Pandemija bolesti Covid-19 unijela je mnoge promjene u radnu okolinu diljem svijeta, od čestog rada od kuće, preko masovnih otkaza koje su radnici počeli prakticirati kako bi zaštitili svoje živote i zdravlje i život posvetili stvarima koje ih zanimaju, do posljednjeg trenda naziva "tiho odustajanje“, ili „tihi otkaz“, kako se taj trend još naziva (engl. quiet quitting). Upravo je ovaj zadnji fenomen rezultat objavljivanja video sadržaja na društvenim mrežama, konkretno na TikToku, u kojem mladi radnici dokumentiraju svoje stresne dane na poslu. Unatoč nazivu koji bi dao naslutiti da se radi o trendu davanja otkaza, ovdje je posrijedi radničko odbijanje izrabljivačkih praksi na način da se radnici više ne fokusiraju na rad koji ne rezultira dodatnim uspjesima, već obavljaju posao strogo unutar granica koje on zahtijeva.

Poslodavci su u posljednjih desetak godina dodatni rad i zalaganja radnika počeli uzimati zdravo za gotovo, te uspješne radnike prestali nagrađivati, dapače od njih se i očekivalo da rade više od poslova koji su definirani njihovim ugovorima o radu. Prve analize pokazuju da se tihim odustajanjem uglavnom koriste mlađi radnici koji više ne pomažu u dodatnim zadacima za poslodavca, niti provjeravaju poslovne e-mailove izvan radnoga vremena.

Još uvijek ne postoji definicija "tihog odustajanja" jer nekim radnicima ono znači da su postavili granice i ne prihvaćaju dodatne poslove, dok drugima to znači da su prestali težiti napredovanju i razvoju. Ipak, svi se slažu kako tiho odustajanje ne znači da napuštate svoje radno mjesto. Ono podrazumijeva dolazak i odlazak na posao na vrijeme, obavljanje onog posla koji mora biti obavljen, isključenje nakon radnog vremena i po mogućnosti objavljivanje statusa o radnom danu na društvenim mrežama.

Tiho odustajanje i masovni otkazi

Neki poslodavci vjeruju da je tiho odustajanje zapravo povezano s pokretom masovnih otkaza. Pojedinci koji smatraju da ne mogu pronaći alternativni posao i da moraju ostati na svom radnom mjestu na tiho odustajanje gledaju kao na sljedeću opciju kojom iskazuju nezadovoljstvo količinom posla. Oni koji su se priključili grupama na društvenim mrežama, često tvrde kako je to jedini način da sami sebe zaštite od sagorijevanja na poslu.

Dr. Ashley Weinberg, psihologinja rada na britanskome Sveučilištu Salford tvrdi kako osobe koje su predane svojoj karijeri osjećaju emocionalnu vezu s organizacijom u kojoj rade. Sami stvaraju nepisani psihološki ugovor s poslodavcem, koji u slučaju zlouporabe rezultira preispitivanjem povjerenja prema poslodavcu. Prema istraživanju tržišta rada koje je provela tvrtka UiPath diljem svijeta radnici osjećaju dodatan pritisak jer njihove kolege masovno daju otkaze. Čak je 83 posto ispitanika diljem svijeta potvrdilo da je moralo preuzeti do šest novih zadataka izvan opisa svog posla, samo zato što su njihove kolege dale otkaz. Njih 68 posto više ne zna koji su njihovi zadaci.

Istraživanje je potvrdilo da je proces masovnih otkaza i dalje aktualan, prvenstveno zbog nedostatka radne snage, ali i monotonosti poslova. Radnici su motivirani tražiti novo radno mjesto zbog povećanog pritiska na ravnotežu između privatnog i poslovnog života, trošenja previše vremena na administrativne zadatke i nedostatka obuke ili poboljšanja novih i postojećih vještina. Zanimljiv je i podatak da velik postotak kompanija koje su pogodili masovni otkazi, razmišljaju o automatizaciji proizvodnje kako bi popunili nepoželjna radna mjesta.

Živjelo pravilo 8-8-8!

Ideja da posao treba u potpunosti dominirati životima radnika napokon se počinje odbacivati, e-mailovi se prestaju čitati nakon radnog vremena, a s radnog mjesta odlazi se u točno dogovoreno vrijeme. Radnici koji su izloženi prevelikom stresu i sagorijevanju  često se nemaju kome obratiti za pomoć unutar kompanije. Neke su studije pokazale da čak 70 posto ispitanika ne vjeruje odjelu ljudskih potencijala unutar svoje tvrtke i na njih gledaju kao na još jednu kariku u lancu kojem je profit na prvome mjestu.

Čini se da se sindikalnih 8-8-8 (osam sati rada, osam sati slobodnog vremena i osam sati sna), za koje smo se izborili prije skoro 150 godina, napokon vraća u velikom stilu na tržišta rada diljem zapadnog svijeta i mijenja ideju da bi posao trebao biti glavni fokus u životima radnika. To je samo jedan korak bliže prema radu po mjeri čovjeka.