S obzirom na sve glasnije zahtjeve europskih, a odnedavno i hrvatskog sindikata, za osiguravanjem temeljnih radničkih prava za osobe koje rade preko digitalnih platformi poput Ubera, Glova, Wolta i Bolta, Savez samostalnih sindikata Hrvatske, u organizaciji sa Zakladom Friedrich Ebert organizirao je javnu online tribinu "Kako do boljih prava radnika digitalnih platformi?"

U kontekstu nedavnog osnivanja prvog sindikata za radnike digitalnih platformi u Hrvatskoj, ali i sudskih presuda koje se donose diljem Europe u korist platformskih radnika, cilj tribine bio je upoznati javnost s posljedicama ove zakonski sive zone na radnike. Na tribini su sudjelovali članovi Sindikata radnika digitalnih platformi Hrvatske (SRDP) koji su objasnili svoju motivaciju i pozadinu osnivanja sindikata, ali i europski sindikalisti, pravni stručnjaci i novinari koji su ponudili različite uvide i pozicije ovoga problema.

Platformski rad na hrvatski način

Baveći se radom preko digitalnih platformi dugi niz godina, novinarka Dunja Kučinac dala je kratku kronologiju ovog problema u Hrvatskoj, kazavši kako problem postoji od dolaska Ubera u Hrvatsku 2015. godine kada, zbog tadašnjeg Zakona o prijevozu u cestovnom prometu, Uberovi vozači nisu morali imati licence za obavljanje taksi prijevoza, što je uzrokovalo negodovanje domaćih taksi tvrtki koje su tvrdile kako je Uber nelojalna konkurencija koja ruši cijenu rada.

Izmjenom Zakona početkom 2018. godine doneseni su određeni pomaci u smjeru liberalizacije - Uberovi i Boltovi vozači morali su imati licence, ali istovremeno, zakon je olakšao dobivanje licenci, ukinuvši dotadašnja ograničenja i prepustivši cijenu vožnje tržištu, odnosno platformama.

- Taj je zakon išao na ruku platformama i puno problema koje imaju radnici koji nude usluge taksi prijevoza preko digitalnih platformi proizlaze iz činjenice da platforme mogu samoinicijativno mijenjati cijenu i uvjete rada, što je vidljivo iz primjera prošle zime kada su i Uber i Bolt srušili cijenu vožnje kako bi stimulirali potražnju koja je pala zbog pandemije, a i iz nedavnog primjera povećanja provizije od strane Bolta. Platforme nameću uvjete rada radnicima, iako izbjegavaju ulogu poslodavca kada su u pitanju troškovi rada i rizik poslovanja, rekla je Kučinac, navodeći primjer Glova koji je za vrijeme pandemije bez ikakvih najava i konzultacija s "partnerima" dostavljačima, podigao težinu torbi koje dostavljači nose s devet kilograma na čak 25 kilograma.

Jedan od oblika pritiska koji platforme vrše nad radnicima je i algoritam koji je, tvrdi Kučinac, netransparentan i nejasni su kriteriji prema kojima se vozačima taksija i dostavljačima dodjeljuju vožnje. Naime, zbog jedne otkazane vožnje, vozač je "sankcioniran" na način da mu algoritam dodjeljuje lošije vožnje, poput onih gdje vozači moraju dulje putovati do osobe koja je zatražila taksi, a koja putuje na kratkim relacijama. Situacija je tim gora po vozače jer vozači Bolta, nakon što im algoritam ponudi vožnju, ne vide destinaciju putnika i ne mogu donijeti informiranu odluku i procijeniti isplati li se prihvatiti vožnju. Osim toga, vozač zbog previše otkazanih vožnji može biti sankcioniran i privremenim isključivanjem iz prometa. Činjenica da radnici digitalnih platformi nemaju pravo na bolovanje i godišnji odmor, ovaj problem još više naglašava jer nakon nekoliko dana bez prihvaćene vožnje, vozači dobivaju vožnje koje su neisplative, stvarajući začarani krug iz kojeg je teško izaći.

Agregatori kao posrednici

Objašnjavajući model rada preko digitalnih platformi, tajnica novoosnovanog Sindikata radnika digitalnih platformi (SRDP) Iva Filipović rekla je kako je moguće raditi na dva načina - ili otvaranjem vlastitog obrta kao samozaposleni radnik ili preko agregatora, odnosno tvrtke koja sklapa partnerstvo s digitalnom platformom, te koja zapošljava vozače i dostavljače. U prvom slučaju osoba samostalno uplaćuje sebi doprinose, plaća porez, troškove knjigovodstva i sve troškove rada - gorivo, servise, praonice i slično, a u drugom slučaju radnik s agregatorom ima (ili bi trebao imati) potpisan ugovor.

No Kučinac i Filipović objasnile su kako je rad preko agregatora problematičan iz razloga što mnogi agregatori prijavljuju radnike na sat ili dva sata rada dnevno, uplaćujući im tako minimalne poreze i doprinose, dok radnici u stvarnosti rade i po 10 ili 12 sati dnevno. Vrlo je učestala praksa isplate manjeg dijela plaće na račun radnika, a ostatka plaće "na ruke".

- Radnici s kojima sam u kontaktu tvrde kako su potpisivali ugovore, a nisu bili prijavljeni, a neki tvrde i da im ugovor nikad nije ni bio ponuđen, rekla je Kučinac. Rad preko agregatora češći je u slučaju dostavljača, koji agregatorima, po podacima koje je Kučinac prikupila iz razgovora s radnicima, uplaćuju proviziju između pet i osam posto. - Dostavljači su u ranjivoj poziciji i ne uživaju nikakva prava koja su navedena u ugovorima koje potpisuju, poput prava na pauzu, bolovanje ili godišnji odmor, a nemaju ni zaštitu u slučaju da im agregator ne želi platiti zarađeni novac.

Poseban je problem što radnici često iz ekonomske nužde moraju pristati na rad na crno, a neki na njega pristaju jer su im računi blokirani ili žele ostati u evidenciji nezaposlenih osoba kako bi primali naknadu za nezaposlene.

Borba za zakonsko uređenje rada preko digitalnih platformi i protiv rada na crno osnovna je motivacija za osnivanje sindikata kojeg osnivači smatraju najboljom opcijom i načinom za postići svoj cilj.

- Svi osnivači SRDP-a od dolaska digitalnih platformi u Hrvatsku bave se tim poslom i većini nas taj je rad osnovni izvor prihoda. Upoznali smo se sasvim slučajno na cesti, a udružili smo se jer smo primijetili puno nedostatka i problema, rekla je Filipović, te istaknula da cilj sindikata nije potjerati platforme iz Hrvatske, već omogućiti da se rad putem digitalnih platformi i dalje razvija, ali pod jasno utvrđenim pravilima i zakonima. - Rad na crno štetan je za sve, osim za agregatore, a država zatvara oči na to", rekla je Filipović te dodala da će sindikat, između ostalog, inzistirati na efikasnijim i češćim inspekcijama.

Europska iskustva

O problemima rada putem digitalnih platformi u nešto širem kontekstu govorili su europski sindikalisti Ignacio Doreste iz Europske konfederacije sindikata (ETUC) te Roman Kormann iz Njemačkog saveza sindikata (DGB).

- Rad preko digitalnih platformi nije inovativan, već predstavlja zaobilaženje tradicionalnog modela rada te radnih i socijalnih prava. Omogućio ga je razvoj tehnologije i predstavlja opasnost jer se može primijeniti na sve - odvjetnike, medicinske sestre, novinare, prevoditelje, inženjere, rekao je Doreste.

Europski sindikati smatraju da se radnici putem digitalnih platformi pogrešno tretiraju kao samozaposlene osobe kako bi platforme mogle izbjeći obveze poput isplaćivanja minimalne plaće, plaćenog godišnjeg odmora i socijalnih prava. Stoga će u narednim mjesecima nastojati dokazati kako u slučaju rada preko digitalnih platformi mora biti riječ o presumpciji zaposlenosti, te da teret dokazivanja samozaposlenosti mora biti na platformama, a ne da radnici moraju dokazivati pred sudovima da su zaposleni od strane platformi.

Početkom prosinca Europska komisija uputit će i zakonodavni prijedlog kojim bi se regulirao rad putem digitalnih platformi. Rezultat je to sve češćih zahtjeva za regulacijom statusa radnika digitalnih platformi, njihovog organiziranja, ali i presuda europskih sudova koje govore kako su i osobe koje rade preko digitalnih platformi radnici, da im pripadaju temeljna radnička prava te da odnos platformi i radnika ima sve karakteristike radnoga odnosa.

- Digitalne platforme neprijateljski gledaju na bilo kakav oblik udruživanja radnika jer sindikati predstavljaju prijetnju njihovom modelu. No, mi se ne protivimo platformama, već želimo uravnoteženiji sustav u kojem će se poštovati radna i socijalna prava i drago nam je da vidimo da se platformski radnici, unatoč tome, uspijevaju organizirati, rekao je Doreste.

Roman Kormann iz Njemačkog saveza sindikata iznio je podatak kako je platformski rad u Europi sekundarni izvor prihoda za devet milijuna radnika, a primarni za tri milijuna radnika, čime je rad putem digitalnih platformi u protekle četiri godine zabilježio rast od 500 posto. Kormann je istaknuo kako digitalne platforme imaju određene koristi, prije svega u fleksibilnosti za poslodavce i lakšeg pronalaženja radne snage, no istovremeno su prisutne i snažne tendencije prekarizacije čiji temelji leže u činjenici da se platforme ne vide ni kao poslodavci, ni kao posrednici u zapošljavanju, pa se radnici tretiraju kao samozaposleni, čime platforme izbjegavaju odgovornost za plaćanje doprinosa.

Savjetnica SSSH za radno i socijalno pravo Sunčica Brnardić smatra kako je potrebno preispitati samu ulogu modela samozapošljavanja, digitalnih platformi i agregatora kao posrednika koji zapravo samo uzimaju proviziju radnicima.

- U sklopu naših radnih odnosa već imamo agencije za zapošljavanje čija je svrha posredovanje i kod kojih je zabranjeno naplaćivanje usluga posredovanja radniku, rekla je Brnardić.

S obzirom na lobiranja koja Uber provodi na europskoj razini, nastojeći uvesti tzv. "treći status" za radnike digitalnih platformi, odnosno svrstati ih između samozaposlene i zaposlene osobe, načelnica Sektora za radne odnose u Ministarstvu rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike (MROSP) Josipa Klišanin istaknula je kako su u MROSP svjesni da je kod velikog broja radnika digitalnih platformi prisutna lažna samozaposlenost, te da Ministarstvo planira izmjenama Zakona o radu uhvatiti se u koštac s problemima rada preko digitalnih platformi. Pritom, tvrdi Klišanin, nema nikakvih namjera uvesti takav hibridni status za radnike.

Tribina "Kako do boljih prava radnika digitalnih platformi" održala se u sklopu projekta „Rad po mjeri čovjeka“, sufinanciranog sredstvima Europske unije iz Europskog socijalnog fonda te u suradnji sa Zakladom Friedrich Ebert. Sadržaj tribine isključiva je odgovornost Saveza samostalnih sindikata Hrvatske.