Broj i utjecaj digitalnih platformi u kontinuiranom je porastu. Sve je više radnika, kako u Hrvatskoj tako i u brojnim drugim zemljama koji rade ili su barem neko kraće vrijeme, radili posredstvom digitalnih platformi. Paralelno s time, raste i svijest o važnosti organiziranja tih radnika te njihova borba za radnička prava. Prvi korak u organiziranju radnika započeo je i u Hrvatskoj, osnivanjem Sindikata radnika digitalnih platformi (SRDP), a 30. rujna održana je i javna tribina o položaju radnika koji rade posredstvom digitalnih platformi. U nastavku pročitajte više o radu preko digitalnih platformi te o preporukama koje su proizašle s tribine.

Kako izgleda rad preko digitalne platforme?

Iz perspektive radnika većinom se rad svodi na dva moguća modela: jedan je „samostalni rad“ odnosno otvaranje obrta te rad pojedinca gdje samostalnost izravno ekonomski ovisi o digitalnoj platformi. Digitalne platforme grčevito se bore u brojnim sudskim procesima kao i kroz svoj utjecaj na donositelje odluka da takav tip rada ostane definiran isključivo kao samostalni rad, a ne kao klasičan odnos radnik-poslodavac. Drugi oblik je dodatno posrednički, a odvija se putem takozvanih agregatora. To su trgovačka društva ili obrti koji djeluju kao neka vrsta posrednika digitalnih platformi. Oni, za razliku od digitalnih platformi, direktno zapošljavaju radnike za obavljanje usluga koje nude platforme, s kojima uglavnom imaju neku vrstu partnerskog sporazuma. Iako taj drugi model uključuje korištenje ugovora o radu, radi izbjegavanja odgovornosti digitalnih platformi, česti su slučajevi iskorištavanja radnika, kršenja njihovih prava, kao i poticanja rada na crno. Prethodno opisani način rada koji primjenjuju digitalne platforme u Hrvatskoj, ali i svim drugim zemljama gdje im je to dopušteno, otvara brojne probleme za radnike. Naime, platforme uporno izbjegavaju priznati svoju ulogu poslodavca te inzistiraju na tome da su oni samo posrednici između klijenata koji trebaju neku uslugu i osoba koje im tu uslugu mogu ponuditi. Takav princip odricanja odgovornosti od strane platforme otvara im vrata da ne vode nikakvog računa o zdravlju i sigurnosti vozača/dostavljača, da ne ulažu niti mare za sigurnost i stanje vozila te ih oslobađa troškova vezanih uz plaćeni odmor, plaćeno bolovanje ili bilo koje drugo radno pravo koje radnici po zakonu imaju. Dodatno je u Hrvatskoj naglašen problem s agregatorima, odnosno posrednicima koji s jedne strane ugovaraju pružanje usluge izravno s platformom, a s druge zapošljavaju radnike da izvrše tu uslugu. Iako su oni obvezni zaposliti radnike na ugovor o radu, prema izjavama radnika, prisutna je visoka razina manipulacije, primarno kroz zapošljavanje na manji broj sati od odrađenih, isplate dijela plaće na ruke i slično.

Sindikalno organiziranje

Kao što je ranije spomenuto, sindikalno organiziranje platformskih radnika u Hrvatskoj započelo je ove godine, a to je i prvi takav sindikat u ovoj regiji. Na europskoj i svjetskoj razini, sindikati koji okupljaju radnike koji rade preko digitalnih platformi započelo je prije nekoliko godina, ali je zanimljivo primijetiti različite pristupe. S jedne strane su samoosnovani sindikati, a s druge već postojeći sindikati ili sindikalne središnjice koji u svoje članstvo primaju i ove radnike. U Hrvatskoj su na neki način oba smjera zadovoljena, radnici su se direktno organizirali, a ubrzo nakon osnivanja donesena je odluka o ulasku u Savez samostalnih sindikata Hrvatske (SSSH). Kroz ranije spomenutu tribinu SRDP je uspješno ostvario kontakte sa sindikatima u Njemačkoj i Italiji, ali i s Europskom konfederacijom sindikata (ETUC). Primjeri i iskustva iz europskih zemalja, njihova borba kako na sudovima tako i u pregovorima s državom i platformama vrijedno je iskustvo i pokazatelj kako bi to moglo izgledati i u Hrvatskoj. Sudske i političke pobjede ostvarene su u brojnim europskim zemljama, npr. Italiji, Španjolskoj, Belgiji, Nizozemskoj, Velikoj Britaniji. Sam čin sindikalnog organiziranja nije dovoljan da bi rezultirao promjenama, ali je ključan korak da bi se uopće došlo u poziciju zahtijevati promjene u korist radnika. O tome svemu pričalo se i na spomenutoj tribini, a u nastavku možete pročitati i zaključke, odnosno preporuke za sva tri ključna aktera – poslodavce, Vladu i sindikate.

Preporuke za platforme:

Osigurati radnička prava -> radnice i radnici koji rade preko digitalnih platformi nisu samo „partneri“, kako ih platforme nazivaju, već su radnici koji ispunjavanju gotovo sve uvjete da bi bili tretirani kao radnici. A kao takvima, nužno je da im se osiguraju i njihova radnička prava.

Platforme trebaju preuzeti odgovornost -> iako platforme nisu krive ako netko od agregatora i/li radnika manipulira radnim satima, one kroz svoje aplikacije točno mogu ustvrditi koliko je netko sati bio aktivan/na te odgovara li to onome što piše u ugovoru. Važno je da platforme jasnije i izravnije pokažu kako ne toleriraju takve oblike prevara te otkažu suradnju s agregatorima čiji radnici kontinuirano rade veći broj sati nego što su prijavljeni, a radnicima osiguraju nastavak rada pod poštenim i zakonitim uvjetima.

Osigurati pravo glasa i utjecaja radnicima -> vozači i dostavljači koji rade preko aplikacija nemaju nikakvu mogućnost da argumentiraju ili objasne svoju stranu priče ako dobiju lošu ocjenu ili izostanu s posla. Također, nemaju nikakav utjecaj na određivanje cijene niti pravo glasa kada se odlučuje o promjeni cijene, iako to ima najviše izravnog utjecaja na njih kao radnike koji žive od toga.

Preporuke za Vladu:

Regulirati odnos radnika i platformi -> u nadolazećim izmjenama Zakona o radu potrebno je regulirati radno-pravni status radnika koji rade preko digitalnih platformi te im omogućiti zaštitu i uživanje radničkih prava.

Ojačati kapacitete inspektorata rada -> isplata plaća na ruke, rad na veći broj sati od ugovorenog, rad bez ugovora, samo su neki od primjera kršenja Zakona kojima bi na kraj mogao stati Državni inspektorat rada, kada bi imao dovoljno kapaciteta za provođenja redovitog ciljanog nadzora te bržeg postupanja nakon prijave. Zbog toga je nekoliko puta naglašena važnost uloge inspektorata u reguliranju platformskog rada.

Prebaciti teret dokazivanja samozaposlenosti na poslodavce – praksa koja je već ustvrđena sudskim putem u nekim zemljama, a kojom se staje na kraj lažnoj samozaposlenosti. Ako su radnici u potpunosti ekonomski ovisni o jednom poslodavcu te ako nemaju nikakvu mogućnost utjecaja na rad koji obavljaju, onda se ne može smatrati da su samozaposleni, jer osim odluke u koje doba dana će započeti raditi nemaju gotovo nikakvu drugu neovisnost.

Preporuke za sindikate:

Modernizirati se i pripremiti na nove izazove -> rad preko platformi nije više posao sutrašnjice nego trenutna realnost, ali otvara potencijalni prostor za širenje sličnog modela kratkoročnog najma rada i u druga područja rada. Neki prevoditelji/ce, čistači/ce, umjetnici/e  u svijetu već rade preko sličnih platformi, a takvi poslodavci traže sve moguće načine da izbjegnu ulaženje u radni odnos. Difuzija odgovornosti i odbacivanje uloge poslodavca otežava rad sindikatima kroz klasične sindikalne metode poput kolektivnog pregovaranja te je zato još važnije da se izvrši pritisak na Vladu i druge institucije, pogotovo nadnacionalne, kako bi se osigurao primat ugovora o rad sa svim pravima i obvezama iz radnog odnosa.

Dodatno povezivanje sa sindikatima iz drugih zemalja -> kao što je slučaj i za druge transnacionalne poslodavce, pritisak iz više zemalja značajno je jači nego kada je sve koncentrirano u jednoj zemlji ili na uskom geografskom području. To je posebno korisno za sindikate u Hrvatskoj, ali i regiji, s obzirom na već ostvarene uspjehe sindikata u drugim zemljama, bilo kroz sudske procese ili zakonodavne izmjene. Argumenti u korist radnika gotovo su isti u većini zemalja te to otvara prostor da se sindikati više posvete zagovaranju izravno prema institucijama.

Širenje članstva kroz direktne akcije -> s obzirom da se većina rada preko digitalnih platformi ne odvija na jednom statičnom mjestu te da je gotovo nemoguće imati jedno mjesto okupljanja radnika, nove članove potrebno je privući bilo kroz direktne akcije na terenu ili kroz intenzivan rad na društvenim mrežama.

Što dalje?

Ove preporuke, kao i zahtjevi SRDP-a, ako bi bili prihvaćeni, doveli bi do značajnog poboljšanja položaja radnika digitalnih platformi. Međutim, osmišljavanje preporuka i implementaciju istih dijeli priličan broj međukoraka. Neke od njih poduzima SRDP, time što povećava svoje članstvo, širi se geografski i postaje sve prepoznatljiviji u medijima i javnosti općenito. Uz to potrebna je i politička volja za promjenom. Kako upravo započinje proces izmjena Zakona o radu, za koji je Vlada najavila i uređenje prava i obveza platformskih radnika, nadamo se da će i isti donijeti pozitivne promjene – promjene koje će ići u smjeru zaštite radnika koji rade posredstvom digitalnih platformi, ali i osiguravanja odgovornosti platformi.

Rad po mjeri objavljuje blogove koji se bave popularizacijom i kritičkim promišljanjem tema vezanih uz radnička prava, radničko organiziranje i sindikalizam. Stavovi autora izneseni u blogovima nisu nužno i službeni stavovi izdavača stranice SSSH. Imate ideju o kojoj želite pisati i objaviti blog na Radu po mjeri? Javite nam se na [email protected].

Ovaj tekst je nastao u okviru projekta "Rad po mjeri čovjeka", sufinanciranog sredstvima Europske unije iz Europskog socijalnog fonda. Sadržaj teksta isključiva je odgovornost Saveza samostalnih sindikata Hrvatske.