Južnjačka srčanost, otvorenost, komunikativnost, a prije svega sindikalno srce prvo je što se da primijetiti kod Balde Kovačevića. Baldo je glavni sindikalni povjerenik u gradskom prijevoznom poduzeću Libertas u Dubrovniku. No, on nije samo povjerenik: bio je član radničkog vijeća, povjerenik radnika za zaštitu na radu, a trenutno je i predstavnik radnika u Nadzornom odboru te županijski povjerenik Samostalnog sindikata radnika u komunalnim i srodnim djelatnostima Hrvatske (SSKH). Po struci je strojarski tehničar, a u Libertasu radi više od 35 godina. Od samoga početka je član SSKH. Nakon najave prvog štrajka koji je sindikat organizirao 1990. godine istaknuo se kao izvrstan organizator te je izabran i za glavnog sindikalnog povjerenika.

Od najave štrajka do prvog kolektivnog ugovora

Svoj sindikalni rad Baldo je započeo tijekom prve najave štrajka 1990. godine u Libertasu kada se istaknuo kao jedan od aktivnijih sindikalnih povjerenika. Iako nisu organizirali štrajk jer su sve traženo postigli mirenjem, uspjeli su se dobro organizirati i napraviti pritisak prema poslodavcu. Nakon tih prvih sindikalnih akcija i uspjeha izabran je za glavnog sindikalnog povjerenika.

Baldo se nastavio aktivnije baviti sindikalnim radom. Uskoro je završio sindikalnu školu u organizaciji SSSH (Sindi Educa). Znanje koje je stekao na edukaciji ga je ohrabrilo da pokrene prve kolektivne pregovore u svom poduzeću smatrajući da je kolektivni ugovor temelj sindikalnom radu. Nakon procesa kolektivnog pregovaranja, potpisali su jedan od prvih kolektivnih ugovora u njihovoj županiji. To je bilo 2000. godine. Tijekom godina, kako su u podružnici stjecali dodatna znanja i iskustva za sindikalni rad, unaprjeđivali su sadržaj kolektivnog ugovora te konstantno unaprjeđivali materijalna prava radnika.

Nekad smo se borili da dobijemo samo plaću, prije desetak godina smo se borili da dobijemo radnu obuću, pa smo se borili da dobijemo regres i druga materijalna prava kroz kolektivni ugovor. Danas se borimo da zadržimo radna mjesta zbog pandemije.

Kao uvijek u sindikalnom radu, ne postoji vrijeme spavanja. Potrebno je uvijek biti pripravan i spreman na akciju, jer poslodavac je, bilo u privatnom ili državnom sektoru, spreman na kršenje prava. Zato je važno djelovanje sindikata kako bi zaštitio prava radnika. U Libertasu je 2011. godine ukinut kolektivni ugovor. Nakon niza sindikalnih akcija, tužbe na sudu, sindikat je dobio sudsku parnicu te su potpisali novi kolektivni ugovor 2013. g. Baldo kaže, upravo zbog toga što i sada imaju kolektivni ugovor, on ih je u ovo novo vrijeme krize, vrijeme pandemije, zaštitio tako da se radnicima dodatno ne smanjuju prava, te da ne završe na minimalcu ili samo na naknadi države.

Ljudima stalno govorim, kao što je Zakon o radu radnička Bibilija, tako je kolektivni ugovor deset zapovijedi radničkih. Tu je ugovorena i plaća i regres, Božićnica, Uskrsnica, putni troškovi, uvjeti rada. Bez jakog kolektivnog ugovora radnici su nemoćni, sindikat je nemoćan. Sindikat bez kolektivnog ugovora i članova sindikata ne može ništa. Ako nema kolektivnog ugovora -  nema svrhe djelovanja sindikata. Kolektivni ugovor je slamka spasa za svakog radnika i za sindikat.

Nakon potpisivanja prvog kolektivnog ugovora (2000 godine)

Skupština sindikalnog povjereništva Libertas

Sindikalni rad je rad od 0 do 24

Većina sindikalnih povjerenika svoj sindikalni posao obavlja volonterski, tako i Baldo. Kao glavni sindikalni povjerenik Baldo je stalno dostupan članovima sindikata, prije i nakon posla, za vrijeme pauze, vikendom, slobodnim danima i za vrijeme godišnjeg odmora. Ponosan je na to da ga svi poznaju kao sindikalnog povjerenika u Libertasu i Gradu. Posebno je ponosan na to da kada uđe u radionicu, u autobus – i kada mu pristupi kolega, član ili nečlan sindikata, i pohvali njegov rad i kada mu netko kaže hvala – onda mu je to najveća nagrada.

Iza Balde stoje godine uspješnog sindikalnog rada. Zajedno sa svojim kolegama iz podružnice, sindikalnim akcijama spriječio je mnoge nepravde, a kroz kolektivni ugovor postigao je da plaće redovito rastu i da radnici imaju sva materijalna prava zajamčena kolektivnim ugovorom kao što su regres, božićnicu i sl. Kada vidi da su radnici zadovoljni – to mu je najveća pobjeda u životu.

Sindikat za budućnost

Kada razmišlja o budućnosti sindikata Baldo govori o tri smjera djelovanja sindikata – stvaranju snažne sindikalne organizacije, javnim pritiscima i djelovanje sindikata na zakone te edukaciji radnika o važnosti sindikalnog organiziranja i kolektivnog djelovanja. Ovo troje je u međuovisnosti jedno od drugoga. Ako nemamo educirane radnike koji razumiju važnost radničkog organiziranja, nemamo onda ni snažne i brojne sindikalne organizacije jer radnici ne razumiju svrhu članstva u sindikatu te nisu članovi sindikata, pa prema tome nemamo ni sindikat koje može djelovati na zakone i utjecati na promjene u korist radnika.

Svaki član je sindikat. Sindikat nije ni sindikalni povjerenik ni sindikalno čelništvo. Sindikat su članovi sindikata.

Jedna od prijetnji sindikalnom pokretu je cjepkanje tvrtki pa tako i cjepkanje sindikata. Često se događa da se tvrtke razdvajaju u manja poduzeća, na taj način onemogućava se sindikalno organiziranje radnika i kolektivno pregovaranje. To nije praksa samo u privatnom sektoru, to je praksa i u gradskim poduzećima. Zato je važno okrupnjavanje sindikata u jake sindikalne organizacije, kako na razini podružnice, tako i na razini države. Budućnost radničkog pokreta u Hrvatskoj je u zajedničkom i snažnom djelovanju sindikata.

Kroz svoje sindikalno djelovanje Baldo je spriječio izdvajanje Libertasa u više manjih poduzeća te Libertas i dalje posluje kao gradsko poduzeće. (više na: https://www.youtube.com/watch?v=qW65kWU2se4)  

Uz to, Baldo smatra da ugovori na određeno vrijeme sprječavaju sindikalno organiziranje radnika. Radnici koji rade na ugovore na određeno rjeđe se odlučuju biti članovi sindikata. Stoga bi sindikalni zahtjevi pri sljedećoj promjeni Zakona o radu trebali biti usmjereni u ograničavanju ugovora na određeno. (Više o ugovorima na određeno poslušajte u drugoj epizodi podcasta: Život na određeno) I kao treći faktor koji utječe na bolji položaj radnika, radnici u Hrvatskoj nisu dovoljno educirani o svojim radničkim pravima i o tome čemu služi sindikat. U školama i na fakultetima nedostaje osnovnog obrazovanja o radničkim pravima. Potrebno je uložiti dodatne resurse da mladi dobiju više informacija o važnosti sindikalnog organiziranja i djelovanja sindikata. Organizacije sindikata bi trebale biti prve koje bi trebale educirati mlade u školama i na fakultetima (Pročitaj: Mali vodič za veliku borbu). Dok se to ne dogodi, sindikalni povjerenici će nastaviti biti oni koji će svojim znanjem i djelovanjem biti prva karika u zaštiti na radnom mjestu, edukaciji radnika o njihovim pravima te u borbi za rad po mjeri čovjeka.

Razgovarala: Nediljka Buklijaš