Mentalno zdravlje na radnom mjestu: kako je pandemija utjecala na radnike i zašto je to pitanje za sindikate?

Piše:
radpomjeri.eu

Svi imamo pravo na dostojanstven i produktivan rad u uvjetima slobode, jednakosti, sigurnosti i ljudskoga dostojanstva. No ostvarivanje tog prava nije tako jednostavno za osobe s mentalnim problemima, koji su zbog njih često isključeni iz pristupa zaposlenju ili su žrtve diskriminacije i stigmatizacije. To jednako vrijedi i za one s dugotrajnim i izraženijim tegobama, kao i one kojima je to prolazna i privremena posljedica izvanrednih okolnosti i pritisaka.

Problem mentalnog zdravlja među radnom populacijom je u porastu – prije pandemije koronavirusa problemi s mentalnim zdravljem na globalnoj razini pogađali su više od 15 posto radnika. Mentalni problemi su među vodećim uzročnicima invaliditeta i nesposobnosti za rad, pored kardiovaskularnih i mišićno-koštanih poremećaja, te ozbiljno utječu na produktivnost, porast stope bolesti, izostanaka s posla, bolovanja, nesreća na radu i velikih fluktuacija radnika. Stručnjaci predviđaju kako će u budućnosti doći do dramatičnog porasta problema mentalnog zdravlja, a troškovi mentalnog zdravlja su i prije pandemije na europskoj razini bili viši od pet posto BDP-a. Nakon pandemije koronavirusa suočit ćemo se s pandemijom mentalnih problema i krizom mentalnog zdravlja, a znaci te krize već su sada prisutni.

No osim troškova za ekonomiju, troškovi za pojedinca još su veći. Zbog stigme, nedostatka znanja, edukacije i podrške radnicima s mentalnim problemima, brojni radnici prepušteni su sami sebi, a posljedice su često fatalne.

Nažalost, ekonomska i socijalna situacija proteklih godina – s visokim stopama nezaposlenosti, porastom udjela nesigurnih, prekarnih poslova i niskih plaća – dodatno pogoršava stanje i pridonosi porastu stresa, tjeskobe i depresije među radnicima. Također, mentalno zdravlje u posljednje vrijeme sve više dobiva na važnosti zbog novih načina organizacije posla, brzine radnih procesa i sve češćeg zamagljivanja poslovnog i privatnog života, odnosno rada izvan radnog vremena. Međutim, tek s pojavom pandemije koronavirusa tema mentalnog zdravlja dolazi u središte pozornosti.

Utjecaj pandemije na mentalno zdravlje radnika

Izbijanje pandemije koronavirusa za mnoge je radnike značilo pojavu niza novih ili značajnijih rizičnih čimbenika za mentalno zdravlje: visoka razina nesigurnosti i straha, uključujući strah od zaraze na radnom mjestu i donošenja zaraze kući, restrikcije i izolacija, promjene u procesima i zahtjevima na radnom mjestu, promjene u kućanstvima, financijske poteškoće i zabrinutost za sigurnost posla,  potencijalno pogoršanje postojećih zdravstvenih stanja, poteškoće povezane s pristupom uslugama i brojne druge. Najčešći novi psihosocijalni rizici su strah od zaraze, povećano radno opterećenje i promjene u radnom rasporedu, narušena ravnoteža privatnog i poslovnog života, rad od kuće, izolacija, povećano uznemiravanje i nasilje u obitelji i na radnom mjestu, nesigurnost posla i gubitak posla. Za vrijeme pandemije značajno je povećana stigmatizacija, posebno kod zdravstvenih radnika i onih koji su bili u kontaktu sa zaraženim osobama.

Međutim, pandemija nije na sve utjecala jednako: najnegativnije se odrazila upravo na najranjivije skupine radnika - žene, mlade radnike u dobi između 18 i 34 godine, samozaposlene osobe te radnike s nižom razinom obrazovanja. Mladi radnici također su najizloženiji anksioznosti, depresiji, poremećajima spavanja i suicidalnim mislima. Također, očekivano, zbog povećane mogućnosti zaraze i nemogućnosti rada od kuće, posebno su rizicima izloženi radnici u zdravstvu i skrbi, u prodaji, na šalterima, transportu i dostavi, restoranima i drugim uslužnim djelatnostima te radnici u obrazovno-odgojnom sustavu. Takvi radnici češće prijavljuju anksiozne i depresivne simptome i češće koriste supstance u odnosu na druge radnike.

U posebno teškom položaju su zaposleni u sustavu zdravstva, koji su i prije pandemije bilježili visoke razine stresa. S pandemijom kod njih raste preopterećenost, osjećaj krivnje, zabrinutosti i stresa, razina sagorijevanja i suočavanja sa stigmatizacijom, te im se općenito smanjuje razina mentalnog zdravlja i dobrobiti.

Istraživanje SSSH

Svjestan važnosti teme, ali i činjenice kako nema dostatan uvid u stanje mentalnog zdravlja radnika i razmjere utjecaja pandemije, Savez samostalnih sindikata Hrvatske (SSSH) je proveo istraživanje koje je imalo za cilj provjeriti kako se radnici osjećaju na poslu, kako je pandemija Covid-19 utjecala na njihovo mentalno zdravlje, poduzimaju li poslodavci ikakve mjere i pružaju li podršku radnicima, što poduzimaju sindikati te identificirati prostor za djelovanje i zalaganje sindikata kako bi se  u radnim sredinama vodilo više računa o mentalnom zdravlju radnika.

Istraživanje je provedeno tijekom ožujka i travnja 2021. godine, metodom online ankete na uzorku od 429 ispitanika. Unatoč određenim ograničenjima uzorka (nereprezentativan, nejednaka zastupljenost muškaraca i žena i zastupljenih sektora odnosno djelatnosti), rezultati su ipak indikativni i ukazuju na zabrinjavajuće trendove koji u vezu stavljaju pandemiju koronavirusa i mentalno zdravlje radnika.

Rezultati istraživanja

Istraživanje je pokazalo kako je 43,4 posto ispitanika danas nešto nezadovoljnije svojim životom u usporedbi s vremenom prije pandemije, dok je 33,8 posto ispitanika znatno nezadovoljnije. Na mentalno zdravlje 30 posto radnika pandemija je negativno utjecala, a gotovo 70 posto ispitanih smatra da im se zbog pandemije povećala razina stresa. Najveći postotak radnika stres osjeća zbog straha da će zarazu donijeti kući (63,9 %), te zbog promijenjene radne atmosfere (50,1 %) i promjene u načinu rada (44,8%).

Rezultati ankete ukazuju i da je o temi mentalnog zdravlja još uvijek teško raspravljati u radnim sredinama. Čak 55 posto ispitanika reklo je da se na radnom mjestu nikad ne raspravlja o mentalnom zdravlju, a 15,4 da je na njihovu radnu mjestu tema mentalnog zdravlja predmet šale. Radnici se ustručavaju razgovarati o temama mentalnog zdravlja zbog straha od etiketiranja i diskriminacije (24,9%) i zato što ne misle da bi im nadređeni (39,6%) ili kolega (21%) bili od pomoći. S druge strane, 32,9 posto radnika bilo bi spremno razgovarati o ovoj temi, ali samo s bliskim kolegama (36,8%) ili u povjerljivom okruženju, sa sindikalnim povjerenikom (15,6%).

Zabrinjavajući su podaci i o odnosu poslodavaca prema mentalnom zdravlju: čak 74,8 posto ispitanika tvrdi kako poslodavac ne provodi nikakve mjere vezano uz mentalno zdravlje, a 61,5 posto ispitanika nije od poslodavca dobio nikakve informacije o podršci mentalnom zdravlju. 70,2 posto ispitanika tvrdi kako njihov poslodavac nije poduzeo nikakve prilagodbe kako bi pružio podršku radnicima koji imaju probleme s mentalnim zdravljem, dok 14,7 posto među prilagodbama izdvaja mogućnost rada od kuće. Gotovo polovica ispitanika smatra kako poslodavac nije na primjeren način upravljao promjenama u radnom okruženju ili pružio podršku radnicima za vrijeme pandemije.

Kad je riječ o aktivnostima sindikata, 37,3 posto ispitanika ne zna je li sindikat poduzeo ikakve aktivnosti u vezi mentalnog zdravlja, a 40 posto nije zadovoljno angažiranošću sindikalnih povjerenika odnosno povjerenika radnika za zaštitu na radu kad je riječ o mentalnom zdravlju. 53 posto ispitanika ne zna sadrži li kolektivni ugovor ikakve odredbe u vezi mentalnog zdravlja.

Rezultati istraživanja SSSH predstavljeni su na konferenciji „Mentalno zdravlje na radnom mjestu: Kako je pandemija utjecala na radnike?“, koju je SSSH organizirao uoči Nacionalnog dana zaštite na radu kako bi proširio svijest o važnosti mentalnog zdravlja, osobito kako bi bolje razumjeli posljedice pandemije na mentalno zdravlje radnika i kako bi bolje prilagodili sindikalno djelovanje.

Istraživanje Kako smo na radnom mjestu?

Nalaze istraživanja SSSH, dobrim dijelom potvrđuje i istraživanje Kako smo? Odsjeka za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu i Zdravstvenog veleučilišta Zagreb, koje je dalo i druge vrijedne nalaze, ukazujući na zabrinjavajuće trendove narušenoga mentalnog zdravlja. Pandemija je dovela do izrazitog porasta nesigurnosti posla, porasta nezaposlenosti i pojave novog izvora stresa i pritiska: strah od zaraze na radnom mjestu. U odnosu na godine prije pandemije, bilježe se dva negativna trenda: porast straha od loših promjena na poslu i straha od gubitka posla. Pritom je istraživanje pokazalo značajne razlike između privatnog i javnog sektora: zaposleni u privatnom sektoru imaju veći strah od gubitka posla, dok radnici u javnom i državnom sektoru više strahuju za uvjete rada. Jako se povećalo i radno opterećenje, osobito kod tzv. ključnih radnika ali i kod onih koji cijelo vrijeme rade kod kuće, online, dok oni koji redovito odlaze na posao ili kombiniraju rad od kuće i odlazak na posao imaju manji doživljaj radnog opterećenja.

Siromaštvo se pokazalo vrlo važnim faktorom ovog istraživanja, što potvrđuje domaća i međunarodna istraživanja ali i tvrdnje sindikata kako je pandemija produbila socijalne razlike i kako su cijenu pandemije platili najsiromašniji. Naime, kod ispitanika s najnižim primanjima najviše je poraslo radno opterećenje za vrijeme pandemije. Također, za tu je skupinu otkriveno i kako najviše strahuju od negativnih promjena na poslu, ali i da se osjećaju najmanje sigurno u kontekstu zaraze na poslu te su zbog prirode posla izloženiji zarazi.

Prostor za sindikalni rad

Stanje mentalnog zdravlja radnika i utjecaj koji je pandemija na njih imala pokazuje nužnost sindikalnog ali i općenito javno-političkog djelovanja. Pandemija je pokazala kako ova kriza nije samo kriza javnog zdravstva već i kriza socijalnog i ekonomskog modela i kako su nužne mjere koje će osigurati „bolje normalno“, mjere usmjerene na smanjivanje socijalnih razlika te prije svega osigurati bolje plaće i rad po mjeri čovjeka, imajući na umu kako je upravo financijski pritisak najsnažnija odrednica psihičkog zdravlja.

Osim značajnog doprinosa sindikata u izradi kvalitetnijih javnih politika (u što je uključen i naš zahtjev za žurnim donošenjem Nacionalne strategije za mentalno zdravlje te za kvalitetnijim uređenjem područja zaštite na radu, posebno u nadzoru provedbe mjera), sindikat može učiniti puno i u pružanju konkretne podrške radnicima.

Istraživanje SSSH je pokazalo kako ima i prostora i potrebe da se sindikati više bave mentalnim zdravljem radnika, od aktivnosti informiranja i osvještavanja te veće zastupljenosti teme mentalnog zdravlja u edukaciji sindikalnih povjerenika i povjerenika radnika za zaštitu na radu, do progresivnijeg kolektivnog pregovaranja, uključivanjem specifičnih odredbi u kolektivne ugovore, primjerice iz područja prevencije stresa.

Briga o mentalnom zdravlju radnika i zaštita radnika od stigmatizacije i diskriminacije temeljem (mentalnog) zdravlja sastavni je dio sindikalnog posla.

Podijeli

Autor/ica

Posljednje

Trg kralja Petra Krešimira IV. 2,
10 000 Zagreb

email: radpomjeri@sssh.hr
Rad po mjeri čovjeka projekt je SSSH s ciljem informiranja radnica i radnika o njihovim pravima te o važnosti i načinu sindikalnog organiziranja.
Izradu ove stranice sufinancirala je Europska unija iz Europskog socijalnog fonda.
Sadržaj stranice isključiva je odgovornost Saveza samostalnih sindikata Hrvatske.
Stranica radpomjeri.eu registrirana je pod Creative Commons licencom - 2023.
Powered by Panda komunikacije
menu-circlecross-circle linkedin facebook pinterest youtube rss twitter instagram facebook-blank rss-blank linkedin-blank pinterest youtube twitter instagram