Završile su konzultacije Vlade sa sindikalnim središnjicama i udrugom poslodavaca oko izmjena i dopuna Zakona o radu te je u međuvremenu objavljena i Procjena učinaka propisa. Nakon što smo u prvom tekstu analizirali Vladine prijedloge oko destimuliranja zapošljavanja na određeno vrijeme , u ovome analiziramo u kojem smjeru Vlada želi ići s radom od kuće.
Dodatno uređenje rada na izdvojenom mjestu rada (rad od kuće radnika ili iz drugog prostora koji nije prostor poslodavca)
Recimo da hoćete prodati kuću. Uloga države je da pruži zakonski okvir unutar kojega ćete se o svim bitnim elementima prodaje moći dogovoriti s kupcem, i on/a s vama. Ne postoji ista kuća niti istovjetni uvjeti po kojima se prodavatelj i kupac sporazumijevaju. Radno zakonodavstvo nije puno drugačije, uz veliku razliku da prepoznaje da se kod poslodavca i radnika ipak ne radi o običnom trgovanju, nego da je radnik („prodavač rada“) - u tom odnosu uvijek slabija strana i da mu je potrebna dodatna zakonska zaštita. Kako to izgleda kod regulacije rada od kuće?
Kao prvo, radnik i poslodavac se moraju oko toga sporazumjeti, kao što se općenito moraju sporazumjeti oko toga gdje će radnik raditi (u prostoru poslodavca ili negdje drugdje) jer je to bitan sastojak ugovora. Hoćete li od kuće raditi stalno, jedan dan u tjednu ili kad god to želite zakonu je potpuno svejedno – to ćete riješiti ugovorom na način na koji se dogovorite. No u interesu zaštite radnika, u ugovoru koji predviđa takvu opciju, zakon će tražiti da se u odnosu na 'običan' ugovor o radu dodatno ugovore još neke stavke, a posebno radno vrijeme, pitanje opreme i naknade troškova u vezi s radom. Ideja je osigurati da radnik ne izgubi svoje slobodno vrijeme, pravo na prekovremene sate i dnevnu stanku, kao i da ga se zaštiti od prebacivanja troškova poslodavaca. Izuzev toga, status te prava i obveze radnika koji radi na izdvojenom mjestu rada nikako se ne razlikuju od onoga koji radi u prostorima poslodavca. Zašto i bi?
No ne i ako pitate Vladu. Umjesto da osigura primjenu važećeg zakonodavstva i zaštitu radnika koji su jednostrano, bez svoje suglasnosti i regulacije gore navedenih pitanja u skladu s čl. 17. Zakona o radu upućeni na rad od kuće, Vlada isto to zakonodavstvo namjerava izmijeniti s ciljem „smanjivanja troškova rada, i omogućavanja fleksibilne organizacije rada, posebno u slučaju naglih promjena u poslovnom i radnom okruženju.“ Iako je za detaljnu analizu potrebno pričekati sam nacrt zakonskih odredbi, očito je da je rad od kuće, na valu pandemijskog šoka i digitalizacije, najnoviji fleksibilizacijski projekt Ministarstva rada kojim se radnicima nastoji oslabjeti pregovaračka moć, a poslodavce u svakom smislu rasteretiti na račun radnika. Sve to uz nezaobilaznu dozu cinizma kako se radi o „osiguravanju većih mogućnosti usklađivanja privatnog i poslovnog i osiguravanja pravne sigurnosti i održavanja stope zaposlenosti.“ Drugim riječima, možda ste propustili memo da ako ne želite radite od kuće možda ne zaslužujete imati posao?
Globalni sindikalni odgovor na porast rada od kuće vjerojatno će se kaliti još duže vrijeme i u dobrom dijelu zavisiti o okolnostima koje su trenutno nepredvidive. U svakom slučaju, naglasak mora biti na ugovaranju, zakonitosti i zadržavanju svih prava i elemenata radnog odnosa, kao što je to uostalom sasvim jasno u svim zemljama EU u kojima je takav rad već duže vrijeme uobičajen i prakticiran. Radnici moraju imati adekvatne uvjete za rad od kuće, uključujući i provedbu mjere za zaštitu na radu, pravo na apsolutnost isključenja (nedostupnost) nakon završetka radnog vremena i punu kompenzaciju troškova i dodatnog truda.
Rad po mjeri objavljuje blogove koji se bave popularizacijom i kritičkim promišljanjem tema vezanih uz radnička prava, radničko organiziranje i sindikalizam. Stavovi autora izneseni u blogovima nisu nužno i službeni stavovi izdavača stranice SSSH. Imate ideju o kojoj želite pisati i objaviti blog na Radu po mjeri? Javite nam se na [email protected].
