Zagreb, 11. veljače 2021 (www.faktograf.hr, Gabrijela Galić), Platformski rad preko Ubera, Wolta i sličnih aplikacija u Hrvatskoj je iskusilo 10,7 posto populacije. Kao i u većini zemalja EU, ti radnici nemaju prava koja proizlaze iz rada.

„Vozač taksija koji taj posao radi puno radno vrijeme prije je za prosječnu plaću od oko sedam tisuća kuna, uz sva plaćena davanja, u vožnji trebao provesti 7 do devet sati. Danas tu zaradu više ne može dobiti. Da mu ostane četiri do pet tisuća kuna, nakon što plati sva davanja, na cesti mora provesti 12 do 13 sati“,  navodi Tihomir Jaić, predsjednik novoosnovanog Nezavisnog sindikata vozača taksija u razgovoru za Faktograf.

Od cijene kilometra vožnje taksijem naručenim preko neke od platformi, koja se trenutno u Zagrebu spušta do 2,88 kuna, vozaču nakon plaćanja poreza i doprinosa, PDV-a i provizije platformi ostane 20 do 30 lipa zarade. A takvo stanje je, tvrdi Jaić, neizdrživo. Pritom, on govori o vozačima koji rade za sebe, odnosno ne rade za obrt ili firmu koja radi s platformama te zapošljava veći broj vozača.

Cijena vožnje po kilometru preko Bota i Ubera u Zagrebu košta 3,6 kuna dok je start šest kuna. Usporedbe radi, 10 kuna je start u Radio taxi Zagrebu, a kilometar vožnje šest kuna, dok je u Eko taxi Zagreb start četiri kune, a vožnja po kilometru 4,2 kune. No, prema Jaićevim riječima, Bolt preko nove Economy ponude cijenu od 3,6 kuna vožnje po kilometru ruši na 2,88 kuna, a to bi mogao postati za vozače neodrživi standard.

Iz samog Bolta su taksistima, koji su prije nekoliko dana prosvjedovali, poručili kako ne moraju voziti u kategoriji Bolt Economy, ali da niže cijene privlače nove korisnike (HRT).

“Uvođenje kategorije uzrokovano je padom potražnje, tržište je takvo. Ne možemo govoriti da će vozači dobivati zahtjeve za vožnje ako nema potražnje. To smo primijetili i reagirali smo uvođenjem te kategorije”, poručio je tada Tomislav Lukačević, direktor u Bolt Hrvatskoj.

Država ne zna koliko radnika radi preko platformi

Uber i Bolt u prijevozu, kao i Wolt i Glovo u segmentu dostave, najprepoznatljivije su platforme koje djeluju u Hrvatskoj. Koliko radnika preko njih svakodnevno zarađuje, međutim, nepoznat je podatak.

„Broj platformskih radnika u Hrvatskoj teško je utvrditi. Obilježja platformskog načina obavljanja ‘rada’ su takva da se dio takvih poslova obavlja putem zasnovanog ugovora o radu, a dio obavljaju samozaposlene osobe ili čak drugi pružatelji usluga (npr. studenti putem ugovora o obavljanju studentskih poslova, građani putem sklopljenih obvezno-pravnih ugovora)“, navode iz Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike na naš upit.

Domaće radno zakonodavstvo, ističu iz resornog ministarstva, „za sada ne predviđa rad putem internetskih platformi kao poseban oblik obavljanja rada, niti prepoznaje fizičku osobu koja naplatno radi na internetskoj platformi, kao pravni subjekt“.

Da bi netko zakonito mogao obavljati poslove posredstvom platformi, kako navode iz resornog ministarstva, trebao bi imati registriran obrt ili trgovačko društvo.

„Poslovi koji se u Hrvatskoj obavljaju putem internetske platforme uglavnom se odnose na usluge prijevoza i dostave robe i paketa“, dodaju uz ocjenu kako činjenica da je netko registrirao poduzeće ili obrt koje se bavi dostavom ili prijevozom istodobno ne znači da se koristi pojedinim platformama za obavljanje registrirane djelatnosti.

Eurofound: Više od 440 tisuća ljudi u Hrvatskoj radilo preko platformi

I dok nema službenih podataka o tome koliko je platformskih radnika u Hrvatskoj, istraživanje o novim oblicima zapošljavanja koje je provela Europska zaklada za poboljšanje životnih i radnih uvjeta (Eurofound) ukazuje da je 10,7 posto populacije Hrvatske iskusilo rad na platformama. Drugim riječima, preko 440 tisuća stanovnika susrelo se s radom putem platformi.

Prema podacima Eurofounda, 3,3 posto radnika u Hrvatskoj sporadično je radilo putem platformi, odnosno takav su rad probali, ali on nije postao dio njihova izvora prihoda. Marginalnih platformskih radnika u Hrvatskoj je 2,8 posto, a takvi radnici putem platformi rade manje od 10 sati tjedno i na taj način zarađuju manje od 25 posto svojih prihoda.

U kategoriji sekundarnih platformskih radnika koji na taj način rade 10 do 19 sati tjedno i/ili zarađuju 20 do 50 posto prihoda je 3,5 posto stanovnika, dok je za 1,1 posto stanovnika rad putem platformi glavni izvor prihoda (rade više od 20 sati tjedno i/ili zarađuju najmanje 50 posto prihoda).

Manjkava regulacija

Platformski rad, odnosno rad na internetskoj platformi samo je jedan u nizu netipičnih, neformalnih oblika rada. Europska agencija za sigurnost i zdravlje na radu (EU-OSHA) navodi kako se on odnosi se na sav rad koji se pruža na internetskim  platformama ili posredstvom internetskih platformi.

Takav rad obuhvaća „širok spektar poslovnih aranžmana/odnosa“ te obuhvaća povremeni rad, ekonomski ovisno samozapošljavanje, neformalni rad, rad plaćen po jediničnoj mjeri, rad od kuće i masovni rad (crowdwork) u raznim sektorima.

„Stvarni rad koji se odrađuje može biti digitalni ili fizički, unutar društva ili dodijeljen podizvođačima, visokokvalificiran ili niskokvalificiran, velikog ili malog obujma, trajni ili privremeni, ovisno o određenoj situaciji. No kako bi se smatrao radom i bio dijelom gospodarstva internetskih platformi, mora se pružati za naknadu, čime se isključuju stvarne aktivnosti ‘dijeljenja’“, ističe EU-OSHA.

Iako je rad putem platformi godinama prisutan, kao i mnogi drugi novi ili neformalni oblici rada, slabo je ili nikako zakonodavno reguliran. Na razini Europske unije platformski rad prva je zakonodavno uredila Francuska, Zakonom o radu iz 2016. godine, propisujući načelo društvene odgovornosti za platforme. To podrazumijeva da platforme trebaju radnicima plaćati osiguranje za slučaj nezgode na radu,  plaćati im stručno osposobljavanje, ali i poštovati pravo radnika na sindikalno organiziranje i štrajk.

Šira primjena radnog zakonodavstva na platformske radnike pokušala se u Francuskoj osigurati posebnim zakonom, no on lani nije prošao u Senatu.

Osim Francuske, od prošle godine i Italija je u radno zakonodavstvo uvela radnike koji rade za digitalne platforme, a zakonodavna zaštita osigurana je i za specifičnu grupu radnika, odnosno „samozaposlene dostavljače koji robu u gradskim sredinama dostavljaju dvokotačima“. U roku od godine dana socijalni partneri bi trebali dogovoriti materijalna prava za te radnike, a u slučaju izostanka kolektivno ugovorenih prava, plaće će se definirati u skladu s minimalnim standardima kolektivnih ugovora za slične sektore.

Talijansko zakonodavstvo, osim toga, propisalo je dodatne naknade za noćni rad, rad državnim praznicima ili u nepovoljnim uvjetima za vozače koji rade za digitalne platforme te je uvedeno obavezno osiguranje za slučaj nezgode na radu i profesionalne bolesti, kao i ostala obavezna osiguranja.

Europska komisija najavila regulaciju platformskog rada

I dok članice Europske unije još traže rješenja kako u zakonodavstvo uključiti nove rastuće oblike rada, koji su pridonijeli i rastu siromaštva među onima koji rade, traži se i model osnovnih prava za te radnike koji bi trebao funkcionirati u cijeloj EU.

Europska komisija je, naime, u svom planu rada za 2021. godinu najavila predstavljanje zakonodavne podloge za poboljšanje radnih uvjeta osoba koje pružaju usluge putem platformi u cilju postizanja pravednih radnih uvjeta i odgovarajuće socijalne zaštite, a sve kako bi se stvorili dostojanstveni, transparentni i predvidivi radni uvjeti.

Konzultacije o prijedlogu EK za poboljšanje radnih uvjeta platformskih radnika uskoro bi trebale biti pokrenute. No do donošenja zakonodavnog rješenja proći će još dosta vremena.

Dok se čeka konkretna akcija, i Europski parlament je donio Rezoluciju o smanjenju nejednakosti s posebnim naglaskom na siromaštvo unatoč zaposlenju. Pozdravljajući pritom prijedlog direktive o minimalnoj plaći, Parlament ističe kako minimalne plaće treba povisiti iznad praga siromaštva. O prijedlogu te direktive EK još se vode razgovori, a Hrvatska je deklarativno za takvo zakonodavno rješenje iako joj je „sporno“, odnosno „otvoreno pitanje“ prijedlog da bi najmanje 70 posto radnika trebao biti pokriven kolektivnim ugovorima.

Europski parlament Rezolucijom poručuje i kako je važan element borbe protiv siromaštva među zaposlenima i zakonodavni okvir o minimalnim uvjetima rada za sve radnike što „uključuje netipične ili nestandardne oblike rada u digitalnom gospodarstvu, često povezane s neizvjesnošću“. I na te se radnike, poručuje Parlament, moraju primjenjivati postojeći zakoni o radu i odredbe o socijalnoj sigurnosti, kao i mogućnost kolektivnog pregovaranja.

Mijenjat će se Zakon o radu

„Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike upoznato je s Programom rada Europske komisije za 2021. godinu kojim je predviđeno pokretanje zakonodavne inicijative za poboljšanje uvjeta radnika na platformama“, navode iz resornog Ministarstva rada ističući kako su prikupili i određene informacije o zakonskim rješenjima drugih europskih država koje su dijelom regulirale pitanje rada za platforme.

„Radi se za sada samo o Italiji i Francuskoj, dok se ozbiljne rasprave o mogućem zakonskom uređenju vode i u Njemačkoj te Danskoj i Belgiji“, poručuju iz Ministarstva rada. Dodaju i kako su informacije u neposrednom razgovoru s predstavnicima internetskih platformi „od izuzetne važnosti“ pa su „zatražene prezentacije poslovnih modela kako bi se utvrdile sve problematične točke takvog specifičnog načina obavljanja poslova“.

U resornom ministarstvu navode i kako je u slučaju platformskog rada utvrđeno da se „zapravo radi o kompleksnom odnosu koji nerijetko uključuje tri ugovorne strane“. Stoga se pojavila  potreba za stvaranja odgovarajućeg pravnog okvira „kojim bi se istodobno, s jedne strane, spriječile zloporabe te s druge strane, potaknule poduzetničke aktivnosti na tom brzo rastućem području koje aktivira i veliki broj nezaposlenih osoba za rad na internetskim platformama“.

Kompleksan odnos koji proizlazi iz platformskog rada tako bi, prema resornom ministarstvu, trebao biti predmet predstojećih izmjena Zakona o radu.

„U dogovoru sa socijalnim partnerima razmotrit će se potreba propisivanja subjektivnih prava i obveza koja proizlaze iz toga posebnog pravnog odnosa, a što uključuje temeljna prava i obveze po osnovi obavljanja posla, obvezna osiguranja, zaštitu i sigurnost, odmore, prestanak ugovora, suodlučivanje te udruživanje i prava iz kolektivnih radnih odnosa“, navode iz resornog ministarstva.
Taksisti traže niži PDV i reguliranu minimalnu cijenu po kilometru

U međuvremenu, dio platformskih radnika u Hrvatskoj uzeo je stvar u svoje ruke. Osnivanjem sindikata taksisti koji rade za platforme napravili su prvi korak u budućem traženju reguliranja njihovih prava. No za početak oni se neće baviti izravno pravima koja proizlaze iz radnog odnosa, već će se usmjeriti prema Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture nastojeći s njima riješiti pitanje cijene kilometra vožnje te time posredno i prava na dostojanstvenu plaću.

„Bolt i Uber nas neće slušati i naša je jedina šansa da ministarstvo odredi minimalnu cijenu vožnje po kilometru. Stoga, pišemo prijedlog izmjena zakona tražeći da ministarstvo odlučuje o minimalnoj cijenu vožnje, ali i tražimo snižavanje PDV-a na taksi usluge na 13 posto te da propisana starost vozila ostane na sedam godina“, veli Jaić objašnjavajući kako se od iduće godine propisana starost vozila smanjuje na pet godina. Dodaje i kako je u Austriji i Njemačkoj propisana granica starosti vozila 10 godina.

„Austrija, primjerice, od ožujka propisuje da cijena vožnje po kilometru ne smije biti niža od cijene rent-a-cara i Bolt i Uber će se pridržavati te odredbe“, navodi Jaić objašnjavajući kako kod nas platforme ruše cijenu te se bogate na vozačima.

„Mi nismo protiv Bolta i Ubera jer je njihov dolazak mnogima dao šansu da voze i građanima da više koriste taksi, ali ovo što danas rade je izrabljivanje taksista. Kada većina taksista ode, uvozit će ih iz Indije i Pakistana gdje su već zatražene dozvole. Cijene će još više pasti, a oni će na cesti provoditi po 16 sati“, priča Jaić pitajući se kakva će to sigurnost u  prometu biti.

Sudovi u EU kažnjavaju platforme zbog prikrivenog zapošljavanja

Zakon na koji se iz sindikata platformskih taksista pozivaju je Zakon o prijevozu u cestovnom prometu kojim je Hrvatska regulirala i vožnju preko aplikacije, odnosno platforme putem kojih se obavljaju taksi usluge. Tako su velike kompanije putem kojih vozači voze izašle iz sive zone poslovanja u Hrvatskoj. No pitanje je koliko je vozača koji rade za platforme još uvijek u sivoj zoni.

„Kompleksan odnos platformskog rada koji nerijetko uključuje tri ugovorne strane“ za mnoge na najnižoj stepenici – dostavljače i vozače – često znači duge radne satnice bez zagarantirane minimalne zarade, bez ugovora o obavljanju posla, bez prava na godišnji odmor i bolovanje. Ako ugovor o radu i postoji, on je često tek mrtvo slovo na papiru, a dostavljači su i dalje nezaposlene osobe koje plaću primaju na ruke. Platforme, pritom, peru ruke jer one službeno nikog ne zapošljavaju već radnika angažiraju preko posrednika kojeg se naziva „agregatorom“ (što je u Hrvatskoj prisutnije) ili je riječ o samozaposlenoj osobi koja „koristi“ aplikaciju platforme (i sama plaća sva davanja koja proizlaze iz rada).

Bez obzira jesu li registrirani kao obrtnici ili poduzeća, ili rade li za „posrednika“, radnici na digitalnim platformama kao i u većini drugih zemalja EU nemaju nikakvih prava koja proizlaze iz radnog zakonodavstva. Prema dostupnim podacima, u Hrvatskoj još nema radnih sporova povezanih s platformskim radom, ali presude iz drugih zemalja Europe dovode u pitanje status samozaposlene osobe koja radi putem platforme.

Tako je, primjerice, Upravni odbor za radne odnose belgijske vlade donio odluku o radnim uvjetima vozača Ubera, navodeći da su oni nekompatibilni sa statusom samozaposlene osobe. Belgija se pritom pozvala na lanjsku presudu Kasacijskog suda u Francuskoj koji je također presudio da su Uberovi vozači lažno samozaposleni.

Internetska tvrtka za dostavu hrane Deliveroo trebala bi platiti 1,3 milijuna eura socijalnih doprinosa nakon presude suda u Barceloni kojom je utvrđeno da je njihovih 748 vozača lažno samozaposleno. U Italiji je ta kompanija kažnjena s 50 tisuća eura jer je sud utvrdio kako je Deliveroov algoritam diskriminirao radnike te im je ograničio pristup radu zbog štrajka, zdravstvenih razloga ili skrbi.

Te su tri presude donesene u zadnjih nekoliko mjeseci te ih je Europska konfederacija sindikata (ETUC) iskoristila da EK pozove na hitno predstavljanje inicijative „koja će u svakoj državi članici konačno okončati zlostavljanje radnika od strane platformi putem lažnog samozapošljavanja“. One pokazuju, kako su istaknuli iz ETUC-a, zašto je potrebno djelovanje na razini EU kako bi se okončao skandal s platformama koje ne prihvaćaju svoju odgovornost kao poslodavci.