U borbi protiv pandemije koronavirusa i sve većeg broja zaraženih, hospitaliziranih i umrlih, Stožer civilne zaštite Republike Hrvatske sredinom studenoga donio je posebnu odluku kojom se predviđa obveza testiranja na COVID-19 za sve radnike zaposlene u širem javnom sektoru koji ne mogu predočiti dokaz o cijepljenju ili prebolijevanju (npr. COVID potvrdu). Takvi će se radnici morati testirati najmanje dva puta u sedam dana.

Sasvim očekivano, odluka je glasno odjeknula, kako u medijima, tako i među radnicima, te je rezultirala nizom reakcija, među ostalima, i onih sindikata.

Činjenica je da odluka ima izravan utjecaj na radnike i uvelike je utjecala na organizaciju posla, kao i na opću atmosferu u radnom okruženju za velik broj radnika. Sindikalni povjerenici na dnevnoj bazi zaprimaju velik broj upita članova svojih podružnica koji govore o nedorečenosti i nelogičnosti u provedbi ove odluke, te ukazuju na ishitrenost i lošu pripremu za donošenje odluke.

Stoga je Savez samostalnih sindikata Hrvatske (SSSH) uputio pismo povjerenicima udruženih sindikata, savjetujući članove da u svojem interesu odluku poštuju jer su zabilježeni slučajevi otkazivanja ugovora u radu zbog nepredočavanja COVID potvrda. U pismu je naglašeno i kako nitko u ovom trenutku ne može predvidjeti kakav će biti ishod osporavanja ove odluke na sudu.

S ciljem informiranja svojih povjerenika, ali i pokušaja odgovora na pitanja koja su se uvođenjem obveznog testiranja otvorila, održana je i online edukacija "Obaveza testiranja i COVID potvrde na radnom mjestu". U nastavku ćemo odgovoriti na najčešća pitanja koja su povjerenici uputili voditeljici pravne službe SSSH Gordani Palajsi.

Dokaz preboljenja ili izuzetka od mjere testiranja

COVID potvrda, iako najčešći, nije jedini način na koji se može dokazati status preboljenja ili izuzetka od mjere testiranja. Preboljenje se može dokazati i ako je osobi dijagnosticiran COVID-19 na temelju brzog antigenskog testa (BAT) unazad 12 mjeseci, a kao dokaz se koristi potvrda liječnika primarne zdravstvene zaštite koju izdaje na temelju nalaza BAT-a.

Isto tako, osoba može dobiti status preboljenja i bez postavljanja dijagnoze PCR testom. Takva osoba mora biti proglašena tzv. "vjerojatnim slučajem", a to je moguće ako je u obitelji imala dijagnosticirane COVID bolesnike i nakon kontakta s njima je razvila simptome. Takav status potrebno je dokazati potvrdom liječnika primarne zdravstvene zaštite o preboljenju tijekom posljednjih 12 mjeseci.

Osoba kojoj je bolest COVID-19 dijagnosticirana prije više od šest, ali manje od 12 mjeseci status preboljenja može dokazati potvrdom izdanom od liječnika primarne zaštite ili rezultatom PCR testa ne starijim od 12 mjeseci.

Rad i radno pravo

S obzirom da odluka izravno zadire u radno pravo, Palajsa je zaprimila i niz upita vezanih uz prava i odnose s poslodavcem u kontekstu obaveznog testiranja.

Tako poslodavac može radniku zabraniti ulazak u svoje prostorije ako radnik odbije testiranje, a ne dokaže da je izuzet od obveze testiranja. Isto tako, radnik može dobiti otkaz uslijed nemogućnosti dolaska na posao zbog nepredočavanja dokaza o preboljenju ili cijepljenju. Za sada ne postoji relevantna sudska praksa koja bi bila orijentir za postupanje radnika i poslodavca, odnosno temeljem koje bi se relevantno mogla procijeniti uspješnost u eventualnom sudskom postupka radi pobijanja otkaza.

U slučaju suspenzije ili otkaza radnika zbog odbijanja testiranja, radnik može protiv takve odluke poslodavca uložiti zahtjev za zaštitu prava radnika u pisanom obliku, neposredno, uz potvrdu primitka od strane poslodavca. Rok za podnošenje takvog zahtjeva je 15 dana od primitka odluke. Nakon toga teče rok od 15 dana za poslodavca da se očituje na zahtjev, a ako se to ne dogodi u navedenome roku, u roku od 15 dana radnik ima pravo podnijeti tužbu sudu, kao i u slučaju da poslodavac odbije zahtjev za zaštitu prava radnika.

Financiranje testiranja

Troškove testiranja koje se vrši kako bi radnik mogao doći na posao mora platiti poslodavac. To istovremeno znači i kako se nalaz dobiven tim testiranjem ne može koristiti za dobivanje COVID potvrde koju bi radnik mogao koristiti u druge svrhe, osim ako poslodavac nije sklopio ugovor za testiranje svojih radnika s nekom vanjskom ustanovom koja je ovlaštena izdati nalaz temeljem kojega se može dobiti i COVID potvrda.

Istovremeno, nedostatak sredstava ili loša financijska situacija u slučaju javnih ustanova i institucija nije opravdanje da se radnicima ne nadoknade troškovi testiranja ili da se s tom nadoknadom kasni. Pravo na nadokadu troškova u pravnom smislu se tretira jednako kao obaveza plaćanja bilo kojeg računa.

Privatnost i zaštita podataka

Pravni temelj za prikupljanje i obradu podataka o preboljenju COVID bolesti, cijepljenju ili obaveznom testiranju su Zakon o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti i navedena odluka Stožera. Nadalje - Zakonom o radu propisano je kako je poslodavac dužan voditi evidenciju o radnicima koji su kod njega zaposleni, kao i da je tijekom radnoga odnosa, radnik obavezan poslodavca obavijestiti o bolesti ili drugoj okolnosti koja ga onemogućuje ili bitno ometa u izvršenju obveza iz ugovora o radu. U slučaju sumnje u zakonitost prikupljanja i obrade osobnih podataka, svatko može zatražiti nadzor od strane Agencije za zaštitu osobnih podataka. (AZOP)