1
U Hrvatskoj djeluje više od 50 tisuća udruga, a u njima je ukupno zaposleno gotovo 18 tisuća radnika.

2
Uvjete rada u udrugama karakteriziraju nesigurni uvjeti rada, učestali prekovremeni rad i nemogućnost isključivanja izvan radnog vremena. Više od četvrtine zaposlenih radi na određeno vrijeme, što je najvećim dijelom uzrokovano projektnim načinom financiranja.

3
Iako je struktura zaposlenih dominantno visokoobrazovana, plaće su manje od hrvatskog prosjeka. Rast plaća je rijedak, a tek 7 posto zaposlenih ostvaruje pravo na dodatke na plaću.

Udruge, kao najbrojnije organizacije civilnog društva, imaju neprocjenjivu i presudnu ulogu u raznim sferama društva, djelujući u području kulture i umjetnosti, obrazovanja i znanosti, sporta, socijalnih djelatnosti, te u području demokratizacije, ljudskih prava i zaštite okoliša. Svojim djelovanjem nadopunjuju često neadekvatne ili nepostojeće javne servise, te značajno pridonose, među ostalim, poticanju aktivnog sudjelovanja građana u demokratskim procesima i reagiranju na društveno-ekonomske nejednakosti i kontrolu odgovornog postupanja vlasti.

Ipak, karakteristike rada i zaposlenja, te potrebe samih radnika zaposlenih u udrugama često su zapostavljeni, a radnici su suočeni s nizom specifičnih izazova kad je riječ o njihovim uvjetima rada i sindikalnom zastupanju, što dijelom proizlazi iz strukturnog položaja radnika i nepostojanja razgraničenja između radnika i poslodavaca, odnosno iz ovisnosti o projektnim/donatorskim politikama na koje radnici u sektoru ne mogu utjecati. Do nedavno, rad u udrugama nije bio ni predmet sindikalnog interesa i borbe, pa tako ni predmet kolektivnog pregovaranja, a gotovo su i nepostojeća istraživanja koja bi u fokusu imala rad i uvjete rada u udrugama.

O istraživanju

Sindikalni kolektiv udruženih prekarnih radnica i aktivista (SKUPA), član SSSH, prvi i jedini hrvatski sindikat koji je osnovan s prvenstvenim ciljem organiziranja i zastupanja interesa zaposlenih u udrugama, proveo je 2023. istraživanje kako bi bolje razumjeli koji i kakvi su to točno izazovi s kojima se suočavaju zaposleni u udrugama, koliki su njihovi razmjeri kao i što to znači za sindikalno organiziranje i djelovanje. Istraživanje je provedeno u suradnji sa SSSH i Institutom za društvena istraživanja u Zagrebu (IDIZ), uz financijsku potporu Zaklade Friedricha Eberta (FES). To je prvo istraživanje takvoga tipa provedeno u civilnom sektoru, u neprofitnim organizacijama, odnosno udrugama koje su vidljive u javnim registrima i koje je ispitivalo stanje u radnim uvjetima, radnim odnosima, iznosima plaća, radnim opterećenjima, odnosima poslovnog i privatnog života itd.
Iako istraživanje nije reprezentativno za sve radnike u sektoru – realizirani uzorak uključio je 1.075 sudionika iz 643 udruge što čini 6,7 posto zaposlenih u udrugama – ipak je zahvatilo heterogenu skupinu radnika na različitim pozicijama unutar udruga koje se bave različitim djelatnostima, te je omogućilo utvrđivanje različitih aspekata rada u udrugama.

Prekarni rad i nesigurni ugovori

Radnici u udrugama često su suočeni s nesigurnim oblicima rada, a više od četvrtine sudionika istraživanja radi na određeno vrijeme, što je znatno iznad prosjeka na nacionalnoj razini; ugovor na određeno ujedno je i dominantan način ulaska u sektor. Ovakvi nesigurni uvjeti rada izravno su povezani s načinom financiranja udruga, koje se u velikoj mjeri oslanjaju na projektna sredstva, što otežava kontinuitet u financiranju i planiranje stalnih radnih mjesta. Zapošljavanje na određeno vrijeme posebno je prisutno u udrugama koje se bave socijalnom djelatnošću.

Radno vrijeme i ravnoteža života i rada

Uvjete rada u udrugama karakterizira i radno vrijeme koje često premašuje formalne granice: učestali prekovremeni rad, dostupnost za rad i izvršavanje radnih obveza u slobodno vrijeme, za vrijeme vikenda, godišnjih odmora i bolovanja, te nemogućnost isključivanja nakon radnog vremena. No, rijetki sudionici istraživanja prepoznaju kršenja svojih radničkih prava u području radnog vremena, te percipiraju kako im fleksibilno radno vrijeme – karakteristika kod većine zaposlenih – omogućuje dobru ravnotežu privatnog i poslovnog života, iako istovremeno u velikoj mjeri iskazuju zdravstvene probleme povezane s poslom, uključujući sagorijevanje na poslu i otuđenje od sadržaja posla.
Također, u odnosu na opću populaciju zaposlenih u Hrvatskoj, u uzorku zaposlenih u udrugama rad na nepuno radno vrijeme znatno je izraženiji, a uz takvu vrstu rada vezan je i problem nižih primanja, pogotovo za dvije trećine radnika kojima je to jedini posao i izvor prihoda.

Plaće i materijalna prava

Jedan od ključnih problema s kojima se radnici suočavaju jest niska razina plaća. Iako je struktura zaposlenih dominantno visokoobrazovana (i to uglavnom žene, u srednjim godinama koje nisu na početku karijera), istraživanje je pokazalo kako su plaće većine sudionika ispod hrvatskog prosjeka, posebice u socijalnim djelatnostima i djelatnostima umjetnosti i kulture. Također, rad u udrugama omogućuje vrlo ograničen rast plaće, a radnici rijetko ostvaruju dodatke na plaću - tek 7 posto njih ostvaruje plaćeni prekovremeni rad.

Radnička prava i sindikati

Istraživanje je pokazalo i kako je dio sudionika prepoznao da su bili izloženi kršenjima radničkih prava, najčešće na području radnog vremena. No, kod velikog broja ispitanika ne postoji svijest o tim povredama ili se povrede prava opravdavaju, te je očigledno kako su takve prakse u sektoru postale normalizirane. Posljedično, i vrlo mali broj radnika aktivno traži zaštitu svojih prava. To ukazuje na potrebu za dodatnim obrazovanjem i informiranjem radnika u udrugama o njihovim pravima, te osiguravanju pristupa mehanizmima zaštite.
S tim je povezan i podatak o općenito slaboj zastupljenosti formalnih i neformalnih tijela za zaštitu radnika (što uključuje i sindikate) u udrugama, ali i podatak o velikom broju ispitanika koji ne zna odgovoriti postoje li takva tijela na njihovome radnome mjestu. Ipak, ispitanici su u istraživanju jasno naznačili na čemu bi trebao biti fokus sindikalnog djelovanja: povećanje plaća i materijalnih prava radnika, veća sigurnost zaposlenja, informiranje radnika o radničkim pravima, pravna zaštita, te povećanje javnih sredstava za rad udruga.
Zaključno, istraživanje jasno pokazuje da radnici u udrugama rade u nepovoljnim i nesigurnim uvjetima rada, ali i da je održivost takvog tipa rada upitna. Istovremeno, rezultati ukazuju na značajan prostor za djelovanje sindikata kako bi se adresirala učestala kršenja radničkih prava ali i općenito unaprijedili uvjeti rada i položaj radnika u udrugama. Ipak, za značajnije pomake i održivost rada (u) udruga(ma) nužno je i djelovanje na razini programa i donatorskih politika.

Čitavo istraživanje pronađi ovdje.

Dijana Šobota

Fotografija: Shelby Murphy/Unsplash.com