Svako zlo za neko dobro. Stara je to izreka koja u svojoj srži odražava ideju i očekivanja da se krize moraju iskoristiti kao prilike za ispravljanje pogrešaka, za izgradnju nečega boljeg i uspješnijeg. Pandemija koronavirusa zasigurno je jedna takva kriza koju je sindikalni pokret shvatio kao priliku za „bolje normalno“, za zaokret u ekonomskoj i socijalnoj politici i društvenome modelu općenito. Čini se kako se neke naznake toga zaokreta pojavljuju, barem kada je riječ o odnosu radnika prema svojim radnim mjestima i uvjetima rada.

Trend masovnih otkaza

 Pandemija je imala izrazito negativan učinak na tržište rada, u obliku gubitaka radnih mjesta, skraćivanja radnoga vremena, smanjivanja plaća i pogoršanja uvjeta rada. No istodobno je dovela i do novoga trenda: masovnog otkazivanja. The Biq Quit ili The Great Resignation (doslovno, veliko otkazivanje, velika ostavka), kako se taj fenomen naziva na engleskome, najočigledniji je u Sjedinjenim Američkim Državama, gdje je od proljeća 2021. godine otprilike 33 milijuna radnika dalo otkaz, odnosno oko 10 posto populacije. Samo u studenome zabilježeno je 4,5 milijuna otkaza, što je rekord u posljednjih 20 godina.

Iako je fenomen „velikog otkazivanja“ najkarakterističniji za radnike mlađe od 40 godina i za SAD, i stariji odlučuju napuštati posao ili ranije otići u mirovinu, kao i žene zbog skrbi za djecu i starije i bolesne članove obitelji, a val otkazivanja zahvaća i druge zemlje. Tako je, primjerice, u Francuskoj u rujnu prošle godine zabilježeno devet posto više otkaza u odnosu na prethodne dvije godine. Rekordne stope bilježi i Ujedinjeno Kraljevstvo, gdje polovica radnika razmišlja o promjeni posla.

Prema nekim istraživanjima, o otkazu razmišlja čak polovica radnika na svijetu, posebno oni kojima nije omogućen rad od kuće. Iako, prema mišljenju nekih, Hrvatsku ne očekuje jednako snažan val otkazivanja zbog specifičnosti kulture i tromosti tržišta rada, prema istraživanju portala MojPosao, čini se kako ipak ni Hrvatsku nije zaobišao taj fenomen. Iako uzorak nije bio reprezentativan, podatak da je čak 51 posto ispitanika u posljednjih godinu dana dalo otkaz i pronašlo drugi posao, a samo ih je 36 posto već imalo rezervno radno mjesto u trenutku kad su davali otkaz, svakako je indikativan.

Radnici traže bolje uvjete i veću sigurnost

Razlozi ovoga trenda su višestruki, no među najvažnijima je svakako nespremnost radnika da trpe uvjete rada i plaće na koje su pristajali prije pandemije, nemogućnost napredovanja, osjećaj da ih se ne uvažava i ne poštuje na radnome mjestu, te općenito prepoznavanje potrebe da preispitaju svoje prioritete i vrednuju svoj položaj na tržištu rada.

Osobito važan čimbenik je sigurnost, odnosno izostanak iste, uzrokovan osjećajem radnika da su tijekom pandemije bili nezaštićeni, da im nisu bila osigurana odgovarajuća sredstva i mjere zaštite zdravlja i sigurnosti na radnome mjestu, kao ni odgovarajuće epidemiološke mjere, što je dovelo do gubitaka života, te naudilo fizičkom i mentalnom zdravlju radnika. To je vidljivo i iz podataka koji pokazuju kako je trend otkazivanja najizraženiji u sektorima koji su za vrijeme pandemije podnijeli najveći teret, kao što su zdravstvo, trgovina, uslužne djelatnosti i prehrambeni sektor. To su ujedno i sektori s nižim plaćama u kojima si dosada radnici nisu mogli priuštiti da ostanu bez posla – no s promijenjenim okolnostima, radnici sve više uviđaju kako si zapravo ne mogu priuštiti ostanak na lošim i nesigurnim poslovima. S druge strane, ekonomiju i tržišta rada obilježava manjak radne snage i nakon godina visokih stopa nezaposlenosti, potražnja za radnicima veća je od ponude.

Promjena odnosa snaga

Takve okolnosti su promijenile odnose snage, i prevaga je sada na strani radnika. Jedinstvena je to prilika za strukturne promjene, novu paradigmu rasta, za bolje uvjete rada. Protekle dvije godine pokazuju kako su, čini se, radnici prepoznali trenutak i osim iskazivanja nezadovoljstva napuštanjem posla, počeli aktivno zahtijevati bolje uvjete rada i veće plaće, shvaćajući kako su sindikalno organiziranje i kolektivne akcije najbolji način da izbore bolja prava.

Neki stoga smatraju kako je „veliko pregovaranje“ prikladniji naziv za ovaj fenomen. Posebno snažan val toga velikoga pregovaranja zapljusnuo je SAD, tradicionalno izražene, čak i brutalno antisindikalne klime i niskih stopa sindikalne organiziranosti. Nedavno, međutim, svjedočimo uspješnim kampanjama sindikalnog organiziranja i to u tvrtkama poznatim po anti-radničkom djelovanju, kao što su Amazon, Google i Starbucks.

Promijenila se i javna svijest: podrška sindikatima najviša je od 60-ih godina: gotovo 70 posto Amerikanaca podržava rad sindikata, te smatraju kako je pad sindikalne organiziranosti naštetio radnicima. Sličan postotak Amerikanaca podržava kažnjavanje poslodavaca koji sprječavaju sindikalno organiziranje. Također se promijenio i medijski tretman sindikata: američki mediji sada su znatno naklonjeniji sindikatima, a vijesti o sindikalnim aktivnostima, štrajkovima i prosvjedima dobivaju istaknuto mjesto.

Neke naznake pozitivnijih trendova i okruženja za sindikalno djelovanje vidimo i u Hrvatskoj. Više od 80 posto radnika načelno podržava rad sindikata, tek nešto manji postotak (74  posto) smatra da bi se radnici na njihovom radnome mjestu mogli i trebali kolektivno organizirati kako bi izborili bolje radne uvjete, pokazalo je istraživanje SSSH o kolektivnom pregovaranju i sindikalnom organiziranju iz lipnja 2021.

Još važnije, ta se načelna podrška odražava i u stvarnim inicijativama i osnivanjima sindikata, i to u sektorima i među onim radnicima gdje je to dosad bilo gotovo nezamislivo, kao što su platformski radnici (sindikat SRDP), koji su se pridružili SSSH, te radnici zaposleni u civilnom društvu i slobodnim zanimanjima (sindikat SKUPA).

No, iako su ove inicijative i naznake ohrabrujuće, za ozbiljno osnaživanje sindikalnoga pokreta, a time i šanse za pravednije društvo i ekonomiju, bit će potrebno ozbiljnije povećanje broja organiziranih radnika. Okolnosti u kojima se nalazimo radnicima i sindikatima daju jedinstvenu priliku koju je nužno kapitalizirati i pretočiti ih u istinske promjene u korist radnika, u rad po mjeri čovjeka.

Tekst je izvorno objavljen u broju 524 glasila SSSH Sindikalna akcija.