U prošla dva bloga osvrnuli smo se na aspekte rada na određeno povezane s pojavnošću rada na određeno u Hrvatskoj te problematikom sindikalnog organiziranja zaposlenih na određeno. U ovom blogu osvrnut ćemo se na uvjete rada i kvalitetu poslova na kojima rade zaposleni na određeno te odgovoriti na pitanje razlikuju li se zaposleni na određeno i neodređeno u kvaliteti zaposlenja. Podaci izneseni ovdje temelje se na rezultatima novije analize podataka prikupljenih u istraživanju Saveza samostalnih sindikata Hrvatske iz 2018. godine. Isti rezultati predstavljeni su i na tribini “Rad na određeno kao novo normalno: postoji li budućnost za sigurne i kvalitetne poslove?”.

Vodeći se dimenzijama rada po mjeri čovjeka – dobra plaća, radno vrijeme, učenje i napredovanje, sigurnost, glas na radnom mjestu i zaštita zdravlja – provjerili smo u kojim se dimenzijama zaposleni na određeno i neodređeno najviše razlikuju, a gdje vrsta ugovora ne utječe značajno na uvjete rada i kvalitetu zaposlenja. Već prilikom općenitog upita o zadovoljstvu radnim mjestom, ispitanici zaposleni na određeno rjeđe su izražavali zadovoljstvo od ispitanika i ispitanica zaposlenih na određeno. Uvidom u pojedine dimenzije možemo dobiti ideju zašto.

Sigurnost

Budući da je ugovor na određeno sam po sebi indikator nesigurnosti zaposlenja, nije iznenađujuće da tek 28% ispitanika i ispitanica zaposlenih na određeno smatra da im posao omogućava planiranje budućnosti i izvjesnost prihoda, dok to misli 53% ispitanika i ispitanica zaposlenih na određeno.

Zaštita zdravlja

Ispitanici zaposleni na određeno i neodređeno slično procjenjuju utjecaj posla na mentalno i fizičko zdravlje, kao i odnose u radnoj okolini – odnose s kolegama, nadređenima i procjenom radne klime. Ipak, zaposleni na određeno imaju manje šanse na radnom mjestu imati pristup sistematskim pregledima – važnom preventivnom mehanizmu zaštite zdravlja koji, osim o vrsti ugovora, ovisi o tome postoje li u na radnom mjestu sindikati i kolektivni ugovor.

Dobra plaća

Rezultati ove analize pokazuju da zaposleni na određeno u većoj mjeri nemaju dobru plaću. Preciznije, imaju veće šanse nalaziti se u kategorijama nižih plaća nego što je to slučaj sa zaposlenima na neodređeno, čak i ako uspoređujemo osobe slične dobi, stupnja obrazovanja i koji rade u sličnim organizacijama. Tri četvrtine ispitanika i ispitanica zaposlenih na određeno ima mjesečnu plaću do 5 000 HRK, dok se u istoj kategoriji nalazilo 42% ispitanika i ispitanica zaposlenih na neodređeno.

Osim što su nešto nezadovoljniji plaćom koju primaju, zaposleni na određeno imaju manje šanse primati druge dodatke na plaću kao što su naknada za prijevoz, regres za godišnji odmor, božićnica i uskrsnica. Zaposleni na određeno češće rade na radnim mjestima bez sindikata i kolektivnih ugovora što objašnjavanja zašto imaju rjeđe plaćenu naknadu za prijevoz i regres, dok ostvarivanje prava na prigodne dodatke kao što su božićnice i uskrsnice ovisi, između ostalog, jesu li zaposleni u tom periodu godine što zaposlenima na određeno smanjuje šanse za ostvarivanje tog prava.

Učenje i napredovanje

ZOR vrlo eksplicitno propisuje jednake mogućnosti usavršavanja i napredovanja na radnom mjestu za zaposlene na određeno i neodređeno. U istraživanju su ispitanici i ispitanice, bez obzira na vrstu ugovora, slično procjenjivali svoje zadovoljstvo edukacijama na radnom mjestu, no razlikovali su se s obzirom na to koji udio njih je takve edukacije na radnom mjestu uopće imao. Zaposleni na određeno značajno rjeđe na poslu imaju plaćene edukacije ili edukacije održane od strane kolega nego što je to slučaj sa zaposlenima na neodređeno.

Procjena mogućnosti napredovanja također ovisi o vrsti ugovora, s time da zaposleni na određeno te mogućnosti negativnije procjenjuju. Dodatan nalaz jest da zaposleni na određeno imaju veće šanse nego slični ispitanici i ispitanice zaposlene na neodređeno raditi na poslovima koji nisu u njihovoj struci i za koje su prekvalificirani.

Glas na radnom mjestu

Kao što je u prethodnom blogu navedeno, ispitanici i ispitanice zaposlene na određeno rjeđe smatraju da mogu utjecati na vlastite uvjete rada i dobiti pomoć sindikata u slučaju kršenja njihovih radničkih prava. No navedena razlika proizlazi iz već spomenute činjenice da zaposleni na određeno uglavnom rade u nesindikaliziranim organizacijama i rijetko su članovi i članice sindikata. Drugim riječima, kada rade u organizacijama gdje postoje sindikati, zaposleni na određeno se ne razlikuju od stalno zaposlenih, već to ovisi na kakvim su radnim mjestima grupirani.

Radno vrijeme

Prema ovome istraživanju, ispitanici i ispitanice zaposlene na određeno slično su procjenjivali koliko njihov posao pozitivno, odnosno negativno, utječe na njihov privatni život. Ipak, podaci drugog istraživanja Saveza samostalnih sindikata Hrvatske „Radno vrijeme po mjeri čovjeka“ iz 2019. godine pokazali su poneke razlike između te dvije skupine radnika i radnica. Ispitanici i ispitanice zaposlene na neodređeno češće su imali iskustvo rada više od 50 sati tjedno i više od 10 sati dnevno, dok ispitanici i ispitanice zaposlene na određeno češće rade vikendom, neradnim danima i blagdanima te u smjenskom radu.

Neovisno koju dimenziju kvalitete zaposlenja gledamo, zaposleni na određeno imaju veće šanse raditi na lošijim poslovima nego zaposleni na neodređeno - imaju veće šanse biti loše plaćeni, misle da imaju manje prilika za usavršavanje i napredovanja, posao im rjeđe pruža sigurnost u planiranju budućnosti i rjeđe se osjećaju kao da mogu utjecati na vlastite uvjete rada.

Neke od tih karakteristika odrednica su radnih mjesta na kojima češće rade (primjerice u nesindikaliziranim organizacijama ako govorimo o materijalnim pravima), dok su druge odrednica rada na određeno. To naravno ne znači da stalno zaposleni radnici i radnice nužno rade u dobrim uvjetima, odnosno da ugovor na neodređeno garantira kvalitetno zaposlenje. Ipak, zaposleni na određeno češće su grupirani na „lošim poslovima“, a ako uzmemo u obzir da na određeno češće rade skupine koje su već u lošijem položaju na tržištu rada te raširenost rada na određeno u Hrvatskoj, rezultati ove analize upotpunjuju negativnu sliku rada na određeno u Hrvatskoj.

Rad po mjeri objavljuje blogove koji se bave popularizacijom i kritičkim promišljanjem tema vezanih uz radnička prava, radničko organiziranje i sindikalizam. Stavovi autora izneseni u blogovima nisu nužno i službeni stavovi izdavača stranice SSSH. Imate ideju o kojoj želite pisati i objaviti blog na Radu po mjeri? Javite nam se na [email protected].

Ovaj tekst je nastao u okviru projekta "Rad po mjeri čovjeka", sufinanciranog sredstvima Europske unije iz Europskog socijalnog fonda. Sadržaj teksta isključiva je odgovornost Saveza samostalnih sindikata Hrvatske.