Ljiljana Matešić radi u privatnoj tvrtki u industrijskoj proizvodnji u okolici Zadra već dvanaest godina. Nakon čestih povreda prava radnika te dva neuspjela pokušaja organiziranja sindikata na razini tvrtke, uspjela je potaknuti kolegice i kolege te su prije tri godine zajedno osnovali sindikalnu podružnicu Sindikata metalaca Hrvatske – Industrijskog sindikata. Na izbornoj skupštini izabrana je i za sindikalnu povjerenicu.

Od učestalih povreda prava do organiziranja sindikata

Iako su radnici godinama bili nezadovoljni na svojim radnim mjestima te doživljavali različite oblike povrede prava, od učestalog neplaćanja prekovremenih sati, zamjene prekovremenih sati za slobodne dane, nepoštivanja dnevnog i tjednog odmora do zakidanja na plaći za svaku sitnicu koju je radnik napravio, smanjivanje plaća i drugih povreda prava, i dalje je postojala određena razina straha za organiziranjem u sindikat. Sindikat je bio bauk u toj tvrtki. Vjerojatno je na to utjecala činjenica što su se radnici kroz deset godina već dva puta pokušali organizirati u sindikat, međutim neuspješno. Svaki put je poslodavac saznao da radnici planiraju organizirati sindikat te je svaki put to spriječio.

Međutim, negdje prije tri godine, ljudi su se pokrenuli. Ovoga puta stvorila se kritična masa nezadovoljnih radnika koji su bili spremni organizirati se i učlaniti se u sindikat te nisu dozvolili da padnu pod utjecaj poslodavca. Jednostavno, posložilo se sve – dogodio se pravi trenutak kada se nas 60 radnika učlanilo u sindikat i organizirali smo izbornu skupštinu sindikalne podružnice. Na Skupštini smo proveli izbore, članovi su izabrali sindikalno povjereništvo te mene kao njihovu sindikalnu povjerenicu  – ističe Ljiljana.

Poslodavac je mislio da će kao par puta do sada uspjeti spriječiti pokretanje sindikata. No ovoga puta nisu uspjeli. Kako navodi Ljiljana, na početku poslodavac je ignorirao postojanje sindikata te nije bio otvoren za razgovore, međutim, kako je sindikat imao od početka veliki udio članova sindikata među radnicima, sindikat je inicirao kolektivne pregovore te su sklopiti prvi kolektivni ugovor.

Kako se uopće organizira sindikat u privatnoj tvrtki

Ljiljana je o sindikatu znala jako malo. Ideju pokretanja sindikata dobila je nakon godina nezadovoljstva na radu, učestalih kršenja prava radnika te nepravednom ponašanju poslodavca. U početku je istraživala što je sindikat te kako organizirati sindikat. Tada je došla do pravnika Saveza samostalnih sindikata Hrvatske koji joj je objasnio koncept sindikalnog organiziranja. Sindikalno organiziranje i započinje u trenutku kada se najmanje jedan radnik ili grupa radnika odluči organizirati i boriti za svoja radnička prava. Upravo se to dogodilo u tvrtki u kojoj je Ljiljana godinama radila.

Shvatila sam da sve počinje od ljudi, članova sindikata koji shvaćaju važnost njihove vlastite organiziranosti i borbe za svoja prava. Učlanila sam 60 ljudi u sindikat dok sam bila na godišnjem te sam započela organiziranje izborne skupštine kako bismo osnovali sindikalnu podružnicu na razini tvrtke te izabrali sindikalno povjereništvo. Nakon mog iskustva, mogu istaknuti da je najvažnije imati zajedništvo radnika, organiziranih radnika koji su spremni timski raditi na rješavanju problema na razini podružnice.  

Kad neka sindikalna podružnica tek započinje sa sindikalnim radom izrazito je važna podrška koju sindikalno povjereništvo pa i sindikalni povjerenik odnosno povjerenica dobiva od svog sindikata, središnjeg ureda, u stručnom i organizacijskom smislu. Od prvog dana pokretanja sindikata Ljiljana je imala punu podršku pravnika iz sindikalne središnjice, Saveza samostalnog sindikata Hrvatske te središnjeg ureda Sindikata metalaca Hrvatske – Industrijskog sindikata. Nakon što je izabrana za sindikalnu povjerenicu nastavila je sudjelovati u različitim sindikalnim aktivnostima te se educirati kako bi postala što bolja sindikalna povjerenica. (Više o tome kako voditi sindikat možete pronaći u Sindikalnom priručniku.)

Što se promijenilo od kada imamo sindikat

Trenutno je u ovoj privatnoj tvrtki 40 posto radnika učlanjeno u sindikat. U odnosu na same početke rada sindikata u podružnici, radnici dobivaju sve više povjerenja u sindikat jer se njihovi problemi na radnim mjestima počinju rješavati, od problema vezano za zaštitu na radu do kršenja osnovnih radničkih prava uključujući i materijalna prava.

Prije organiziranja sindikata i pokretanja kolektivnog pregovaranja radnici su svoja prava ostvarivali kroz Pravilnik o radu koji je donio sam poslodavac. Međutim, mnoga prava iz Pravilnika se nisu poštivala, sve dok sindikat, tj. sindikalno povjereništvo nije počelo kontrolirati poštuju li se prava iz Pravilnika o radu, odnosno iz Kolektivnog ugovora.

Od kada je sindikat aktivan na razini tvrtke uspjeli su ostvariti bolje uvjete rada i bolja prava, ponajviše kroz kolektivni ugovor te kontrolu i nadzor isplate plaća i poštivanja prava po Kolektivnom ugovoru. Sindikat je utjecao na ukidanje nepoštene prakse destimulacija na plaći, kontroliranje plaćanja prekovremenih sati, poslodavac više ne mijenja prekovremene sate u slobodne dane osim ako to ne želi sam radnik, poslodavac više ne šalje radnike na plaćeni liječnički pregled, a da za taj dan radnik mora koristiti dan godišnjeg odmora, greške koje se dogode pri isplati plaće se ispravljaju na intervenciju sindikata, na bilo kakav oblik diskriminacije ili uznemiravanja sindikat  intervenira i sprječava širenje takve prakse u suradnji s pravnicom u tvrtki i pravnicom sindikata.

Unatoč brojnim uspjesima sindikata, ostvarenim boljim pravima kroz kolektivni ugovor te rješavanja niza problema za naše članove, ali i druge radnike u tvrtki, žao mi je što se i dalje susrećem s komentarima  - Što mi imamo od sindikata. Nažalost, radnici vrlo brzo zaborave kako im je bilo prije nego što smo organizirali sindikat i nisu svjesni da sva prava koja danas ostvaruju imaju upravo zbog djelovanja sindikata. Kad ne bi bilo sindikata, poslodavac bi se vrlo brzo vratio nekoj lošoj praksi koju je prakticirao dok nije imao sindikat u tvrtki. Kada smo bili u zadnjem procesu kolektivnog pregovaranja, pokazala sam članovima sindikata koji su sindikalni zahtjevi, a  koji  zahtjevi poslodavca. Istaknula sam da bi zahtjevi poslodavaca, da nema sindikata, već bili provedeni, bez ikakve konzultacije s radnicima. Nadam se da će moje kolegice i kolege zadržati razinu svjesnosti da samo organiziranjem u sindikat možemo izboriti bolje plaće i uvjete rada – ističe Ljiljana Matešić.

U koroni sindikat je spriječio umanjenja prava

Ljiljana je zahvalna i ponosna da su članovi sindikata prepoznali nju kao osobu koja pokreće promjene i brine za dobrobit svih radnika u tvrtki. Posebnu podršku ima od članova sindikata koji su je od početka organiziranja sindikata u tvrtci prepoznali kao nekoga kome mogu prepustiti vođenje sindikalne podružnice.

Sindikalni rad u podružnici sastoji se od svakodnevne komunikacija sa članovima sindikata i radnicima, detektiranja problema te rješavanje istih, pregovora s poslodavcem, organiziranja sindikalnih aktivnosti i sudjelovanja u sindikalnim akcijama. Unatoč tome što Ljiljana ističe da je ponekad teško raditi sindikalni posao, svako ispravljanje nepravde koju je nanio poslodavac daje joj snagu za daljnju borbu za radnička prava. Uz to, motivaciju pronalazi u tome da radom u sindikalnoj podružnici postavi temelje za kvalitetan sindikalni rad, za buduće sindikalno povjereništvo. Svakako nije jednako nastaviti sindikalni rad u podružnici koja već postoji u odnosu kada se tek pokreće sindikalna podružnica i tek organizira sindikat. Ipak, postojanje sindikata u tvrtki je promijenilo puno toga. Od kada postoji sindikat u tvrtki poslodavac zna da ga netko prati i da svaku odluku koju donese, a da nije povoljna za radnike ili da nije konzultirana s radnicima, sindikat uvijek reagira.

Važnost postojanja sindikata u vremenima kriza je presudna. Upravo u vremenu koronakrize pokazalo se koliko je važna uloga sindikata. Poslodavac je odmah pri prvom lockdownu nastojao umanjiti materijalna prava radnika, bez da je bilo stvarnog razloga tome. Kao sindikat smo to uspjeli spriječiti, te smo smanjivanje plaće za dane kada se ne radi sporazumom s poslodavcem ograničili na dva mjeseca, iako je poslodavac imao namjeru to da ta odluka bude trajna. Još jednom se pokazalo koliko je važno djelovanje sindikata u tvrtci - zaključila je Ljiljana.

Razgovor vodila Nediljka Junaković, stručna suradnica za edukaciju i mlade (SSSH)