestima (seksualno uznemiravanje, pogrdne riječi, ucjene, omalovažavanje i ismijavanja). Doživjela sam različita poniženja. Često sam na svako moje pitanje dobivala od kolege odgovor sa: nabijem te na ku*ac, ides mi na k**ac i pri tom se hvatao za genitalije? Što očekivati od osobe s kojom razgovaram da nije u redu da mi se tako obraća, a on mi odgovori: to ja sa svima tako?!?

Zbog tih i niza drugih situacija, istupila sam prema menadžmentu i ukazivala na nepravilnosti u radu i na takva nasilna ponašanja muških kolega. Zbog mog istupa došla sam na loš glas jer sam se pobunila.

Nisam šutjela - suprotstavila sam se

Za mene se sve počelo mijenjati kada sam dobila podršku od kolegice, ujedno sindikalne povjerenice. Ona mi je pomogla savjetima, pisanjem dopisa prema upravi. Uz našu upornost u pristupu, uspjela sam se izboriti i zaštiti.

Ona mi je bila neposredna rukovoditeljica koja mi se sama obratila sa željom da je spomenem kao svjedoka za mnogobrojne neugodne situacije koje sam doživjela i strpljivo prešutjela, molila sam nadređene da je kontaktiraju. Nitko to nikad nije napravio.

No, mi nismo odustajale. Strpljivo smo prikupljale dokaze i dokumentaciju kako o mom radu, tako i on nepravilnostima i nasilju na radnom mjestu.

Kolegu koji nas je zlostavljao, njega sam uhvatila pijanog na radnom mjestu. Sastavila sam zapisnik, a uprava ga je poslala u mirovinu. Drugi kolega, voditelj, koji je imao neprimjerene, vulgarne i nasilne komentare je dobio druge pritužbe za seksualno uznemiravanje, te se nakon opomena i dolaska drugog direktora smirio.

Što se tiče mog posla, produžen mi je ugovor za stalnog sezonca.

Ono što mi je danas drago je to što nisam odustala. Nisam dopuštala da me se ponižava, samo zato što sam žena. Muškarcima je sve dopušteno, a ja obična čistačica trebam šutjeti i trpjeti jer je danas takvo vrijeme. To je žalosno da žena i dalje mora trpjeti takvu silu nasilja i da se podrazumijeva da mora šutjeti.

Smatram da se žene trebaju suprotstavljati nasilnicima, šutnja nas neće zaštititi.

Autorica svjedočanstva: čistačica u jednom hotelu na obali

 

Podijeli

Vezano:

Kako sam se suprotstavila nasilju na radnom mjestu

Radim u jednom hotelu na obali kao čistačica. Majka sam dvoje malodobne djece od kojih je jedno dijete  sa posebnim potrebama. Godinama radim na ugovoru za stalnog sezonca i svake godine strahujem hoće mi se ugovor za stalnog sezonca produžiti. Svoj posao obavljam savjesno i odgovorno. Unatoč tome, doživjela sam niz omalovažavanja svog rada kroz […]

Podijeli
Više
Bio sam jak jer sam imao sindikat

Inženjer sam po struci, a radim u jednoj državnoj tvrtki. Samo da napomenem da nisam stranački aktivan i da sam posao dobio na natječaju. Kada sam se zaposlio radio sam prvo kao pripravnik i na ugovore na određeno te sam nakon skoro tri godine dobio ugovor za stalno. Kod nas je inače tradicija da čim […]

Podijeli
Više
Kako sam pobijedila

Podijeli

Podijeli
Više
Trg kralja Petra Krešimira IV. 2,
10 000 Zagreb

email: radpomjeri@sssh.hr
© Copyright 2020 - All Rights Reserved
Powered by Panda komunikacije
Rad po mjeri čovjeka projekt je SSSH s ciljem informiranja radnica i radnika o njihovim pravima te o važnosti i načinu sindikalnog organiziranja.
Izradu ove stranice sufinancirala je Europska unija iz Europskog socijalnog fonda.
Sadržaj stranice isključiva je odgovornost Saveza samostalnih sindikata Hrvatske.
linkedin facebook pinterest youtube rss twitter instagram facebook-blank rss-blank linkedin-blank pinterest youtube twitter instagram