Današnji dan, 25. studenoga, odlukom Ujedinjenih naroda već se 21 godinu obilježava kao Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama. Ove godine on dolazi u uvjetima globalne pandemije Covid-19, koja je dovela do porasta nasilja u obitelji i na radnome mjestu.
Napadima i nasilju najizloženiji su radnici koji rade u skrbi, prijevozu, trgovinama, na poslovima čišćenja, a većinu njih čine žene. Za vrijeme ove krize, mnoge od njih doživljavaju nasilje na radnom mjestu, od raznih oblika i intenziteta, od vrijeđanja, zlostavljanja i seksualnog uznemiravanja do fizičkih napada.
Velik dio zlostavljanja na radnom mjestu preselio se online. Tehnike nadzora koje koriste poslodavci kako bi pratili rad svojih radnika koji rade od kuće dale su zlostavljačima nove alate kojima mogu prijetiti, zastrašivati i zlostavljati radnice (i radnike). Rad od kuće nije siguran za one kojima prijeti nasilje u obitelji.
Također, udar pandemije na osobni dohodak mnoge je žene učinio ranjivima i žrtvama ekonomskog ucjenjivanja i zlostavljanja.
Za očekivati je da će se trend rada od kuće nastaviti i nakon pandemije Covid-19, a njime i spomenuti rizici za porast nasilja u obitelji.
Savez samostalnih sindikata Hrvatske povodom današnjeg dana uputio je ponovljeni zahtjev Vladi RH za hitnom ratifikacijom konvencije Međunarodne organizacije rada (MOR) br. 190. o nasilju i uznemiravanju u svijetu rada. Ratificiranje Konvencije obvezalo bi Hrvatsku na veće napore na prevenciji i rješavanju problema nasilja u svijetu rada, uključujući online uznemiravanje i zlostavljanje.
Žalosno je što je Hrvatska na zasjedanju Međunarodne konferencije rada glasala za usvajanje ove deklaracije (jednoglasno su to učinili i Vlada i poslodavci i sindikati), ali već godinu dana ne pokreće ratifikaciju, kojom bi se pravno obvezala na njezinu primjenu.
Iako su međunarodni standardi i zakonska rješenja važna, nasilje nad ženama može se suzbijati samo djelovanjem na svim razinama.
Kao pojedinci, u svom privatnom i radnom životu, moramo razvijati i demonstrirati nultu stopu tolerancije na sve oblike nasilničkog ponašanja. Ne smijemo šutjeti i ignorirati nasilje u našoj okolini.
Sindikalni povjerenici i radnički predstavnici moraju otići i korak dalje, i aktivno reagirati i suprotstavljati se nasilničkim ponašanjima i praksama, bez obzira bile one izravne i jasno vidljive, ili neizravne i teže zamjetljive.
Diljem Europe pitanje nasilja i uznemiravanja sve se češće adresira konkretno i u kolektivnim ugovorima, a podaci pokazuju kako je čak 60 posto manje seksualnog uznemiravanja u tvrtkama u kojima djeluje sindikat.
