Pandemija bolesti COVID-19 utjecala je na cjelokupno svjetsko gospodarstvo, posebno na sektor turizma i ugostiteljstva. Sektorski kolektivni ugovor ugostiteljstva u Republici Hrvatskoj je potpisan jer je taj sektor od iznimnog značaja s obzirom da puni više od 20 posto godišnjeg državnog proračuna. Pandemija, prisilna zatvaranja i restrikcije doveli su do privremene suspenzije Kolektivnog ugovora ugostiteljstva 28. ožujka 2020. Novi prošireni Kolektivni ugovor ugostiteljstva na snazi je od 1. travnja 2022., a traje do 31. prosinca 2023. Nove minimalne bruto plaće za zaposlene u toj djelatnosti se primjenjuju od srijede 1. lipnja 2022.
Kolektivni ugovor ugostiteljstva sklopljen je u travnju 2022. između Sindikata turizma i usluga Hrvatske (STUH), Sindikata Istre, Kvarnera i Dalmacije (SIKD) i Udruge ugostiteljstva i turizma pri HUP-u. Odlukom ministra rada u svibnju 2022. kolektivnom ugovoru se proširuje primjena i postaje obavezan za sve poslodavce i radnike u sektoru.
Novosti u kolektivnom ugovoru ugostiteljstva
Novi prošireni kolektivni ugovor donosi bolje uvjete za radnike kojima se omogućava isplata dodatka na radni staž od 0,5% po svakoj godini staža, dodatak za otežane uvjete rada, noćni, smjenski i prekovremeni rad te rad nedjeljom, blagdanima i neradnim danima. Sektorskim radnicima je sada omogućena i isplata solidarnih pomoći u slučaju bolovanja dužeg od 90 dana, nastanka teške invalidnosti ili smrti radnika, jubilarnih nagrada, troškova prijevoza, dnevnica za službena putovanja, terenski dodatak, naknada za odvojeni život i ostale pogodnosti.
Važna novost je da će se sukladno izmjenama i dopunama Zakona o minimalnoj plaći, minimalna bruto plaća bez dodataka primjenjivati za svaki ugovoreni razred, što znači da će u djelatnosti ugostiteljstva biti četiri minimalne bruto plaće, ovisno o složenosti poslova svakog radnog mjesta, a koje su znatno više i povoljnije od zakonske minimalne plaće. Po pitanju minimalnih plaća definirane su četiri kategorije, ovisno o zahtjevnosti radnog mjesta i stručnoj spremi.
Prva kategorija definirana kolektivnim ugovorom su jednostavni poslovi koji obuhvaćaju čistačice, spremačice, portire, servire, nosače prtljage i slično, a minimalna bruto plaća bez dodataka iznosi 4.687,50 kuna. U drugu kategoriju manje zahtjevnih poslova spadaju sobarice, pomoćni kuhari, pomoćni konobari i drugi slični poslovi navedene razine složenosti, a minimalna bruto plaća mora iznositi 4.800,00 kuna. Treća kategorija zahtjevnijih poslova obuhvaća one radnike koji primjenjuju znanje na određenom području i preuzimaju odgovornost uz ograničenu samostalnost u radu. Ovdje spadaju konobari, kuhari, slastičari, recepcionari i ostali, a minimalna bruto plaća ne smije biti ispod 5.400,00 kuna. Posljednja je kategorija vrlo zahtjevnih poslova u kojima radnici koriste specijalistička znanja te obuhvaća konobare specijaliste, kuhare specijaliste i ostale slične specijalističke poslove. Minimalna propisana bruto plaća bez davanja je 6.400,00 kuna.
Gdje su radnici?
Usporedimo li minimalnu plaću u sektoru turizma u Hrvatskoj s ostalim europskim turističkim destinacijama možemo zaključiti kako se nalazimo uz bok s Grčkom gdje je ove godine minimalna plaća povećana sa 663 na 713 eura. U Španjolskoj ona iznosi 830 eura, u Italiji 920 eura, a u Francuskoj 1041 eura. Sve navedene zemlje se suočavaju s velikim nedostatkom radne snage u ugostiteljskom sektoru pa je tako u Grčkoj početkom svibnja bilo otvoreno oko 50 tisuća radnih mjesta, a u Italiji do čak 300 tisuća radnih mjesta. Upravo je nedostatak radnika problem broj jedan i u Hrvatskoj gdje nedostaje oko 35 tisuća radnika.
Sektor turizma je specifična gospodarska grana u kojoj gosti od hotelskog osoblja ili radnika u ugostiteljskim objektima očekuju dobiti informaciju o lokalnim običajima, prirodnim znamenitostima, kulturi ili gastronomskoj ponudi. Radnici koji su uvezeni iz dalekih zemalja (poput Nepala ili Pakistana) teško će pružiti gostima točnu informaciju ili ih uputiti u pravom smjeru. Domaći radnik, posebno u turizmu i ugostiteljstvu, je iznimno bitan za goste i općenito za reputaciju turističke djelatnosti, no njih je sve manje i manje jer odlaze raditi u zapadne zemlje gdje se njihov rad cijeni i bolje su plaćeni. Postavlja se pitanje je li u Hrvatskoj takva politika u sektoru koji je od krucijalnog značenja za gospodarstvo ispravna i hoćemo li na vrijeme shvatiti da je zadovoljan domaći radnik ključ za zadovoljne goste i zadovoljne poslodavce.
