Međunarodna organizacija rada objavila je Globalnu procjenu modernog ropstva za 2021. godinu koja pokazuje da je danas više od 50 milijuna ljudi diljem svijeta uključeno u neki oblik modernog ropstva, kao što su prisilni rad ili prisilni brak, što je otprilike svaka 150. osoba. U odnosu na 2016. godinu, kada je rađena posljednja takva studija, to je povećanje od čak 20 posto (podaci iz 2016. su procijenili više od 40 milijuna ljudi u modernom ropstvu). Usvajanjem ciljeva održivog razvoja, međunarodna zajednica se obvezala do 2025. godine okončati dječje ropstvo, a do 2030. godine ropstvo u cijeloj populaciji.

Vrijeme je pokazalo da je za okončanje modernog ropstva potrebno više od obećanja i dobrih namjera, potrebni su volja i resursi kako bi se postigao određen napredak. Iako glavna odgovornost leži na pojedinačnim vladama, potreban je cjeloviti pristup u kojem će biti obuhvaćeni svi globalni akteri politika, od socijalnih partnera, preko poduzeća i investitora, do civilnog društva.

Komentirajući najnovije podatke, glavna tajnica Međunarodne konfederacije sindikata (ITUC) Sharan Burrow kazala je kako su ti nalazi „zastrašujući“ i kako je nedopustivo da broj ljudi koji su prisiljeni na neki oblik ropstva nastavlja rasti. „Potreban nam je novi društveni ugovor koji bi osnažio radnike i počeo poništavati štetu koju čini današnji ekonomski poredak koji je doveo do ovog globalnog skandala modernog ropstva.“. ITUC stoga poziva na hitno i obavezno provođenje dubinskih analiza tvrtki kako bi se ukinulo korištenje prisilnog rada i ostala kršenja prava u opskrbnim lancima, a nacionalne vlade da reguliraju tržište rada strogim nadzorom i sankcijama.

Prisilni rad dio modernog ropstva

Moderno ropstvo obuhvaća prisilni rad i prisilne brakove, tj. situacije u kojima osoba ne može odbiti ili pobjeći zbog prijetnji, ucjena, nasilja ili nekog drugog oblika prisile. Podaci na kojima se djelomično temelji ovo izvješće prikupljeni su iz podataka o kućanstvima koji su otkrili da se više od polovice slučajeva prisilnog rada događa u zemljama s višim srednjim dohotkom ili u onima s visokim dohotkom, gdje je vjerojatnost da će prisilnom radu biti izloženi migranti tri puta veća, u odnosu na domaću radnu snagu.

Prisilni rad sve prisutniji u svjetskom gospodarstvu

Posljednji rezultati pokazuju da je na svijetu ukupno 27,6 milijuna osoba koje su svakodnevno protiv svoje volje prisiljene na rad, od čega je 11,8 milijuna žena i djevojaka, te čak 3,3 milijuna djece. U posljednjih nekoliko godina prisilni rad je porastao za oko 2,7 milijuna, a broj ljudi u prisilnom radu u potpunosti se nalazi u privatnoj ekonomiji, u prisilnom komercijalnom seksualnom iskorištavanju, ali i u drugim gospodarskim djelatnostima.

Prvi mjeseci nakon proglašenja pandemije COVID-19 prisilni rad je procvjetao, prvenstveno zbog veće zaduženosti radnika i pogoršanja radnih uvjeta. Nažalost izvješće ne nudi konkretne brojke, zbog nedostatka podataka o prisilnom radu u prvim mjesecima pandemije, kada je došlo do strogih zatvaranja radnih mjesta i cijelih gospodarstava. Otada se svjetsko gospodarstvo počelo blago oporavljati, no Svjetska banka upozorava da je ekstremno siromaštvo prisutnije negoli u razdoblju prije pandemije, a upravo ekstremno siromaštvo je jedno o glavnih varijabli u pojavi prisilnog rada.

Svijet prisilnog rada

Ne postoji regija u svijetu u kojoj prisilni rad nije prisutan, no više od polovice od ukupnog broja dolazi iz Azije i Pacifika, čak 15,1 milijun, slijede Europa i Bliski istok 4,1 milijunom, Afrika 3,8 milijuna, Amerika 3,6 milijuna i arapske države 0,9 milijuna. Ovakvo regionalno rangiranje se značajno mijenja kada se prisilni rad izražava udjelom u stanovništvu, pa je tako prisilni rad najveći u arapskim državama (5,3 na tisuću ljudi), slijede Europa, Bliski istok i ostatak Azije.

Prisilni rad je prisutan u gotovo svim dijelovima gospodarstva, a najzastupljeniji u proizvodnji, građevinarstvu, poljoprivredi i kućanskim poslovima. Tako su npr. odrasli radnici prisiljeni iskapati minerale i obavljati druge rudarske poslove u kamenolomima, ribari su zarobljeni na prisilnom radu na brodovima, ili ljudi koji su prisiljeni prositi na ulicama.

Ljudi koji se zateknu u prisilnom radu podvrgnuti su višestrukim oblicima prisila poput sustavnog i namjernog uskraćivanja plaće, što je doživjelo 36 posto onih na prisilnom radu. Teži oblici izrabljivanja poput prisilnog zatvaranja, tjelesnog ili seksualnog nasilja i uskraćivanja osnovnih potreba su rjeđi, ali nikako zanemarivi.

Rodna i ostale dimenzije prisilnog rada

Žene na prisilnom radu češće protiv svoje volje obavljaju kućanske poslove, dok je muškaraca na prisilnom radu najviše u sektoru graditeljstva. Žene će vjerojatnije biti prisiljene na neisplatu plaće ili zlouporabe ranjivosti, a muškarci kroz prijetnje nasiljem i financijskom krizom. Žene su također izloženije fizičkom i seksualnom nasilju te prijetnjama ostalim članovima obitelji.

Još je jedna skupina ljudi posebno osjetljiva na prisilan rad, a to su radnici migranti kod kojih su šanse tri puta veće da postanu radnici pod prisilom, u odnosu na radnike koji nisu migranti. Ova brojka pokazuje da migranti nisu zaštićeni zakonom ili ne mogu ostvariti svoja prava, migracija je neregularna, a prakse zapošljavanja su nepravedne i neetičke.

Prisilni rad djece je i dalje gorući globalni problem, a vjeruje se kako je svakodnevno 3,3 milijuna djece u nekom obliku prisilnog rada. Nažalost, više od polovina te djece radi u domeni seksualne industrije, a slijede kućanski poslovi i poljoprivreda. Izvješće pokazuje da djeca koja su podvrgnuta prisilnom radu često trpe i zlostavljanje, otmice, drogiranje, držanje u zatočeništvu ili prijevaru. Najgora zlostavljanja događaju se u zemljama u kojima traju oružani sukobi.