Poznajete li nekoga tko baš uživa raditi vikendom? Sigurno ima i takvih (čast iznimkama), ali ne mnogo. Naravno, neki od nas su izborom svoje profesije morali prihvatili da će raditi u vrijeme kad se većina ostalih odmara. Neki zato što se bave pružanjem važnih javnih usluga (zaposleni u zdravstvu, policajci, vozači u javnom prijevozu i mnogi drugi), a drugi zato što neke usluge ljudi dobrim dijelom mogu koristiti samo u dane kad sami ne rade (turizam i ugostiteljstvo, kultura).

Činjenica je da ogromna većina nas želi, ako je to ikako moguće, raditi najviše pet dana u tjednu i imati slobodan vikend. To žele i radnici i radnice zaposleni u trgovini, kojih u Hrvatskoj ima gotovo 200 tisuća.

Očito je da trgovine trebaju raditi subotom. S današnjim radnim i životnim ritmom i potrebama koje treba zadovoljiti, ne možemo sve potrebne kupovine obaviti tijekom dana kad i sami radimo. Ali subota bi trebala biti sasvim dovoljna da kupimo što nam treba. Nedjelju bi bilo bolje ostaviti za obitelj, prijatelje, odmor, odlazak u prirodu ili neku drugu opuštajuću aktivnost. Kao što uostalom žele učiniti i radnici i radnice u trgovini.

Zašto je rad nedjeljom problem radnicima u trgovini?

Kao i mi ostali, radnici i radnice u trgovini ne žele raditi nedjeljom. Kažu da nema tih novaca koji bi im mogli nadoknaditi izgubljeno vrijeme s obiteljima i prijateljima. „Ja bih poslodavcu platila, samo da ne moram raditi nedjeljom“, često čujemo u obilasku naših članova.

Zamjenski dan odmora na neki drugi dan u tjednu nije ni približno jednako vrijedan. To je slobodni dan na dan kada članovi vaše obitelji i vaši prijatelji najvjerojatnije rade i nisu slobodni, a vaša su djeca u vrtiću ili školi.

Naše društvo ne nudi ni potrebnu infrastrukturu koja bi olakšala rad nedjeljom onima koji moraju raditi. Vrtići ne rade nedjeljom, kao ni socijalni radnici koji skrbe o starijim osobama. U trgovini rade većinom žene, koje čine oko dvije trećine zaposlenih u maloprodaji.  Od njih se dakle očekuje da rade nedjeljom i da na isti dan skrbe o djeci i starijim članovima obitelji.

Njihova primanja ne dozvoljavaju dodatne troškove, pa prodavačica čija je plaća obično između 3.250 i 4.200 kuna ne  može niti platiti dodatnu uslugu čuvanja i skrbi bilo koje vrste. 

Društvene posljedice rada nedjeljom

Osim privatnih potreba i želja, tu su i društvene posljedice. Stručnjaci za demografiju kažu da rad nedjeljom i nesigurni oblici rada negativno utječu na broj djece i demografska kretanja. Istraživanja pokazuju da je došlo do podmlađivanja zaposlenih žena u sektoru trgovine što samo povećava ovaj problem.

Podaci Europskog statističkog ureda (Eurostat) pokazuju da je Hrvatska pri vrhu Europske unije po postotku radnika koji rade nedjeljom. Europsko istraživanje o kvaliteti života stavlja Hrvatsku na posljednje mjestu po usklađenosti privatnog i radnog života sa koeficijentom 3,7. Što je koeficijent manji, usklađenost privatnog i radnog života je lošija. U Nizozemskoj on iznosi 6,6, u Sloveniji 6,3,  u Austriji 6,2, a u Bugarskoj i Mađarskoj 5,2.

Zdravstveni razlozi su također vrlo bitni. Radnici koji rade nedjeljom su frustrirani zbog toga, pod konstantnim su velikim stresom, a to potiče psihofizički umor, te se javljaju stalna oboljevanja. Teret bolovanja snose i poslodavci i država. Europski podaci također pokazuju da su radnici koji rade nedjeljom izloženi za 28 posto većem riziku od nesreća na radu i za 33 posto većem riziku  od oboljevanja, u odnosu na radnike koji ne rade vikendom.

Ekonomski razlozi

Ekonomski stručnjaci ističu da rad nedjeljom i blagdanima nije donio ekonomski napredak Hrvatske. Samo je privid da se gospodarska aktivnost povećala produženjem radnog vremena. Rad nedjeljom ne utječe pozitivno na ekonomske aktivnosti, što potvrđuju zemlje u našem okruženju, ali utječu na (ne)kvalitetu života pojedinca. Ljudi neće kupiti više hrane i odjeće zato što trgovine rade nedjeljom.

Podaci porezne uprave pokazuju da je promet u trgovinama najveći subotom i petkom, a najslabiji upravo nedjeljom.

Mnogi obrtnici, mali poduzetnici i njihove udruge podržavaju regulaciju rada nedjeljom, slobodnu nedjelju i neradne blagdane, jer ne mogu izdržati takav tempo rada kao veliki sustavi. Nedjeljom ne žele raditi ni mali poduzetnici u trgovačkim centrima, koji nemaju izbora i mogućnosti da slobodno odluče o svom radnom vremenu.

Zašto je drugdje normalno da trgovine ne rade nedjeljom?

U Hrvatskoj je moguć rad trgovina 168 sati tjedno. U Austriji su trgovine otvorene 72 sata tjedno, a nedjelja je slobodna. Jesmo li u Hrvatskoj nečime profitirali što radimo puno duže od Austrijanaca? Zemlje na koje se uvijek pozivamo, kao što su Austrija i Njemačka, ne rade nedjeljom (uz rijetke iznimke). Zašto nema frustracije zbog neradne nedjelje u Austriji, Švicarskoj, Norveškoj i Njemačkoj? 

Ustavni Sud Njemačke je donio zanimljivu odluku u kojoj jasno kaže da “čisti financijski interes vlasnika trgovina nije dovoljno jak argument da bi se trgovine otvarale nedjeljom“.

Jesmo li spremni?

Građani podržavaju da trgovine nedjeljom i blagdanima ne rade. I oni koji kupuju, kažu da to čine iz komocije i da su spremni promijeniti svoje navike.

Jedan je pjesnik rekao da je krajnje vrijeme da vratimo nedjelju. Ako to uskoro ne učinimo, nikada je više nećemo vidjeti. A život bez nedjelje, odnosno život bez dana odmora nije više život, već sumorni ringišpil.

Hrvatsko društvo je spremno za vraćanje nedjelje radnicima, spremno je za promjene i za okret  prema ostvarenju društveno održivog ekonomskog rasta. Spremni smo za rad po mjeri čovjeka i njegove obitelji.

Rad po mjeri objavljuje blogove koji se bave popularizacijom i kritičkim promišljanjem tema vezanih uz radnička prava, radničko organiziranje i sindikalizam. Stavovi autora izneseni u blogovima nisu nužno i službeni stavovi izdavača stranice SSSH. Imate ideju o kojoj želite pisati i objaviti blog na Radu po mjeri? Javite nam se na radpomjeri@sssh.hr.