Sindikalno organiziranje zaposlenih na određeno

Piše:
Katarina Jaklin

Možemo reći da je glavna karakteristika rada na određeno neizvjesnost. Neizvjesnost hoće li vam ugovor biti produljen, hoćete li sljedeći mjesec biti zaposleni ili nezaposleni, hoćete li sljedeći mjesec imati plaću i moći platiti stanarinu. To posebno dolazi do izražaja kod vrlo kratkih ugovora na određeno, onih kraćih od tri mjeseca, a među zemljama Europske unije Hrvatska predvodi po njihovom udjelu u ukupnoj zaposlenosti.

Što to znači za sindikate i sindikalno organiziranje zaposlenih na određeno? U ovom blogu prikazat ćemo nalaze istraživanja Saveza samostalnih sindikata Hrvatske iz 2018. godine koji govore o odnosu zaposlenih na određeno i sindikata.

Ovo istraživanje pokazalo je kako zaposleni na određeno češće rade u lošijim uvjetima rada i češće su nezadovoljni svojim poslom nego radnici zaposleni na neodređeno. Ipak, takav tip ugovora o radu može biti i prepreka sindikalnom organiziranju i ostvarivanju boljih uvjeta rada sindikalnim aktivizmom. Neizvjesnost oko produljivanja ugovora, ili u boljoj situaciji oko prelaska na ugovor na neodređeno, znači da zaposleni na određeno više riskiraju učlanjivanjem u sindikat nego zaposleni na neodređeno.

Zbog vrste ugovora o radu, zaposleni na određeno mogu puno lakše biti diskriminirani na temelju članstva u sindikatu, primjerice neproduljivanjem ugovora o radu. U tim slučajevima je osnovu diskriminacije vrlo teško dokazati ili se oko nje sporiti na sudu jer ugovor sam po sebi istječe određenim datumom te ne postoji obaveza da se on produži.

Stoga nije iznenađujuće da su zaposleni na određeno rijetko članovi i članice sindikata. Prema istraživanju SSSH, tek je 6 posto ispitanika_ca zaposlenih na određeno bilo učlanjeno u sindikat (ili 8 od 130 ispitanih osoba). Iako se radi o malom broju ispitanika_ca, do istog je udjela došlo i istraživanje iz 2008. godine na većem uzorku.

Osim što su rijetko članovi_ce sindikata, velik broj ispitanika_ca zaposlenih na određeno ne zna postoji li na njihovom radnom mjestu sindikat. Taj odgovor je izabralo 22 posto zaposlenih na određeno, a, usporedbe radi, tek 3 posto zaposlenih na neodređeno.

Upitani zašto nisu članovi i članice sindikata, zaposleni na određeno i neodređeno također su davali drugačije odgovore. Najveći broj zaposlenih na određeno (a koji rade na radnim mjestima gdje postoje sindikati) kao glavni razlog su naveli da im to nitko nije ponudio (njih 40 posto), dok je isti odgovor izabralo samo 19 posto zaposlenih na neodređeno.

Na temelju ovih podataka možemo izdvojiti još dvije prepreke, osim one koja proizlazi iz samog ugovora, u sindikalnom organiziranju zaposlenih na određeno. To su nedostatak informacija i nedovoljni pristup toj skupini radnika i radnica.

Zaposlenima na određeno mogu iz više razloga nedostajati informacije o sindikatima na njihovom radnom mjestu. Možda su vrlo kratko na nekom radnom mjestu pa te informacije nisu još došle do njih, možda uopće nisu upoznati sa sindikatima kao institucijom i njihovom ulogom. Budući da su zaposleni na određeno najčešće mladi i oni koji prvi put izlaze na tržište rada, činjenica da u sustavu obrazovanja nema sadržaja koja bi mlade radnike i radnice upoznala s njihovim radničkim pravima i s onime što ih očekuje na tržištu rada zasigurno doprinosi toj situaciji.

S druge strane, na temelju dominantnog razloga zašto nisu članovi i članice, sindikati i sindikalni povjerenici_e bi trebali aktivnije pristupati zaposlenima na određeno u vlastitim radnim sredinama te na taj način doprinijeti aktivaciji i informiranju te skupine radnika i radnica.

Istraživanje je također pokazalo da zaposleni u organizacijama gdje postoje sindikati i kolektivni ugovori, bez obzira jesu li zaposleni na određeno i neodređeno, češće smatraju da mogu utjecati na vlastite uvjete rada ili se u slučaju povrede njihovih radničkih prava obratiti sindikatu. Zaposleni u takvim organizacijama, također imaju manje šanse raditi putem ugovora na određeno nego zaposleni kod poslodavaca bez sindikata i kolektivnih ugovora.

Taj se rezultat nadovezuje na novija istraživanja koja ukazuju na pozitivni utjecaj sindikata na položaj privremeno zaposlenih. Tako je istraživanje u 27 zemalja Europske unije pokazalo da u zemljama sa snažnim sindikatima, odnosno većim udjelom sindikalnog članstva u ukupnom broju zaposlenih, privremeno zaposleni imaju veću vjerojatnost prelaska u stalno zaposlenje. Bez obzira na navedene prepreke za sindikalno organiziranje zaposlenih na određeno, rezultati ovog istraživanja, kao i drugih istraživanja govore o važnosti prevazilaženja tih prepreka kako za sindikate tako i radnike i radnice zaposlene na određeno.

U trenutnoj situaciji, gdje broj sindikalnog članstva stalno opada, a broj zaposlenih na određeno raste, pred sindikatima je zadatak organizirati tu sve veću skupinu radnika_ca koja često radi u nesindikaliziranim organizacijama. A zaposlenima na određeno, sindikat ipak omogućuje utjecaj na njihove uvjete rada te način borbe za stalno zaposlenje, kao što su pokazale nedavne borbe platformskih radnika i radnica diljem Europe.

Ovaj tekst je nastao u okviru projekta „Rad po mjeri čovjeka“, sufinanciranog sredstvima Europske unije iz Europskog socijalnog fonda. Sadržaj teksta isključiva je odgovornost Saveza samostalnih sindikata Hrvatske.

Podijeli
Trg kralja Petra Krešimira IV. 2,
10 000 Zagreb

email: radpomjeri@sssh.hr
© Copyright 2020 - All Rights Reserved
Powered by Panda komunikacije
Rad po mjeri čovjeka projekt je SSSH s ciljem informiranja radnica i radnika o njihovim pravima te o važnosti i načinu sindikalnog organiziranja.
Izradu ove stranice sufinancirala je Europska unija iz Europskog socijalnog fonda.
Sadržaj stranice isključiva je odgovornost Saveza samostalnih sindikata Hrvatske.
linkedin facebook pinterest youtube rss twitter instagram facebook-blank rss-blank linkedin-blank pinterest youtube twitter instagram