Radnici pokazuju da su spremni boriti se za svoja prava

Piše:
Darko Šeperić

Na prvi pogled, neki bi vjerojatno rekli da su ovo loša vremena za sindikalno organiziranje i sindikalnu borbu. Pandemija koronavirusa i mjere koje su zbog nje poduzete već su napravili pritisak i na sigurnost radnih mjesta i na visinu plaća, a prava kriza tek se očekuje. Pa tko bi se sada učlanjivao u sindikate i tražio bolja radnička prava?

No istina je posve drugačija – u krizi su nam sindikati potrebniji nego ikada. Radnici se najčešće kolektivno organiziraju (a učlanjivanje u sindikate i nije ništa drugo doli upravo to) zato što imaju konkretan problem za koji shvaćaju da će ga lakše riješiti zajedno nego kao pojedinci. Nesigurnost o budućnosti radnih mjesta, strepnje da će plaće i druga radna prava biti arbitrarno umanjena kako bi poslodavac zadržao svoj profit a radnici platili cijenu krize, ili pak propusti u osiguranju adekvatnih mjera zaštite od virusa – sve su to vrlo konkretni problemi, danas prisutni u mnogim radnim sredinama, koji mogu biti izravan poticaj da se radnici učlane u sindikat.

Najveći švedski sindikat u privatnom sektoru Unionen, koji uglavnom organizira radnike koji rade na svim vrstama uredskih poslova, zabilježio je tri puta veći prilijev novih članova tijekom epidemije – samo u jednom mjesecu učlanilo se 18 tisuća radnika, naspram 15 tisuća novih članova koliko su imali u cijeloj 2019. g.  Slične brojeve bilježe i drugi sindikati u toj zemlji.

Osim zaštite postojećih radnih prava, švedski sindikati trenutno su vrlo angažirani u pregovorima s poslodavcima oko načina uvođenja modela skraćenog radnog vremena. Handels, sindikat koji organizira radnike u trgovini, sklopio je s udrugom poslodavaca sporazum po kojem se radno vrijeme može skratiti za 20, 40 ili 60 posto, ali se plaće pritom smanjuju za samo 4, 6 ili 7,5 posto. Dogovorene su i zajedničke smjernice za suzbijanje epidemije koronavirusa i ublažavanje njezinih negativnih ekonomskih posljedica, u čiju provedbu u svakom poduzeću treba uključiti predstavnike sindikata i same radnike. Ovakve aktivnosti donijele su Handelsu više od 5 tisuća novih članova od početka epidemije.

Trend porasta broja članova zabilježen je i u Velikoj Britaniji, kako u javnom tako i u privatnom sektoru. Iako je utjecaj epidemije vidljiv, u Britaniji ovo predstavlja samo nastavak već trogodišnjeg trenda stalnog povećanja broja članova, koji se od 2017. povećao za 200 tisuća, a samo u 2019. za 91 tisuću.

Porast sindikalnog aktivizma primjećen je čak i u Sjedinjenim Američkim Državama, tradicionalno znatno slabije sindikalno organiziranima od europskih zemalja. Prosvjedi i sindikalne akcije zabilježeni su u tvornicama za preradu mesa, lancima brze prehrane, skladištima Amazona i na drugim mjestima.

Porast interesa za članstvom u sindikatu, pa i osnivanje novih podružnica tijekom epidemije, zabilježeni su i u Hrvatskoj. Domagoj Ferdebar, glavni tajnik Sindikata graditeljstva Hrvatske (SGH), kaže da je od ožujka porastao broj pojedinačnih učlanjivanja, posebno radnika zaposlenih kod manjih poslodavaca. Uglavnom se radilo o slučajevima gdje su poslodavci "preventivno", iako još nisu zabilježili pad poslova, krenuli smanjivati plaće i radnička prava kao odgovor na krizu.

U jeku prvog vala epidemije, SGH je uspio osnovati i dvije nove podružnice, u Vodogradnji Varaždin i Izgradnji VKK iz Vinkovaca. U oba poduzeća sindikatu je odmah pristupila  većina radnika, što predstavlja rijetko dobar temelj za daljnje sindikalne aktivnosti, a posebno za iniciranje kolektivnih pregovora.

Nove članove i podružnice dobili su, između ostaloga i Sindikat obrazovanja, medija i kulture Hrvatske (SOMK), Sindikat prometa i veza Hrvatske (SPIVH) i Sindikat poljoprivrede, prehrambene industrije i vodoprivrede Hrvatske (SPIV), ali i drugi među sindikatima koji čine SSSH.

Ovi primjeri pojačanoga interesa za sindikat i sindikalni aktivizam pokazuju da su mnogi radnici itekako svjesni svojih prava, i zainteresirani za njih se boriti. To bi bilo važno uvijek, a posebno je važno danas. Od početka epidemije radnička su prava, kako ona koja se uređuju na razini poslodavca, tako i ona zajamčena zakonima, prva na meti udara kapitala i njemu sklonih političara, koji žele da radnici i obični građani plate teret i ove krize.

Krize nas uvijek stavljaju na kušnju, i kao pojedince i kao društvo. Kao pojedinci, možemo se prepustiti sudbini (koja za mnoge ne izgleda ružičasto) ili možemo reći da je baš sad trenutak kad nećemo više šutjeti i dopustiti da nam otimaju ono što nam s pravom pripada. Kao društvo, buduće generacije ocjenjivat će nas prema tome jesmo li dopustili da ova kriza poveća društvene nepravde ili smo u njoj uspjeli zaštititi radnička i druga socijalna prava, a možda im i vratiti dostojanstvo koje im je u proteklim godinama nepravedno oduzeto.

Svatko tko se danas odluči sindikalno aktivirati čini stoga važan korak i za sebe osobno, i za društvo u kojem živi.

autor: Darko Šeperić, izvršni tajnik za projekte, edukaciju i europska pitanja (SSSH)

Podijeli
Trg kralja Petra Krešimira IV. 2,
10 000 Zagreb

email: radpomjeri@sssh.hr
© Copyright 2020 - All Rights Reserved
Powered by Panda komunikacije
Rad po mjeri čovjeka projekt je SSSH s ciljem informiranja radnica i radnika o njihovim pravima te o važnosti i načinu sindikalnog organiziranja.
Izradu ove stranice sufinancirala je Europska unija iz Europskog socijalnog fonda.
Sadržaj stranice isključiva je odgovornost Saveza samostalnih sindikata Hrvatske.
linkedin facebook pinterest youtube rss twitter instagram facebook-blank rss-blank linkedin-blank pinterest youtube twitter instagram