Objavom prethodne procjene učinaka propisa za nacrt prijedloga Zakona o radu, Vlada RH nagovijestila je smjer kojim namjerava ići u procesu izmjena Zakona o radu. Nažalost, taj je smjer već mnogo puta viđen i pun je nelogičnosti, temeljnog nerazumijevanja problema i neadekvatnih rješenja koji neće dovesti do kvalitetnijih radnih mjesta i zadovoljnijih radnika.

U zajedničkom komentaru sindikalnih središnjica, istaknuto je kako je razlog zbog kojeg se ide u izmjene Zakona o radu – potpuno promašen. Smisao izmjena zakonskog okvira nije, i ne smije biti, kako se u dokumentu Vlade navodi, kako bi “na odgovarajući način mogao pokretati gospodarstvo i poduzetničke aktivnosti te zaštititi poduzetnike od administrativnih opterećenja i troškova rada u obavljanju njihovih djelatnosti.” Glavna svrha mora biti zaštita radnika kao slabije strane radnog odnosa. Radne odnose doista je potrebno urediti, a dokaz za to je velik broj radnika koji nije pokriven kolektivnim ugovorima.

Rad na određeno

Rad na određeno dugo je vremena golem problem radno-pravnih odnosa u Hrvatskoj. Ugovor o radu na neodređeno vrijeme standardni je oblik ugovora o radu, dok je ugovor o radu na određeno iznimka – i kao takav ne smije biti dominantan oblik zapošljavanja. Dodatan je problem činjenica da je Hrvatska rekorder u Europskoj uniji po broju iznimno kratkih ugovora  (do tri mjeseca).

Iako je dobra vijest da Vlada zakonskim izmjenama želi smanjiti udio rada na određeno vrijeme – to namjerava na potpuno pogrešan način – kozmetičkim promjenama koje služe kao alibi za olakšavanje otpuštanja radnika zaposlenih po standardnom ugovoru  jer će se, kako smatraju poslodavci, olakšavanjem otpuštanja radnika zaposlenih na neodređeno vrijeme smanjiti pritisak na zapošljavanje po ugovoru o radu na određeno vrijeme.

Smanjivanju ugovora o radu na određeno vrijeme potrebno je pristupiti sustavno i promišljeno. Stoga sindikati predlažu sljedeće:

• suziti zakonski okvir unutar kojeg je zapošljavanje na određeno moguće
• propisati mogućnosti preispitivanja nezakonitosti zapošljavanja na određeno
• “poskupiti” takvo zapošljavanje na način da zaposleni na određeno imaju jednaka prava osobama zaposlenima na neodređeno

Rad na izdvojenom mjestu rada

Veliki broj radnika od početka proglašenja epidemije COVID-19 u Hrvatskoj jednostrano je, bez vlastite suglasnosti, upućen na rad od kuće bez da ih je itko pitao imaju li uvjete za takav rad i bez da su uređena pitanja sredstava rada i troškova takvog rada, njegovo trajanje te dodatna zaštita radnika u dijelu radnog vremena.

Niti jedno od tih pitanja Vlada RH nije pokrenula, već govori kako je potreba za uređenjem tog područja "smanjivanje troškova rada za poslodavce".

Radnik ne smije snositi teret specifičnih uvjeta rada niti posebnih poslodavčevih želja te takav rad mora biti isključivo dobrovoljan i odražavati suglasnost volja obiju strana.

U ovome području važno je istaknuti i sindikalni prijedlog prava radnika na nedostupnost nakon radnog vremena koji je posebno do izražaja došao za vrijeme pandemije koronavirusa i češćeg rada od kuće kojim se briše granica poslovnog i privatnog života. Podsjećamo i na istraživanje koje je za SSSH proveo Hendal 2018. i 2019. godine, a prema kojem je 58 posto ispitanika (od 1.000) pozitivno odgovorilo na pitanje odgovara li na mailove odnosno prima li telefonske pozive i izvan radnog vremena.

Prekovremeni rad

Prekovremeni rad široko je rasprostranjen u Hrvatskoj – prekovremeno ponekad radi čak 2/3 radnika, od kojih 1/3 prekovremeno radi čak jednom tjedno ili češće. Udio radnika kojima prekovremeni rad nije evidentiran i plaćen kreće se između 30 do čak 40 posto.

Unatoč tome, prijedlog Vlade niti jednom riječju ne spominje rješavanje i uređivanje pitanja radnog vremena i/ili namjeru da se svaki prekovremeni rad evidentira i plati, uključujući poreze i obvezne doprinose.

Afirmacija prava na dostojanstven rad, što bi trebao biti jedan od ciljeva rada ovog Ministarstva, treba značiti mogućnost ostvarivanja primjerene, dostojanstvene plaće bez ugroze zdravlja radnika pa i unatoč njegovoj volji/potrebi, a pogotovo u kontekstu najnovije studije Svjetske zdravstvene organizacije i Međunarodne organizacije rada o pogubnim učincima prekomjernog rada i troškovima koje takav rad proizvodi za sustav zdravstva i socijalne skrbi.

Kolektivni radni odnosi

U obrascu Vlade vidljiva je namjera interveniranja u način izbora sindikalnoga povjerenika, no područje izbora sindikalnih povjerenika nikako se ne može uređivati propisom jer je to izravno kršenje konvencija. Ograničavanje trajanja zaštite sindikalnog povjerenika je nedopustivo. Dapače, potrebno ju je dodatno produžiti s obzirom na sve veće pritiske poslodavaca na nositelje ove dužnosti.

Osim toga, potrebne su dodatne zakonske formulacije i odredbe koje će dati pozitivan zamah i signal provedbi štrajka kao važnom alatu demokratske i radničke borbe te urediti pitanje prava na opći štrajk.

Platformski rad

Pitanje rada putem digitalnih platformi ne treba uređivati na poseban način nego je potrebno slijediti europsku praksu i platformskim radnicima priznati status radnika, odnosno proširiti prava iz Zakona o radu i na njih.

Pristup u kojem bi se za takve radnike propisivao poseban korpus prava i obveza znači legalizaciju njihovog statusa radnika druge klase, a odricanje statusa poslodavca internetskim platformama koje na njihovom radu ostvaruju goleme profite kroz model lažnog samozapošljavanja daljnju eroziju radnih odnosa. Digitalne platforme jesu poslodavci i za njih moraju vrijediti ista pravila kao i za sve ostale tvrtke. Smjer koji Vlada RH predlaže suprotan je smjeru većine EU zemalja.